Sipnja (wheezing) je visokofrekventni zvučni fenomen nalik zviždanju koji nastaje pri prolasku zraka kroz sužene ili komprimirane male dišne putove. Često se javlja u prvim godinama života i obično je uzrokovana virusnom respiratornom infekcijom ili astmom, ali mogući su i drugi uzroci kao inhalacija iritansa ili alergena, gastroezofagealni refluks i zatajenje srca.

(Vidi također sipnja i astma u odrasloj dobi)

Ponavljajuće epizode sipnje su česte u prvim godinama života 1 od 3 djece ima barem jednu epizodu sipnje prije 3 godine života. (1). Budući da takva sipnja tipično odgovara na bronhodilatatore, ovaj problem je povijesno smatran astmom. Međutim, novi dokazi pokazuju da mnoga djeca koja imaju ponavljajuće epizode sipnje u ranom djetinjstvu, kasnije u djetinjstvu ili adolescenciji nemaju astmu što sugerira da u male djece s ponavljajućim epizodama sipnje treba misliti i na druge dijagnoze.

Prolonged expiratory phase with wheezing.

Audio snimka uz dozvolu David W. Cugell, MD.

Literatura

• 1. Taussig LM, Wright AL, Holberg CJ, et al: Tucson Children's Respiratory Study: 1980 to present. J Allergy Clin Immunol 111:661–675, 2003. doi: 10.1067/mai.2003.162

Etiologija

U neke male djece, ponavljajuće epizode sipnje su početna manifestacija astme i ta djeca će nastaviti imati epizode sipnje kasnije u djetinjstvu i adolescenciji. U ostale djece, epizode sipnje prestaju u dobi od 6 do 10 godina i nisu prezentacija astme. U dojenčadi i mlađe djece, sipnja praćena virusnim obojenjem, uzrokovana je respiratornim sincicijskim virusom i ljudskim rinovirusom, je povezana s povišenim rizikom razvoja astme (1, 2). Dijagnoza astme vjerojatnija je u djece sa simptomima atopijskih bolesti, koja imaju teže epizode sipnje, i/ili pozitivnu obiteljsku anamnezu za astmu.

Sipnja je obično rezultat bronhospazma koji može pogoršati upala u malim i srednjim dišnim putovima s razvojem edema i daljeg sužavanja dišnih putova. Akutna epizoda sipnje u dojenčadi i male djece najčešće je uzrokovana virusnim respiratornim infekcijama, ali može biti posljedica upale koju uzrokuje (ili pogoršava) alergija ili inhalacija iritansa (npr duhanski dim). Ponavljajuće epizode sipnje mogu biti uzrokovane čestim virusnim respiratornim infekcijama, alergijama ili astmom. Manje često uzrokuje rekurentnu spinju uključujući kroničnu disfagiju koja uzorkuje ponavljajuće aspiracije gastroesopageal refluks, malacija dišenih putova, zadržano aspirirano strano tijelo zastoj srca. Često, uzrok ponavljajućih epizoda sipnje ostaje nejasan.

Literatura

• 1. Jartti T, Gern JE: Role of viral infections in the development and exacerbation of asthma in children. J Allergy Clin Immunol 140(4):895–906, 2017. doi: 10.1016/j.jaci.2017.08.003

• 2. Mikhail I, Grayson MH: Asthma and viral infections: An intricate relationship. Ann Allergy Asthma Immunol 123(4):352–358, 2019. doi: 10.1016/j.anai.2019.06.020

Simptomi i znakovi

Sipnja je često popraćena ponavljajućim suhim ili produktivnim kašljem. Ostali simptomi ovise o etiologiji i mogu uključivati povišenu temperaturu, sekreciju iz nosa (virusna infekcija) i otežano hranjenje (npr zbog zatajenja srca ili disfagije).

Pri pregledu, sipnja se manifestira uglavnom u ekspiriju, osim u slučaju jakog suženja dišnog puta kada je čujna i u inspiriju. Ostali znakovi, prisutni kod teže kliničke slike su tahipneja, širenje nosnica, interkostalne i/ili subksifoidne retrakcije i cijanoza. Djeca s respiratornom infekcijom mogu imati povišenu temperaturu.

Dijagnoza

• Rtg snimka prsnih organa za teške početne epizode sipnje, a ponekad i za atipične ili ponavljajuće epizode

Kod prve teške epizode sipnje, većina kliničara odlučuje se za Rtg prsnog koša radi otkrivanja znakova moguće aspiracije stranog tijela, pneumonije ili zatajenja srca i primjenjuje pulsnu oksimetriju radi procjene potrebe za terapijom kisikom. Prisutnost generalizirane hiperinflacije na Rtg snimci upućuje na difuzno zarobljavanje zraka kao kod astme, dok lokalizirani nalaz hiperinflacije sugerira strukturnu anomaliju ili aspiraciju stranog tijela. Rtg prsnog koša također može uputiti na prisutnost vaskularnog prstena kao uzroka sipnje (npr. desni luk aorte).

Za djecu s ponavljajućim epizodama sipnje, u pogoršanju najčešće nije potrebna laboratorijska obrada osim u slučajevima respiratornog distresa. Pretrage poput akta gutanja, ezofagograma, CT-a ili bronhoskopije mogu biti korisne kod malog broja djece koja imaju česte i teške egzacerbacije ili simptome koji ne odgovaraju na bronhodilatatore ili druge lijekove za liječenje astme.

Prognoza

Mnoga djeca s ponavljajućim epizodama sipnje u ranom djetinjstvu neće imati klinički značajnu sipnju kasnije u životu. Međutim, kod velikog broja djece i odraslih s teškom kroničnom astmom prvi simptomi se javljaju u ranom djetinjstvu.

Liječenje

• Za akutnu epizodu sipnje, inhalacijski bronhodilatatori i, ako je potrebno, sistemni kortikosteroidi

• Za djecu s čestim teškim epizodama sipnje, može se pokušati s održavajućom terapijom (npr. inhalacijskim kortikosteroidima) kao i kod liječenja astme.

U dojenčadi i male djece s akutnom epizodom sipnje primjenjuju se inhalacijski bronhodilatatori i, ako je epizoda sipnje teška, sistemni kortikosteroidi (vidi Liječenje akutne astma egzacerbacije).

Djeca kod koje je malo vjerojatno da će razviti perzistentnu astmu, kao što su djeca koja nemaju druge atopijske bolesti ni pozitivnu obiteljsku anamnezu za astmu, i ona kod kojih su epizode sipnje relativno blage i rijetko se javljaju, obično se mogu liječiti samo povremenom primjenom bronhodilatatora po potrebi. Većini djece s čestim i/ili teškim epizodama sipnje koristi održavajuća terapija protuupalnim lijekovima (npr. inhalacijski kortikosteroidi) uz ako je potrebno bronhodilatatore kao i kod liječenja astme. ( vidi: Liječenje). Međutim, iako kronična primjena antagonista leukotriena ili niske doze inhalacijskog kortikosteroida smanjuje težinu i učestalost epizoda sipnje, ne utječe na prirodni tijek bolesti.