Egzibicionizam je obilježen postizanjem spolnog uzbuđenja pokazivanjem spolovila, obično iznenađenom strancu. Također se može odnositi na jaku želju da bude promatran za vrijeme spolne aktivnosti. Egzibicionistički poremećaj uključuje upražnjavanje poriva s osobom bez njenog pristanka ili doživljajem značajnih tegoba i/ili funkcionalnog oštećenja zbog takvih poriva i nagona.
(Vidi također Pregled Parafilijskih poremećaja.)
Egzibicionizam je oblik parafilije. Ipak, većina ljudi koji imaju egzibicionističke porive ne zadovoljava kliničke kriterije za parafilijski poremećaj koji zahtijeva da ponašanje, fantazije, ili intenzivni porivi osobe uzrokuju klinički značajne tegobe ili otežavaju funkcioniranje ili štete drugima (u egzibicionizmu mora biti uključeno djelovanje na druge osobe bez njihovog pristanka). Stanje također mora biti prisutno ≥ 6 mj.
Procjenjuje se da prevalencija u muškaraca nije veća od 2 do 4%, a u žena je još niža. Vrlo je malo žena s dijagnozom egzibicionizma premda društvo kažnjava neka egzibicionistička ponašanja u žena (putem medija i spektakularnih zbivanja)
Egzibicionist (obično muškarac) može masturbirati dok se pokazuje ili dok mašta o tome da se pokazuje. Može biti svjestan svoje potrebe da iznenadi, šokira ili impresionira nevoljnog promatrača. Žrtva je skoro uvijek odrasla žena ili dijete bilo kojeg spola. Rijetko traže pravi seksualni kontakt i izrazito je neuobičajna posljedica pojava tjelesne ozljede žrtve.
Početak je obično tijekom adolescencije, ali ponekad se prvi čin događa i tijekom preadolescencije ili srednje dobi.
Oko 30% uhićenih muških seksualnih prijestupnika su egzibicionisti. Imaju najveću stopu recidiva od svih seksualnih prijestupnika; oko 20 do 50% bude ponovno uhićeno. Iako su opisani slučajevi, velika većina osoba s egzibicionizmom ne upušta se u fizički agresivno seksualno ponašanje.
Većina egzibicionista je u braku, ali brak je često problematičan zbog loše društvene i seksualne prilagodbe, uključujući čestu seksualnu disfunkciju (vidi Seksualna disfunkcija u muškaraca i Seksualna disfunkcija u žena).
Egzibicionisti također mogu imati poremećaj ličnosti (često antisocijalni) ili poremećaj ponašanja.
U nekih ljudi egzibicionizam se očituje u vidu jake želje da drugi promatraju njihove spolne odnose. Ono što privlači takve ljude nije čin iznenađenja publike, nego potreba da bude viđen od strane publike koja pristaje na čin. Osobe s ovim oblikom egzibicionizma mogu snimati pornografske filmove ili kao odrasli u njima sudjelovati. Najčešće nisu opterećeni svojim porivima te stoga rijetko razvijaju psihijatrijski poremećaj .
Dijagnoza
Dijagnoza parafilijskih poremećaja
Za dijagnozu egzibicionističkog poremećaja potrebno je sljedeće:
Pacijenti su opetovano i intenzivno bili uzbuđeni izlaganjem svojih genitalija osobi koja nije pristala na takvu radnju ili su bili uzbuđeni kada su ih drugih ljudi promatrali tijekom seksualne aktivnosti; uzbuđenje se izražava u fantazijama, intenzivnim nagonima ili ponašanjima.
Pacijenti su se prepustili svojim nagonima s osobom koja nije pristala na to, ili te fantazije, intenzivni porivi ili ponašanja uzrokuju značajne poteškoće ili narušavaju funkcioniranje na poslu, u društvenim situacijama ili na drugim važnim područjima.
Stanje također mora biti prisutano ≥ 6 mj.
Liječenje
Liječenje parafilijskih poremećaja
Psihoterapija, grupe podrške i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS)
Ponekad antiandrogeni lijekovi
Kad se prekrši zakon te utvrdi da se radi o spolnom napasniku, liječenje obično započinje psihoterapijom, potpornim skupinama i sa SIPPS.
Ako su ti lijekovi neučinkoviti i ako je poremećaj težak, treba uzeti u obzir lijekove koji smanjuju razinu testosterona i tako smanjuju libido. Ovi lijekovi se nazivaju antiandrogeni iako ti lijekovi najčešće ne blokiraju učinke testosterona. Ovi lijekovi uključuju gonadotropin-oslobađajući hormon (GnRH) agoniste (npr leuprolid) i depot acetata medroksiprogesterona; oba smanjuju proizvodnju luteinizirajućeg hormona (LH) i folikul-stimulirajućeg hormona (FSH) u hipofizi. Informirani pristanak, praćenje funkcije jetre i vrijednosti serumskog testosterona su nužne.
Recidivi su učestali. Učinkovitost liječenja se prati na temelju vlastitog izvješća, penilne pletizmografije i praćenjem evidencije o uhićenju.
Ključne poruke
Većina egzibicionista ne zadovoljava kliničke kriterije za egzibicionistički poremećaj.
Oko 30% potvrđenih muških spolnih napasnika su egzibicionisti; oko 20 do 50% njih biva ponovno uhićeno.
Dijagnosticiranje egzbicionističkog poremećaja moguće je samo ako je stanje prisutno ≥ 6 mjeseci i ako su pacijenti upražnjavali svoje seksualne porive s osobom koja se ne slaže s time ili ako njihovo ponašanje uzrokuje značajne poteškoće ili poremećaj funkcioniranja osobe.
Ako su pacijenti počinili seksualni prekršaj, najprije ih treba liječiti psihoterapijom i SIPPS-om: ako je potrebno dodatno liječenje i ako se dobije informirani pristanak, mogu se razmotriti antiandrogeni lijekovi.