Fleksibilni endoskopi opremljeni su video kamerama i mogu se koristiti za pregled gornjeg gastrointestinalnog sustava od farinksa do proksimalnog dijela duodenuma i donjeg gastrointestinalnog sustava od anusa do cekuma (i ponekad, terminalnog ileuma). Nekoliko drugih dijagnostičkih i terapijskih intervencija se također mogu raditi endoskopski. Mogućnost kombiniranja dijagnostike i terapije u jednom zahvatu daje endoskopiji znatnu prednost pred isključivo radiološkim slikovnim metodama (npr. radiokontrastne metode, CT, MR) koja često nadmašuje visoku cijenu endoskopije i potrebu za sedacijom.
Endoskopija (Jednjak)
Ova slika prikazuje endoskopski prikaz normalnog jednjaka.
GASTROLAB/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Endoskopija (Želudac)
Ova slika prikazuje endoskopski prikaz normalnog fundusa želuca s normalnim želučanim naborima.
DAVID M. MARTIN, MD/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Endoskopija općenito zahtijeva IV sedaciju. Izuzeci su anoskopija i sigmoidoskopija, koja generalno ne zahtjevaju sedaciju.
Ukupna stopa komplikacija endoskopije je od 0,1 do 0,2%; Smrtnost je oko 0,03%. Komplikacije su najčešće povezane sa lijekovima (npr respiratorna depresija); proceduralne komplikacije (npr. aspiracija, perforacija, značajna krvarenja) su rjeđi.
Ostale komplikacije, uključujući infarkt miokarda, moždani udar i ozbiljne plućne događaje, nakon probira ili nadzorne kolonoskopije niske su i nisu veće nego nakon drugih niskorizičnih postupaka (npr. injekcije u zglob ili aspiracije, litotripsije, artroskopije, operacije karpalnog tunela ili operacije katarakte; 1, 2).
Endoskopija (Debelo crijevo)
Ova slika prikazuje endoskopski prikaz zdravog kolona s prikazom muskularnog sloja kolona u obliku prstena (ringlike).
GASTROLAB/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Literatura
-
1. Wang L, Mannalithara A, Singh G, et al: Low rates of gastrointestinal and non-gastrointestinal complications for screening or surveillance colonoscopies in a population-based study. Gastroenterologija 154(3):540-555, 2018. doi: 10.1053/j.gastro.2017.10.006
-
2. Vargo, JJ 2nd: Komplikacije povezane sa sedacijom u gastrointestinalnoj endoskopiji. Gastrointest Endosc Clin N Am 25(1):147–158, 2015. doi: 10.1016/j.giec.2014.09.009
Dijagnostička gastrointestinalna endoskopija
Dijagnostički postupci uključuju prikupljanje uzoraka tkiva ili stanica četkicama ili biopsijskim kliještima. Nekoliko različitih vrsta endoskopa pružaju dodatne dijagnostičke i terapijske mogućnosti. Ultrazvukom opremljeni endoskopi mogu ocijeniti protok krvi ili dati prikaze lezija sluznice, submukoze ili ekstraluminalnih lezija. Endoskopski ultrazvuk može pružiti podatke (npr. dubinu i opseg lezije) koje nije moguće dobiti konvencionalnom endoskopijom. Isto tako, aspiracija iglom intraluminalnih i ekstraluminalnih lezija može biti učinjena pomoću endoskopskog ultrazvuka. Konvencionalni endoskopi ne mogu vizualizirati veliku većinu tankog crijeva. Push enteroskopija koristi duži endoskop koji se može ručno provesti u distalni dvanaesnik ili proksimalni jejunum.
Enteroskopija pomoću balona daje dodatnu procjenu tankog crijeva. Ona koristi endoskop s jednim ili dva balona na napuhavanje vezanih na overtube postavljen preko endoskopa. Kada je endoskop napredovao do najveće moguće udaljenosti, napuše se balon koji se usidri na sluznicu crijeva. Povlačenje napuhanog balona povuče tanko crijevo preko endoskopa poput rukava, time ga skraćujući i izravnavajući, što omogućuje daljnje napredovanje endoskopa. Enteroskopija pomoću balona se može obaviti anterogradno (kaudalno) ili retrogradno (kranijealno), omogućujući pregled i potencijalne terapijske intervencije cijelog tankog crijeva.
