Kingella kolonizira dišni sustav čovjeka. Uzrokuje infekcije kosti, endokarditis i bakterijemiju, a rijetko i pneumoniju, epiglotitis, meningitis, apscese i infekcije oka.
Kingella je kratki, nepokretni, gram–negativni kokobacil, a pojavljuje se u parovima ili kratkim lancima, a pripada porodici Neisseriaceae. Mikroorganizmi rastu sporo i zahtijevaju selektivne podloge. Kingella obitavaju u dišnom sustavu čovjeka, no rijetko uzrokuju bolest.
Među Kingella vrstama, K. kingae je najčešći ljudski patogen. K. kingae često kolonizira sluznicu dišnog sustava. Kolonizacija i invazivne bolesti uzrokovane ovom bakterijom iz dišnog sustava najčešće su u djece od šest mjeseci do četiri godine života. K. kingae K. kingae is transmitted from child to child through close personal contact (eg, at day care centers). Infekcija pokazuje sezonsku raspodjelu s većom učestalošću u jesen i zimi.
Bolesti uzrokovane Kingella
The most common manifestations of K. kingae disease are
Rjeđe manifestacije infekcije su pneumonija, epiglotitis, meningitis, apsces i infekcija oka.
Najčešća koštana infekcija je septički artritis koji najčešće zahvaća velike, težinom opterećene zglobove, osobito koljeno i gležanj.
Osteomijelitis najčešće zahvaća kosti donjih ekstremiteta. Početak bolesti je podmukao, a dijagnoza se često postavlja uz odgodu. Hematogenim rasapom može nastati invazija intervertebralnog diska (spondilodiscitis), a najčešće se opisuje zahvaćenost lumbalnih intervertebralnih prostora.
Kingella uzrokuje endokarditis u svim dobnim skupinama. Endokarditis može zahvatiti i prirodne i umjetne valvule. Kingella je komponenta iz tzv. HACEK grupe (Haemophilus species, Aggregatibacter actinomycetemcomitans, Cardiobacterium hominis, Eikenella corrodens, Kingella kingae), koje uključuju gram-negativne bakterije koje se teško kultiviraju a mogući su uzročnici endokarditisa.
Dijagnoza Kingella infekcija zahtjeva izolaciju bakterije iz zahvaćenih tjelesnih tekućina ili tkiva.
Liječenje
Liječenje
Kingellainfekcija
Kingellae su dobro osjetljive na različite penicilinske i cefalosporinske antibiotike. Terapija treba biti usmjerena prema testovima osjetljivosti na antibiotike. Drugi lijekovi koji se koriste u liječenju su aminoglikozidi, trimetoprim/sulfametoksazol, tetraciklini, eritromicin i ciprofloksacin.