Većina prirođenih anomalija probavnog sustava (PS) dovodi do nekog oblika opstrukcije crijeva, što se često očituje poteškoćama pri hranjenju, distenzijom i povraćanjem pri rođenju ili unutar 1 do 2 dana. Neki prirođene anomalije PS, kao što su malrotacija, imaju vrlo dobar ishod, dok druge kao što je prirođena dijafragmalna hernija, imaju lošiji ishod (stopa smrtnosti iznosi 10 do 30%).

Česta anomalija je atrezija, kod koje izostane razvoj ili se ne razvije normalno dio PS, ili se normalno razvija ali bude uništen intrauterinim dogođajem (vaskularni poremećaj). Najčešći oblik je atrezija jednjaka, a potom je slijedi atrezija jejunoilealne regije i duodenuma.

Hitni postupci uključuju dekompresiju crijeva (trajnom nazogastričnom sukcijom sprečavamo povraćanje, koje može dovesti do aspiracijske pneumonije ili daljnje distenzije trbuha s kompromitiranjem disanja) i upućivanje u centar za novorođenačku kirurgiju. Također je ključno održavanje tjelesne temperature, prevencija hipoglikemije IV primjenom 10%–tne otopine glukoze i elektrolita, i prevencija ili liječenje acidoze i infekcija da bi dojenče bilo što spremnije za operaticijski zahvat.

Budući da oko 1/3 dojenčadi s anomalijom PS ima i drugu prirođenu anomaliju (do 50% u onih sa prirođenom dijafragmalnom hernijom a do 70% u onih sa omfalokelom), treba ih pažljivo pregledati da bi se utvrdile malformacije drugih organskih sustava, osobito središnjeg živčanog sustava, srca i bubrega.

Visoka opstrukcija probavnog sustava

Na opstrukciju jednjaka, želuca, duodenuma i ponekad jujunuma treba posumnjati u trudnica sa viškom plodove vode (polihidramnion), jer takve opstrukcije sprečavaju fetus u gutanju i apsorpciji plodove vode.

Odmah nakon poroda, čim se postigne kardiovaskularna stabilnost, treba postaviti nazogastričnu sondu u želudac novorođenčeta. Velika količine tekućine u želudcu, osobito ako je obojena sa žuči, upućuje na diagnozu visoke opstrukciju probavnog sustava, dok nemogućnost uvođenja sonde u želudac ukazuje na atreziju jednjaka.

Opstrukcija jejunoileuma i debelog crijeva

( vidi: Mekonijski ileus and vidi: Sindrom mekonijskog čepa.)

Opstrukcija jejunuma i ileuma može nastati uslijed jejunoilealne atrezije, malrotacije, podvostručenja crijeva ili mekonijskog ileusa. Opstrukciju debelog crijeva tipično uzrokuje sindrom mekonijskog čepa, ili atrezije debelog crijeva ili anusa.

U 75% slučajeva, u anamnezi nema podatka o polihidramniju jer se većina progutane tekućine može apsorbirati iz dijela crijeva proksimalno od opstrukcije. Ovi se poremećaji, osim malrotacije, duplikacije crijeva i Hirschsprungove bolesti, u pravilu manifestiraju u prvih nekoliko dana života, poteškoćama pri hranjenju, distenzijom trbuha i povraćanjem sadržaja koji može biti obojen sa žuči ili fecesom. U početku, novorođenče može ispustiti malo mekonija, ali kasnije nema stolicu. Malrotacija, duplikacija crijeva i Hirschsprungova bolest mogu se menifestirati u prvih nekoliko dana života ili nakon nekoliko godina.

Opći dijagnostički pristup i preoperativno liječenje uključuju sljedeće:

• Ne davati ništa na usta

• Postavljanje nazogastrične sonde kako bi se spriječilo daljnje širenje crijeva ili moguća aspiracija povraćanog sadržaja

• Ispravljanje poremećaja tekućine i elektrolita

• Nativna radiološka snimka trbuha

• Napraviti kontrastni klistir za ocrtavanje anatomije (klistir također može ublažiti opstrukciju kod sindroma mekonijskog čepa ili mekonijskog ileusa)

Kod Hirschsprungove bolesti potrebno je učiniti biopsiju rektuma.

Poremećaji zatvaranja trbušne stijenke

Nekoliko prirođenih anomalija PS uključuje trbušnu stijenku (npr, omfalokela, gastroshiza), u kojima dolazi do ispadanja unutarnjih organa kroz defekt trbušne stijenke.