Kingella kolonizira dišni sustav čovjeka. Uzrokuje infekcije kosti, endokarditis i bakterijemiju, a rijetko i pneumoniju, epiglotitis, meningitis, apscese i infekcije oka.
Kingella je kratki, nepokretni, gram–negativni kokobacil, a pojavljuje se u parovima ili kratkim lancima, a pripada porodici Neisseriaceae. Mikroorganizmi rastu sporo i zahtijevaju selektivne podloge. Kingella obitavaju u dišnom sustavu čovjeka, no rijetko uzrokuju bolest.
Među Kingella vrstama, K. kingae je najčešći ljudski patogen. K. kingae često kolonizira sluznicu dišnog sustava. Kolonizacija i invazivne bolesti uzrokovane ovom bakterijom iz dišnog sustava najčešće su u djece od šest mjeseci do četiri godine života. K. kingae K. kingae se prenosi se s djeteta na dijete bliskim kontaktom, najčešće u dječjim kolektivima. Infekcija pokazuje sezonsku raspodjelu s većom učestalošću u jesen i zimi.
Bolesti uzrokovane Kingella
Najčešće manifestacije K. kingae infekcije su
Rjeđe manifestacije infekcije su pneumonija, epiglotitis, meningitis, apsces i infekcija oka.
Najčešća koštana infekcija je septički artritis koji najčešće zahvaća velike, težinom opterećene zglobove, osobito koljeno i gležanj.
Osteomijelitis najčešće zahvaća kosti donjih ekstremiteta. Početak bolesti je podmukao, a dijagnoza se često postavlja uz odgodu. Hematogenim rasapom može nastati invazija intervertebralnog diska (spondilodiscitis), a najčešće se opisuje zahvaćenost lumbalnih intervertebralnih prostora.
Kingella uzrokuje endokarditis u svim dobnim skupinama. Endokarditis može zahvatiti i prirodne i umjetne valvule. Kingella je dio tzv. HACEK skupine (Haemophilus aphrophilus i Haemophilus parainfluenzae, Actinobacillus, Cardiobacterium, Eikenella, Kingella, a obuhvaća bakterije koje su vrlo zahtjevne za kultivaciju i koje mogu uzrokovati endokarditis.
Dijagnoza Kingella infekcija zahtjeva izolaciju bakterije iz zahvaćenih tjelesnih tekućina ili tkiva.
Liječenje
Kingellae su dobro osjetljive na različite penicilinske i cefalosporinske antibiotike. Terapija treba biti usmjerena prema testovima osjetljivosti na antibiotike. Drugi lijekovi koji se koriste u liječenju su aminoglikozidi, trimetoprim/sulfametoksazol, tetraciklini, eritromicin i ciprofloksacin.