Programi rehabilitacije vožnje

Iako neki stariji vozači mogu imati koristi od tečajeva obnavljanja vještine vožnje (npr, American Association of Retired Persons Driver Safety Program), većinu treba uputiti radnim terapeutima koji su specijalizirani za rehabilitaciju vožnje (tzv. specijalisti za rehabilitaciju vozača). Specijalisti za rehabilitaciju vožnje mogu se kontaktirati putem lokalnih sadržaja za rehabilitaciju ili Association for Driver Rehabilitation Specialists.

Specijalisti za rehabilitaciju vožnje obično naprave sveobuhvatne procjene vožnje koje uključuju kliničke testove vida, motoričkih i kognitivnih vještina, kao i evaluacije na cesti. Tijekom evaluacija na cesti, stručnjak se nalazi u vozilu, zajedno sa starijim vozačem , kako bi procjenio stvarne vozačke vještine u različitim prometnim uvjetima. Vozilo koje se koristi za vrijeme ocjenjivanja treba biti opremljeno sa značajkama koje omogućuju stručnjaku održavanje kontrole sigurnosti (npr kočnice na strani putnika). Na kraju sveobuhvatne procjene vožnje stručnjak daje preporuke u pogledu sposobnosti pojedinca za vožnju. Ovi stručnjaci također mogu pomoći s

• Preporukom prilagođenog plana rehabilitacije za povećanje motoričke sposobnosti, kognicije i percepcije u svakodnevnom životu vozača

• Omogućavanjem prilagođene opreme (npr. pomoćna ručka na volanu za upravljanjem jednom rukom ili složenije uređaje kao što su ručne komande)

• Procjenom odgovora na plan rehabilitacije i pružanje povratne informacije vozaču, uključenoj rodbini i liječniku jesu li pacijentove vozačke sposobnosti adekvatne za nastavak ili su potrebna ograničenja.

• Savjetovanjem o mobilnosti ili savjetima o alternativnim načinima prijevoza

U većini država trošak rehabilitacijskeo brade vožnje ne pokriva osiguranje (Medicare ili private) i može biti veliki trošak.

Zabrana vožnje

Ako stariji vozači odbiiju ili nisu svjesni svojih ograničenja ili ako deficit ne reagira na liječenje, liječnici moraju preuzeti odgovornost i poduzimati konkretne radnje. U tim bi situacijama liječnici trebali razmotriti pitanja koja se odnose na sigurnost u vožnji, potencijalnu zabranu vožnje, bolesnikove potrebe za prijevozom i alternativnu organizaciju prijevoza s pacijentom i članovima njegove obitelji.

Liječnik treba uravnotežiti prednosti sigurnosti za pacijenta, pješake i druge vozače u odnosu na troškove socijalne izoliranosti, pogoršanje funkcionalnog statusa, oslabljenu kvalitetu života i kliničku depresiju. Za neke pacijente (npr, one s teškiom demencijom( prednosti prestanka vožnje jasno nadilaze nedostatke.

treba razmotriti alternativne mogućnosti transporta ; oni se razlikuju od zajednice do zajednice, ali državni izvorii, kao što je Alzheimer’s Association Ili American Automobile Association Foundation for Traffic Safety pružaju ažurirane podatke o mogućnostima. Članovi obitelji mogu pronaći publikacije i online informacije o razgovorima sa starijim vozačima. Primjerice, the Hartford publications"Family Conversations About Alzheimer’s Disease, Dementia & Driving" and "We Need to Talk: Family Conversations with Older Drivers".

Novije opcije prijevoza, kao što su web usluge taxija na zahtjev , mogu biti opcija za starijeg vozača koji više ne može sigurno voziti. Međutim, važno je procijeniti sposobnost starijeg vozača da samostalno koristi čak i ove usluge. Često isti funkcionalni deficiti koji ograničavaju sigurnu vožnju također ograničavaju mogućnost samostalnog organiziranja i korištenja alternativnih oblika prijevoza.

Gubitak priviligija vožnje može biti relativno poražavajući u smislu održavanja neovisnosti. Ako alternativni prijevoz ne može biti organiziran, uz nesposobnost održavanja aktivnosti svakodnevnog života, gubitak vozačkih privilegija ponekad požuri potrebu preseljenja kod člana obitelji ili tranzicije za smještaj u ustanove koje pružaju pomoć i skrbe za nemoćne osobe.

Izvještavanje

Ako funkcionalna ograničenja vozača ili medicinsko stanje čine prestanak vožnje nužnim, liječnici trebaju slijediti zahtjeve izvješćivanja nadležnog Odjela za motorna vozila. Države se razlikuju u svojim zakonima izvješćivanja. Sve države imaju dobrovoljne zakone izvješćivanja, ali neke države imaju obavezne zakone izvješćivanja. (Vidi poglavlje 8 of the National Highway Traffic Safety Administration Clinician's Guide to Assessing and Counseling Older Drivers for state licensing requirements and reporting regulations.) U većini država zakoni štite liječnikovu anonimnost ili daju imunitet za liječnika. Pravne konzultacije mogu biti od koristi kad ured ili ustanova razvija politiku i postupak izvještavanja .

Prije izrade izvješća, liječnici trebaju razmotriti preporuke za prestanak vožnje, izravno s pacijentom i obitelji, a ne samo ispuniti izvješće. Liječnici bi trebali iskoristiti svaku priliku da educiraju pacijenta u vezi surađivanja pri zabrani vožnje. Takva rasprava treba uključivati zašto ograničenja pacijenta čine vožnju nesigurnom i opasnom za sebe i druge sudionike u prometu i zašto je liječnik dužan podnijeti zahtjev.

U nekim situacijama, liječnici moraju prijaviti funkcionalna ograničenja ili medicinski status državnim agencijama, a protiv želje svojih pacijenata; što često ima negativan utjecaj na odnos liječnik-pacijent. Bez obzira na to, medicinske informacije mogu biti legalno objavljene ako bi pacijentova smanjena sposobnost vožnje mogla ugroziti javnu sigurnost; liječnici koji ne upozoravaju nadležna tijela mogu biti zakonski odgovorni za naknadne ozljede.