Metode probira pomoću kolonoskopije se preporučuju bolesnicima s visokim rizikom za karcinom debelog crijeva i za populaciju ≥50 godina. Nedavno su neke skupine zagovarale snižavanje dobi za probir za kolorektalni rak na 45 godina kao odgovor na sve veću učestalost raka debelog crijeva s ranim početkom (u dobi < 50). Kolonoskopija bi se trebala učiniti svakih 10 godina kod bolesnika bez rizičnih faktora, bez u anamnezi poznatih polipa ili ukoliko su polipi bili prisutni da ih se uklonilo u ranom stadiju (1). Za više informacija o preporukama za probir raka debelog crijeva, pogledajte testovi probira za kolorektalni karcinom.
Referenca probira kolonoskopije
-
1. Gupta S, Lieberman D, Anderson JC, et al: Recommendations for follow-up after colonoscopy and polypectomy: A consensus update by the US Multi-Society Task Force on Colorectal Cancer. Gastrointest Endosc 91(3):463–485.e5, 2020. doi: 10.1016/j.gie.2020.01.014
Terapijska gastrointestinalna endoskopija
Terapijski endoskopski postupci uključuju
-
Uklanjanje stranih tijela
-
Hemostazu pomoću klipsa, injekcije lijekova, toplinsku koagulaciju, lasersku fotokoagulaciju, podvezivanje varikoziteta ili skleroterapiju
-
Parcijalno uklanjanje tumora laserom ili bipolarnom elektrokoagulacijom
-
Ablacijasko liječenje premalignih lezija
-
Resekciju mukoznog i/ili submukoznog tkiva
-
Dilatacije striktura
-
Postavljanje stenta
-
Smanjenje volvulusu ili intususepcije
-
Dekompresiju akutne ili subakutne dilatacije kolona
-
Postavljanje sonde za hranjenje
-
Drenažu cisti pankreasa
-
Endoskopske barijatrijske postupke (npr. postavljanje intragastričnih balona, endoskopska sleeve gastrektomija)
-
Endoskopsku miotomiju (npr. za ahalaziju jednjaka, refraktornu gastroparezu)
-
Transoralnu fundoplikaciju bez incizije
Kontraindikacije za endoskopiju
Apsolutne kontraindikacije za endoskopiju uključuju
-
Šok
-
Akutni infarkt miokarda
-
Peritonitis
-
Akutnu Perforaciju
-
Fulminantni kolitis:
Relativne kontraindikacije su smanjena suradljivost bolesnika, koma (osim ako bolesnik nije intubiran) i srčane aritmije ili nedavna ishemija miokarda.
Bolesnici na antikoagulantnoj terapiji ili oni koji stalno uzimaju nesteroidne protuupalne lijekove mogu se sigurno podvrgnuti dijagnostičkoj endoskopiji. Iako, ukoliko postoji mogućnost biopsije ili fotokoagulacije, antikoagulantna terapije se treba obustaviti odgovarajući period prije procedure. (1). Lijekove koji sadrže željezo treba prestati uzimati 4-5 dana prije kolonoskopije jer neko zeleno povrće reagira sa željezom tvoreći ljepljivi talog koji se teško odstranjuje pripremom crijeva i sprječava dobru vizualizaciju. American Heart Association i American College of Cardiology više ne preporučuju profilaksu endokarditisa za pacijente koji imaju rutinsku gastrointestinalnu endoskopiju (pogledajte guideline za liječenje bolesnika s valvularnom bolesti srca). Američko društvo za gastrointestinalnu endoskopiju također ne preporučuje antibiotsku profilaksu prije bilo kakvih gastrointestinalnih postupaka kod pacijenata sa sintetskim vaskularnim transplantatima ili drugim nevalvularnim kardiovaskularnim uređajima (npr. implantabilni elektronički uređaji) ili kod pacijenata s ortopedskom protezom (2). Međutim, antibiotici se koriste prije postavljanja perkutane endoskopske gastrostome (PEG) kako bi se spriječila infekcija mjesta i mogu biti od koristi pacijentima na peritonejskoj dijalizi prije kolonoskopije.
