Klostridijske intraabdominalne i zdjelične infekcije

Autori: Larry M. Bush, MD
Maria T. Vazquez-Pertejo
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Marija Kusulja, dr. med.

Klostridiji, a najviše Clostridium perfringens, česti su uzročnici miješanih abdominalnih infekcija koje nastaju nakon rupture unutarnjih organa ili zbog upalne bolesti zdjelice.

(Vidi također Pregled anaerobnih bakterija i Pregled klostridijskih infekcija.)

Klostridijske infekcije abdomena i zdjelice su ozbiljne i ponekad smrtonosne.

Clostridium spp su česti stanovnici probavnog trakta i nalaze se kod mnogih trbušnih infekcija, uglavnom pomiješani s drugim crijevnim mikroorganizmima. Klostridiji su često glavni uzročnici u sljedećim stanjima:

  • Emfizematozni kolecistitis

  • Plinska gangrena maternice (koja može nastati nakon poroda i prije je bila česta u bolesnica koje su imale septični pobačaj)

  • Određene druge infekcije ženskog genitalnog trakta (apscesi jajnika, jajovoda, zdjelice i maternice)

  • Infekcija nakon perforacije karcinoma debelog crijeva

Primarni uzročnik je C. perfringens i, u slučaju karcinoma debelog crijeva, C. septicum. Organizam proizvodi egzotoksine (lecitinaze, hemolizine, kolagenaze, proteaze, lipaze) koji mogu uzrokovati gnojenje. Često dolazi i do stvaranja plina. Klostridijska bakterijemija može uzrokovati hemolitičnu anemiju zbog djelovanja lecitinaze (alfa-toksin) na membranu eritrocita. Uz tešku hemolizu i nekrozu mišića, te istodobnu toksičnost, može doći do akutnog zatajenja bubrega.

Simptomi i znakovi

Simptomi su slični onima u ostalim abdominalnim infekcijama (npr. bolovi, vrućica, osjetljivost trbuha na palpaciju i toksični izgled). Bolesnice s infekcijom maternice mogu imati smrdljivi, krvavi vaginalni iscjedak, ponekad plin može pobjeći kroz vrat maternice. Rijetko dolazi do akutne tubularne nekroze.

Sepsa

Sepsa može biti komplikacija intraabdominalnih ili materničnih klostridijskih infekcija. Početni simptomi mogu uključiti vrućicu, zimicu, povraćanje, proljev, bol u trbuhu, hipotenziju, tahikardiju, žuticu, cijanozu i oliguriju.

U 7 do 15% bolesnika sa C. perfringens sepsom dolazi do akutne masivne intravaskularne hemolize. Ti pacijenti imaju žuticu i crveno obojen serum te urin. Na razmazu periferne krvi mogu se vidjeti sferociti, duh stanice, a ponekad i C. perfringens. C. perfringens može porasti u hemokulturama.

Klostridijska sepsa može izazvati multiorgansko zatajenje, koji je često fatalno i to često u roku od 24 sata od prijema u bolnicu.

Dijagnoza

  • Bojenje po Gramu i kultura

Rana dijagnoza zahtjeva visoki stupanj sumnje na ovu infekciju. Indicirano je rano i ponavljano bojenje po Gramu i kulture uzoraka s inficiranog mjesta, gnoja, lohija i krvi. Na Gram bojenim preparatima iscjetka rane prikazuju se Gram-pozitivni štapići; polimorfonuklearne stanice su odsutne.

S obzirom da se C. perfringens ponekad može izolirati i iz zdrave rodnice i lohija, nalaz u kulturi nije specifičan.

Rentgenske snimke mogu prikazati proizvodnju plina na mjestu infekcije (npr. u žučnim putovima, u stijenci žučnog mjehura ili u maternici).

Liječenje

Liječenje klostridijskih abdominalnih i zdjeličnih infekcija uključuje kirurški debridement te penicilin G u dozi od 5 milijuna jedinica IV svakih 6 h tijekom najmanje 7 dana. Alternativno, mogu se koristiti karbapenemi, beta-laktami s inhibitorima beta-laktamaza, metronidazol ili klindamicin. Ako je debridement nedovoljan, ponekad je neophodno odstraniti zahvaćeni organ (npr. histerektomija).

Ako se razvije akutna tubularna nekroza, potrebna je dijaliza.

Zasad nije dokazan povoljan učinak liječenja hiperbaričnim kisikom.

Ključne točke
Politika privatnosti