Proktitis je upala sluznice rektuma, koja može biti posljedica infekcije, upalne bolesti crijeva, ili zračenja. Od simptoma se mogu javiti rektalna nelagoda i krvarenje. Dijagnoza se postavlja sigmoidoskopijom, najčešće zajedno s biopsijom i uzimanjem uzoraka za kulturu. Liječenje ovisi o etiologiji.
(Vidi također Procjena anorektalnih poremećaja.)
Proktitis može biti manifestacija
Proktitis povezan s prethodnom uporabom antibiotika može biti uzrokovan bakterijom Clostridioides difficile (ranije Clostridium difficile).
Spolno prenosivi patogeni češće izazivaju proktitis u homoseksualaca. Imunokompromitirani bolesnici su pod posebnim rizikom za infekciju herpes simpleks virusom i citomegalovirusom.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi proktitisa
Tipično, bolesnici se mogu žaliti na tenezme (jak osjećaj potrebe za defekacijom kada stolica nije prisutna), rektalno krvarenje, ili prolazak sluzi. Proktitis prouzročen gonorejom, virusom herpes simpleksa ili citomegalovirusom može biti povezan s izraženom anorektalnom boli.
Dijagnoza
Dijagnoza proktitisa
Dijagnoza se postavlja proktoskopijom i sigmoidoskopijom koje mogu otkriti upaljenu sluznicu rektuma. Male, diskretne ulceracije i vezikule ukazuju na infekciju herpesom. Bris rektuma treba biti testiran na vrste Neisseria gonorrhoeae i Chlamydia (kulturom ili lančanom reakcijom ligaze), crijevne patogene (kultivacijom) i virusne patogene (kulturom ili imunotestom).
Također, rade se i serološki testovi na sifilis i testovi iz stolice za toksin C. difficile. Ponekad je potrebna biopsija sluznice.
Kolonoskopija može biti vrijedna kod nekih pacijenata kako bi se isključila upalna bolest crijeva.
Liječenje
Liječenje proktitisa
Infektivni proktitis može se liječiti antibioticima. Bolesnici s nespecifičnim proktitisom zbog analno-receptivnih spolnih odnosa mogu se empirijski liječiti sa 250 mg ceftriaksona IM jednokratno, zajedno s doksiciklinom (100 mg per os 2×/dan) kroz 7 dana. Proktitis povezan s korištenjem antibiotika zbog infekcije C. difficile liječi se vankomicinom (125 mg peroralno 4 puta dnevno) ili fidaksomicinom (200 mg peroralno 2 puta dnevno) kroz 10 dana.
Radijacijski proktitis koji krvari se obično liječi u početku s topičkim lijekom; međutim, nedostaju dokazi o učinkovitosti iz dobro obavljenih studija. Lokalno liječenje uključuje kortikosteroide u obliku pjene (hidrokortizon 90 mg) ili klizme (koje sadrže hidrokortizon 100 mg ili metilprednizolon 40 mg) dva puta dnevno kroz 3 tjedna, ili sukralfatne klizme (2g u 20 mL vode dva puta dnevno) također mogu biti učinkovite. Bolesnici koji ne reagiraju na ove oblike terapije mogu imati koristi od lokalne primjene formaline ili od hiperbarične terapije kisikom.
Mogu se koristiti endoskopske terapije. Koagulacija argon plazmom čini se učinkovita u smanjenju simptoma barem u kratkom roku (≤ 6 tjedana). Druge metode koagulacije uključuju lasere, elektrokoagulaciju te grijač sondi. (See also the American Society of Colon and Rectal Surgeons' clinical practice guidelines for the treatment of chronic radiation proctitis.)
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.