Za upalne bolesti crijeva (UBC), u koje spadaju Crohnova bolest i ulcerozni kolitis (UK), karakteristični su relapsi i remitirajući klinički tijek uz kroničnu upalu različitih dijelova gastrointestinalnog trakta što izaziva proljev i bolove u trbuhu.
Upala je posljedica staničnog imunološkog odgovora sluznice. Iako je točan uzrok bolesti nepoznat, dokazi upućuju da je normalna crijevna flora okidač imunološke reakcije u bolesnika s multifaktorijalnom genetskom predispozicijom (moguće je da je uključen poremećaj epitelne barijere i imunološka obrana sluznice). Nije utvrđen specifični infektivni čimbenik niti čimbenici okoliša i prehrane. Imunološka reakcija uključuje oslobađanje upalnih medijatora, uključujući citokine, interleukine i faktor tumorske nekroze (TNF).
Usprkos sličnostima između Crohnove bolesti i UK, u većini slučajeva ove se bolesti mogu jasno razgraničiti (vidi (vidi tablicu)). Ipak u oko 10% kolitisa u početku bolesti je nedetermiran; ako se kirurški patološki uzorak ne može klasificirati, to se naziva neodređeni kolitis. Naziv kolitis implicira upalni proces samo kolona (npr. ulcerozni, granulomatozni, ishemijski, iradijacijski, infektivni). Spastični (mukozni) kolitis je pogrešan naziv obzirom da ponekad uključuje funkcijski poremećaj, sindrom iritabilnog kolona.
Razlike između Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa
|
Crohnova bolest
|
Ulcerozni kolitis
|
|
Tanko crijevo je zahvaćeno u 80% slučajeva.
|
Bolest je ograničena na kolon.
|
|
Rektum je često pošteđen; najčešće je zahvaćen desni dio kolona.
|
Rektum je uvijek zahvaćen; bolest se češće javlja lijevom dijelu kolona.
|
|
Značajno rektalno krvarenje je rijetko, osim u 75‒85% slučajeva Crohnovog kolitisa.
|
Značajno rektalno krvarenje je uvijek prisutno.
|
|
Čest je nastanak fistula, infiltrata i apscesa.
|
Fistule ne nastaju.
|
|
Perianalne lezije su značajne u 25‒35% slučajeva
|
Značajne perianalne lezije nikada ne nastaju.
|
|
Radiološki nalaz ukazuje na asimetrično i segmentalno zahvaćanje crijevne stijenke s preskakanjem između zahvaćenih segmenata crijeva.
|
Sluznica debelog crijeva zahvaćena je simetrično i kontinuirano od rektuma prema proksimalno.
|
|
Endoskopski nalaz ukazuje na nejednako (mrljasto) zahvaćanje sluznice, uz diskretne ulceracije odijeljene segmentima sluznice normalnog izgleda.
|
Upala je jednolika i difuzna.
|
|
Patohistološki nalaz ukazuje na transmuralno širenje upale i fisura; lezije često pokazuju fokalnu distribuciju.
|
Upala je ograničena na sluznicu izuzev u teškim slučajevima.
|
|
Epitelioidni (poput sarkoida) granulomi mogu se utvrditi unutar crijevne stijenke ili limfnih čvorova u 25 do 50% slučajeva (patognomonični).
|
Tipični epiteloidni granulomi se ne nalaze.
|
Epidemiologija
UBC se javljaju u svim dobnim skupinama ali su češće u osoba ispod 30 godina, uz vršnu incidenciju između 14. i 24. godine. UBC može imati drugi manji vrhunac u dobi između 50 i 70 godina. Međutim, moguće je da ovaj kasniji porast incidencije uključuje i neke slučajeve ishemičnog kolitisa.
UBC je najčešći među ljudima Sjeverne Europe i Anglosaksonaca te su 2 do 4 puta češći kod Aškenaza židova od od nežidovskih bijelaca iz istog geografskog područja. Incidencija je niža u zemljama centralne i južne Europe, Južne Amerike, Azije i Afrike. Međutim, incidencija raste u crnaca i Latinoamerikanaca koji žive u Sjevernoj Americi. UBC se javlja podjednako u oba spola. Rođaci prvog koljena bolesnika koji boluju od UBC–a imaju 4 do 20 puta veći rizik te njihov apsolutni rizik može doseći do 7%. Nasljedni čimbenici imaju veći značaj kod Crohnove bolesti nego UK. Identificirano je nekoliko mutacija gena koje daju veći rizik za Crohnovu bolest (a neke mogu biti povezane s UK).
Čini se da pušenje doprinosi nastanku ili pogoršanju Crohnove bolesti, ali smanjuje rizik kod UK. Čini se da apendektomija kod akutne upale crvuljka smanjuje rizik od UK. NSAR mogu uzrokovati egzacerbaciju UBC-a. Oralni kontraceptivi mogu povećati rizik od Crohnove bolesti. Neki podaci ukazuju na to da perinatalne bolesti i upotreba antibiotika u djetinjstvu može biti povezano s povećanim rizikom od UBC-a.
