Autor: David J. Kuter, MD, DPhil
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Petar Gaćina, dr. med. i prim. Goran Rinčić, dr. med.
Prijevod: Klara Vranešević, dr. med.
Autoeritrocitna senzibilizacija naziv je za rijedak i slabo shvaćen poremećaj koji se očituje neobjašnjivim, bolnim ekhimozama, koje se prvenstveno pojavljuju na ekstremitetima. Uglavnom pogađa žene.
(Vidi također Pregled krvožilnih poremećaja krvarenja.)
Epizode ne-trombocitopenične ekhimoze javljaju se spontano, najčešće na udovima. Ekhimoze se gotovo nikada ne pojavljuju na stražnjoj strani trupa, odnosno na područjima koje je anatomski teško dosegnuti. Bolesnici nemaju drugih znakova krvarenja (npr. krvarenja iz sluznica, petehije, GI krvarenje), a kogulacijski testovi su uredni.
Etiologija i patofiziologija ovog sindroma su nejasne, ali se smatra da su lezije najvjerojatnije samonanesene. Sindrom se tipično javlja kod žena bijele rase koje su izložene emocionalnom stresu ili imaju pridruženi psihijatrijski poremećaj. Bolesnici često djeluju ravnodušno prema izraženim ekhimozama, ali mogu reagirati izrazito neprijateljski ako im se sugerira mogućnost samoozljeđivanja. Autoeritrocitna senzibilizacija predložena je kao patofiziološki mehanizam jer je kod nekih bolesnika nakon intradermalne injekcije njihove vlastite krvi dolazilo do bolnog oticanja, no taj nalaz ne objašnjava u potpunosti kliničku sliku.
Dijagnoza se postavlja na temelju pažljivo uzete anamneze, fizikalnog pregleda i laboratorijskih pretraga kojima se isključuju drugi mogući poremećaji krvarenja.
Liječenje se temelji na psihijatrijskoj terapiji. Uz strpljiv pristup i dovoljno vremena, bolesnice često dobro reagiraju na bihevioralnu terapiju, iako su recidivi česti.