Traumatska perforacija bubnjića može uzrokovati bol, krvarenje, nagluhost, tinitus i vrtoglavicu. Dijagnoza počiva na otoskopiji. Liječenje često nije potrebno. Kod infekcije mogu biti potrebni antibiotici; Kod perforacija koje traju >2 mjeseca, poremećaja lanca slušnih koščica ili ozljeda unutarnjeg uha, može biti potreban kirurški zahvat.

Uzroci traumatske perforacije bubnjića su

• Insecija objekata u uho kanal namjerno (npr. čišćenje uha štapićem) ili slučajno

• Potres mozga uzrokovan eksplozijom ili šamar preko uha otvorenom šakom

• Trauma glave (sa ili bez prijeloma baze lubanje)

• Uzdužni prijelom temporalne kosti

• Iznenadni negativni tlak (npr. jaka usisna sila u zvukovodu)

• Barotrauma (npr. za vrijeme zračnog prijevoza ili ronjenja)

• Jatrogena perforacija tijekom ispiranja zvukovoda ili uklanjanja stranih tijela

Penetrantne ozljede bubnjića mogu rezultirati dislokacijama osikularnog lanca, prijelomom pločice stapesa, pomicanjem fragmenata košćica, krvarenjem, perilimfatičnom fistulm iz ovalnog ili okruglog prozorčića, što može dovesti do curenja perilimfe u srednje uho, ili do ozljede facijalnog živca.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi traumatske perforacije bubnjića

Traumatska perforacija bubnjića uzrokuje naglu, jaku bol, nakon koje ponekad uslijedi krvarenje iz uha, gubitak sluha i tinitus. Gubitak sluha je izraženiji ukoliko je prekinut niz slušnih koščica ili je ozlijeđeno unutarnje uho. Vrtoglavica ukazuje na ozljedu unutarnjeg uha. Nakon 24 do 48 sata može uslijediti gnojna otoreja, osobito ako je u srednje uho ušla voda.

Dijagnoza

Dijagnoza perforacije bubnjića

• Otoskopija

• audiometrija

Perforacija je obično očita pri otoskopiji. Sva količina krvi koja otežava pregled slušnog kanala se oprezno uklanja sukcijom niskim tlakom. Ispiranje i pneumatska otoskopija se izbjegavaju. Kod iznimno malih perforacija, za postavljanje konačne dijagnoze može biti potrebna otomikroskopija ili pretrage otpora u srednjem uhu (npr. ako se perforacija ne zatvara). Ako je moguće, audiometrijske pretrage se izvode prije i nakon liječenja, kako bi se moglo razlikovati gubitak sluha izazvan traumom i onaj izazvan liječenjem.

Traumatska perforacija bubnjića

Na ovoj slici vidi se velika traumatska perforacija.

Sliku omogućio Piet van Hasselt, MD.

Bolesnike s izrazitim gubitkom sluha ili jakom vrtoglavicom mora pregledati otorinolaringolog što je prije moguće. Za utvrđivanje i ispravljanje oštećenja može biti potrebna eksploracija. Bolesnike s velikim defektima bubnjića također treba obraditi, jer može postojati potreba za repozicijom pomaknutih režnjeva.

Liječenje

Liječenje traumatske perforacije bubnjića

• Uho održavati suhim

• Oralni ili topikalni antibiotici ako je ozljeda nesterilna

• Ponekad operacija

Često nema potrebe za specifičnim liječenjem. Uho treba biti suho, rutinska primjena antibiotskih kapi nije potrebna. Međutim, ako je kroz perforaciju došlo do kontaminacije, kao što se događa kod nečistih ozljeda, potrebna je profilaksa oralnim antibiotikom širokog spektra ili antibiotskim kapima.

Ako dođe do infekcije uha, primjenjuje se amoksicilin u dozi od 500 mg oralno svakih 8 sati, kroz 7 dana.

Premda se većina perforacija zatvara spontano, indiciran je kirurški zahvat ako traje > 2 mjeseca. Uporni provodni gubitak sluha sugerira poremećaj osikularnog lanca, što zahtijeva kirurški zahvat i popravak.

Ključne poruke

• Mnoge perforacije su male i ozdrave spontano.

• Uho treba biti suho tijekom cijeljenja; lokalno ili sistemsko antibiotsko liječenje nije potrebno, osim u slučaju značajne zagađenosti ili ako se razvije infekcija.

• Operacijom se može učiniti popravak oštećenja na lancu slušnih košćica i bubnjiću ako perzistiraju > 2 mjeseca