Reference kontraindikacija
-
1. Acosta RD, Abraham NS, Chandrasekhara V, et al: The management of antithrombotic agents for patients undergoing GI endoscopy. Gastrointest Endosc 83(1):3–16, 2016. doi: 10.1016/j.gie.2015.09.035. Clarification and additional information. Gastrointest Endosc 83(3):678, 2016.
-
2. ASGE Standards of Practice Committee, Khashab MA, Chithadi KV, et al: Antibiotic prophylaxis for GI endoscopy. Gastrointest Endosc 81(1):81–89, 2015. doi: 10.1016/j.gie.2014.08.008
Priprema za gastrointestinalnu endoskopiju
Rutinske pripreme za endoskopiju uključuju prestanak konzumiranja krute hrane 8 sati i tekućine 2 do 4 sata prije postupka (pogledajte radnu skupinu Američkog društva anesteziologa guidelines o prijeoperacijskom gladovanju i uporabi farmakoloških sredstava za smanjenje rizika od plućne aspiracije). Osim toga, kolonoskopija zahtijeva čišćenje debelog crijeva. Različiti režimi se mogu koristiti, ali obično svi uključuju potpunu ili čistu tekuću prehranu 24 do 48 sati i upotrebu nekog tipa laksativa, sa ili bez klistira (1). Obično se koriste pripravci za čišćenje crijeva koji koriste veliku količinu tekućine koja sadrži elektrolite. Pripravci su dostupni u različitim volumenima (u rasponu od 2 L do 4 L) i imaju različite stupnjeve učinkovitosti. Davanje pripravaka u podijeljenim dozama, tj. davanje pola volumena dan prije zahvata i pola volumena na dan zahvata, pokazalo se da poboljšava suradljivost bolesnika, kvalitetu pregleda i stopu otkrivanja adenoma (2). Bolesnici koji ne podnose ovakve pripreme mogu popiti magnezijev citrat, natrijev fostat, polietilen glikol, laktulozu ili druge laksative. Klizme se mogu raditi s natrijevim fosfatom ili običnom vodom. Pripravci fosfata ne smiju se davati bolesnicima s renalnom insuficijencijom.
Reference za pripremu
-
1. Gu P, Lew D, Oh SJ, et al: Comparing the real-world effectiveness of competing colonoscopy preparations: Results of a prospective trial. Am J Gastroenterol 114(2):305–314, 2019. doi: 10.14309/ajg.0000000000000057
-
2. ASGE Standards of Practice Committee, Saltzman JR, Cash BD, et al: Bowel preparation before colonoscopy. Gastrointest Endosc 81(4):781–794, 2015. doi: 10.1016/j.gie.2014.09.048
Endoskopija pomoću video kapsule
Prilikom endoskopije video kapsulom (bežična video endoskopija), bolesnik proguta jednokratnu kapsulu koja sadrži kameru koja prenosi slike na vanjski snimač; kapsule se ne treba izvaditi. Ova neinvazivna tehnologija pruža dijagnostičko snimanje tankog crijeva koje je inače teško dobiti konvencionalnom endoskopijom. Ovaj postupak je posebno koristan kod bolesnika s okultnim gastrointestinalnim krvarenjem i za detekciju abnormalnosti sluznice. Endoskopija kapsulom je otežana u debelom crijevu, te prema tome, nije adekvatna pretraga za screening za rak debelog crijeva.
Više informacija
Mogu biti korisni sljedeći izvori na engleskom jeziku. Imajte na umu da THE MANUAL PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
-
American Heart Association and American College of Cardiology: Guideline for the management of patients with valvular heart disease
-
American Society of Anesthesiologists Task Force: Guidelines on preoperative fasting and the use of pharmacologic agents to reduce the risk of pulmonary aspiration