Autor: Robert Peter Gale, MD, PhD, DSC(hc)
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Petar Gaćina, dr. med. i prim. Goran Rinčić, dr. med.
Prijevod: Klara Vranešević, dr. med.
Smatra se da je riječ o metastatskoj neoplazmi nepoznatog primarnog sijela kad se dokažu jedna ili više presadnica, a rutinskom obradom se ne uspije utvrditi ishodište. Metastatske neoplazme nepoznatog primarnog podrijetla čine 0,5–7% svih maligniteta i predstavljaju terapijsku nedoumicu jer se liječenje raka u pravilu određuje prema specifičnom primarnom tkivu iz kojega potječe.
Budući da su najčešći primarni tumori koji uzrokuju metastaze tumori testisa, pluća, debelog crijeva i rektuma te gušterače, pregled ovih područja mora biti temeljit.
Vrste testiranja koje se koriste za identificiranje primarnog tumora uključuju:
Laboratorijske pretrage uključuju kompletnu krvnu sliku (KKS), analizu urina, pretragu stolice na okultno krvarenje i biokemijske pretrage seruma (uključujući PSA kod muškaraca).
Slikovne pretrage treba ograničiti na RTG prsnih organa, CT abdomena i mamografiju. Endoskopsko ispitivanje gornjeg i donjeg gastrointestinalnog sustava treba učiniti ako je prisutna krv u stolici.
Sve veći broj imunocitokemijskih bojenja može se koristiti za ispitivanje dostupnog tumorskog tkiva kako bi se pomoglo odrediti primarno mjesto nastanka tumora, a potencijalno se mogu identificirati tumori nastali u plućima, debelom crijevu ili dojci. Osim toga, imunoperoksidazno bojenje za imunoglobuline, kromosomske studije i imunofenotipizacija mogu pomoći u dijagnosticiranju različitih podtipova malignih limfoma, što može biti teško prepoznati i razlikovati od drugih tumora (čak i karcinoma), kada se očituju izvan limfnih čvorova. Imunoperoksidazno bojanje tumorskih stanica za α-fetoprotein ili β-humani korionski gonadotropin može ukazivati na germinativne tumore koji se mogu relativno lako liječiti.
Analiza tkiva na estrogenske i progesteronske receptore pomaže u identifikaciji raka dojke, a imunoperoksidazno bojenje na prostata-specifični antigen pomaže identifikaciji raka prostate.
Čak i ako se precizna histološka dijagnoza ne može postaviti, skup nalaza može sugerirati podrijetlo tumora. Slabo diferencirani karcinomi u blizini ili na srednjoj liniji medijastinuma ili retroperitoneuma kod mladih i sredovječnih muškaraca trebali bi se smatrati germinativnim tumorima – čak i u odsutnosti mase u testisu. Takvim bolesnicima treba ponuditi terapijski protokol temeljen na cisplatini jer se na taj način postižu dugotrajne remisije u skoro 50% slučajeva. Za većinu drugih malignoma nepoznatog primarnog podrijetla, odgovori na ovaj režim i druge višekomponentne kemoterapijske režime su umjereni i kratkotrajni (npr. medijan preživljenja < 1 godine).