Iz nejasnih razloga, ljudi koji imaju viši socioekonomski status mogu imati povećani rizik od Crohnove bolesti.
Ekstraintestinalne manifestacije
Crohnova bolest i UK manifestiraju se i na drugim organima. Većina ekstraintestinalnih manifestacija je češća kod UK i Crohnovog kolitisa nego kod Crohnove bolesti koja je ograničena na tanko crijevo. Ekstraintestinalne manifestacije upalnih bolesti crijeva su kategorizirane u tri skupine:
1.
Manifestacije koje se obično usporedno pojavljuju s egzacerbacijama UBC-a: Ovi poremećaji uključuju periferni artritis, episkleritis, aftozni stomatitis i eritema nodosum. Artritis češće zahvaća velike zglobove, migratoran je i prolazan. Jedna ili više od ovih manifestacija javlja se u >1/3 bolesnika koji su hospitalizirani zbog UBC-a.
2.
Manifestacije koje su moguća posljedica UBC–a ali se pojavljuju neovisno o akutnim atakama UBC. Ti poremećaji uključuju ankilozantni spondilitis, sakroiliitis, uveitis, pyoderma gangrenosum i primarni sklerozirajući kolangitis. Ankilozntni spondilitis češći je u bolesnika s upalnim bolestima crijeva koji imaju HLA–B27 antigen. Većina bolesnika sa spinalnim ili sakroilijačnim zahvaćanjem imaju podatke o uveitisu i obrnuto. Primarni sklerozirajući kolangitis predstavlja faktor rizika za nastanak karcinoma bilijarnog trakta, povezan je s UK ili Crohn kolitisom. Kolangitis se može pojaviti prije ili istodobno s bolesti crijeva ili čak 20 godina nakon kolektomije. Bolest jetre (npr. masna jetra, autoimuni hepatitis, perikolangitis, ciroza) se javlja u 3 do 5% bolesnika, iako su česti manji poremećaji funkcijskih jetrenih testova. Neki od ovih poremećaja (npr. primarni sklerozirajući kolangitis) vjerojatno prethode kroz više godina UBC-u, te kad se dijagnosticiraju, potrebna je brza obrada glede UBC-a.
3.
Manifestacije koje su posljedica poremećaja crijevne fiziologije: Ovi poremećaji se javljaju uglavnom u slučajevima težeg oblika Crohnove bolesti tankog crijeva. Malapsorpcija može uslijed opsežne resekcije ileuma dovesti do manjka vitamina topljivih u mastima, vitamina B12, ili minerala, što rezultira anemijom, hipokalcemijom, hipomagnezemijom, poremećajima zgrušavanja i demineralizacijom kostiju. U djece malapsorpcija usporava rast i razvoj. Ostali poremećaji uključuju bubrežne kamence od prekomjerne apsorpcije oksalata u hrani, hidroureter i hidronefrozu od kompresije uretera intestinalnim upalnim procesom, žučne kamence zbog smanjene ilealne resorpcije žučnih soli i amiloidozu koja je posljedica dugotrajne upale.
Tromboembolijski incident može nastati uslijed više čimbenika u sve tri navedene kategorije.
Liječenje
Nekoliko skupina lijekova je korisno za UBC. Detalji o njihovom odabiru i upotrebi objašnjeni su za svaku bolest zasebno.
Potporno liječenje
Većina bolesnika kao i njihovih obitelji zanima se za adekvatnu prehranu kao i mogućnosti kontrole stresa. Iako postoje anegdotalna izvješća kliničkog poboljšanja tijekom provođenja nekih oblika prehrane, uključujući drastičnu restrikciju ugljikohidrata, kontrolirane studije nisu pokazale jasan klinički učinak. Suzbijanje stresa može imati povoljan klinički učinak.
Održavanje zdravlja
Cijepljenje
Bolesnici s UBC-om bi trebali primati godišnje cijepljenja protiv gripe i pneumokokno cijepljenje. Bolesnici > 50 godina koji ne primaju biološke lijekove trebali bi razmotriti primanje cijepljenje protiv herpesa. Bolesnici koji će započeti liječenje imunosupresivnim lijekovima i koji prije nisu bili izloženi virusu varičele trebaju primiti cijepljenje protiv varičele prije početka imunosupresivne terapije.
Rutinska cijepljenja kao što su tetanus-difterija, hepatitis A, hepatitis B i humani papiloma virus treba navesti prema Advisory Committee on Immunization Practices (ACIP).
Testovi probira
Bolesnice koje ne primaju imunosupresivnu terapiju trebaju se testirati na rak vrata maternice Papanicolaou (Pap) test svake tri godine. Bolesnice koje primaju imunosupresivnu terapiju trebaju učiniti Papa test jednom godišnje.
Svi bolesnici koji uzimaju ili planiraju uzimati imunomodulirajuće lijekove ili biološke lijekove trebaju biti pregledani za rak kože godišnje.
Bolesnici s rizikom od osteoporoze trebali bi učiniti denzitometriju (DXA).