Lymphogranuloma venereum (LGV) je bolest uzrokovana s 3 jedinstvena tipa ,Chlamydia trachomatis a karakteriziraju je mala, često asimptomatska oštećenja kože, nakon kojih slijedi regionalna limfadenopatija prepona ili zdjelice. Osim toga se bolest, ako je stečena analnim odnosima, može manifestirati kao jak proktitis. Bez liječenja, LGV može uzrokovati opstrukciju limfe i kronične edeme genitalnog tkiva. Dijagnoza se postavlja klinički, no obično se može potvrditi serološkim ili imunofluorescentnim pretragama. Liječi se 21 dan tetraciklinom ili eritromicinom.
(Vidi također Pregled spolno prenosivih bolesti i Klamidija.)
LGV je uzrokovan serotipovima L1, L2 i L3 bakterije Chlamydia trachomatis. Ovi serotipovi se razlikuju od serotipova klamidije koji uzrokuju trahom, inkluzijski konjuktivitis, uretritis i cervicitis time što mogu infiltrirati i razmnožavati se u regionalnim limfnim čvorovima.
LGV se u SAD–u javlja sporadično, ali je endemski prisutan u nekim dijelovima Afrike, Indije, Jugoistočne Azije, Južne Amerike i na Karibima. Puno češće se otkriva u muškaraca nego u žena. LGV se sve više prijavljuje u Sjevernoj Americi, Europi i Australiji među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM).
Simptomi i znakovi
Lymphogranuloma venereum odvija se u 3 faze.
1. faza počinje nakon razdoblja inkubacije od oko 3 dana u obliku male kožne promjene na ulaznom mjestu. Koža na ulaznom mjestu može ulcerirati, ali tako brzo zacijeli da može proći nezapaženo.
2. faza u muškaraca obično počinje nakon oko 2 do 4 tjedna kao uvećanje ingvinalnih limfnih čvorova na jednoj ili obje strane šire i formiranjem velikih, bolnih, ponekad fluktuirajućih masa (bubona). Buboni zahvaćaju dublja tkiva i uzrokuju upalu nadležeće kože, a ponekad izazivaju i vrućicu i opću slabost, U žena je česta bol u leđima ili zdjelici; kod njih početna promjena može biti na vratu maternice ili u gornjem dijelu rodnice, dovodeći do povećanja i gnojenja perirektalnih i zdjeličnih limfnih čvorova. Mogu se razviti brojni sinusi kroz koje se drenira gnoj ili krv.
U3. fazi lezije cijele s ožiljcima, ali sinusi mogu perzistirati i recidivirati. Kronična upala uslijed neliječene infekcije ometa protok kroz limfne žile, što uzrokuje edeme i hipostatske kožne promjene.
Bolesnici koji se upuštaju u receptivni analni seks mogu imati jak proktitis ili proktokolitis sa sukrvavim gnojnim iscjetkom iz rektuma u 1. fazi. U kroničnoj fazi, kolitis može simulirati Chronovu bolest i uzrokovati tenezme, strikture rektuma i bolove zbog upaljenih limfnih čvorova zdjelice. Proktoskopija može pokazati difuznu upalu, polipe, mase ili mukopurulentni eksudat - nalaz koji nalikuje na upalne bolesti crijeva.
Dijagnoza
Na lymphogranuloma venereum se posumnja u bolesnika s vrijedovima na spolovilu, povećanjem limfnih čvorova u preponama ili proktitisom koji su boravili, žive ili su imali spolni kontakt s ljudima iz područja gdje je ta infekcija česta. Na LGV se također posumnja u bolesnika s bubonima, koje se mogu zamijeniti za apscese uzrokovane drugim bakterijama.
Dijagnoza se obično postavlja detekcijom protutijela na klamidijske endotoksine (titar fiksacije komplementa > 1:64 ili titar mikroimunofluorescencije > 1:256) ili genotipizacijom pomoću NAAT-ova temeljenih na PCR-u. Razine protutijela obično su povišene kod dolaska ili postanu povišene ubrzo nakon toga i takve o ostaju.
Izravni testovi na klamidijske antigene s imunoesejima (npr enzyme-linked immunosorbent assay [ELISA]), bojenje gnoja metodama imunofluorescencije pomoću monoklonskih protutijela ili NAAT-vi mogu biti dostupni u referentnim laboratorijima (npr Centri za kontrolu i prevenciju bolesti u SAD-u).
Sve spolne partnere bolesnika treba pregledati.
Nakon uspješnog liječenja, bolesnike treba pratiti narednih 6 mjeseci.
Liječenje
U ranoj fazi bolesti su učinkoviti doksiciklin 100 mg p.o. 2×1, eritromicina 500 mg p.o. 4×1 ili tetraciklin 500 mg p.o. 4×1 kroz 21 dan. Vjerojatno je učinkovit i azitromicin (1 g p.o. tjedno kroz 1–3 tj.), no ni on ni klaritromicin nisu adekvatno istraženi.
Limfedem i tkivna oštećenja u kasnijim stadijima možda se neće povući usprkos eradikaciji uzročnika. Fluktuirajući buboni se u svrhu ublažavanja simptoma mogu punktirati ili incidirati, no većina bolesnika brzo odgovara na antibiotike. Bubone i sinuse može biti potrebno kirurški liječiti, no strikture rektuma je obično moguće dilatirati.
Ljude koji su imali seksualni kontakt s osobom oboljelom od lymphogranuloma venereum unutar 60 dana prije početka simptoma treba pregledati i testirati na uretralnu, cervikalnu ili rektalnu klamidijsku infekciju ovisno o mjestu izlaganja. Trebalo bi ih liječiti s pretpostavkom bolesti ( jednokratnom dozom azitromicina 1 g p.o. ili doksiciklinom 100 mg 2x1 kroz 7 dana) bez obzira na to imaju li znakova LGV.