Puerperalni endometritis je infekcija maternice, tipično uzrokovana bakterijama koje ascendiraju iz donjeg dijela spolnog ili probavnog sustava. Simptomi su osjetljivost i bolnost maternice, bol u trbuhu, vrućica, malaksalost te ponekad iscjedak. Dijagnoza se postavlja klinički, rijetko pomoću uzgoja kulture. Liječi se antibioticima širokog spektra (npr. klindamicinom uz gentamicin).

Na učestalost poslijeporođajnog endometritisa utječe uglavnom način poroda no također i osobine bolesnice.

• Vaginalni porođaj: 1 do 3%

• Primarni elektivni carski rez (carski rez prije početka porođaja ): 5 do 15%

• Neplanirani carski rez tijekom započetog porođaja 15 do 20%

Karakteristike pacijentica također utječu na incidenciju.

• Produljeno puknuće plodovih ovoja

• Unutarnji nadzor fetusa

• Produljeni porod

• Carski rez

• Opetovani palpacijski pregledi

• Zaostajanje dijelova posteljice u maternici

• Poslijeporođajno krvarenje

• Kolonizacija donjeg genitalnog trakta

• Anemija

• Bakterijska vaginoza

• Mlada životna dob

• Nizak socioekonomski status

Infekcija je obično polimikrobna; najčešći uzročnici su:

• Gram-pozitivni koki (pretežno streptokoka grupe B, Staphylococcus epidermidis, i Enterococcus sp)

• Anaerobi (pretežno peptostreptococci, Bacteroides sp, i Prevotella sp)

• Gram-negativnih bakterije (pretežno Gardnerella vaginalis, Escherichia coli, Klebsiella pneumoniae, i Proteus mirabilis).

Rijetko se razvijaju peritonitis, zdjelični apsces, zdjelični tromboflebitis (uz opasnost od plućne embolije) ili njihova kombinacija. Rijetko se zbiva i septički šok i njegove posljedice, uključujući i smrtni ishod.

Ako nema drugog očitog uzroka a temperatura je ≥38≥°C dva dana zaredom nakon prvih 24 sata nakon poroda, pretpostavlja se da postoji infekcija endometrija. Ostali uzroci febriliteta i bolova u abdomenu mogu biti: urinarne infekcije, infekcije rane, septički zdjelični tromboflebitis i perinealna infekcija. U žena koje su imale carski rez ili drugu operaciju bolnost maternice je obično teško razlučiti od bolnosti operativnog reza.

Ako bolesnica ima samo malo povišenu temperaturu i nema bolove, potrebno je traganje za drugim, prikrivenim uzrocima (npr. atelektazom, zastojem mlijeka u dojkama, mokraćnom infekcijom, tromboflebitis) Vrućica uslijed zastoja mlijeka u dojkama ostaje ≤39 °C. Ako nakon 2 ili 3 dana blago povišene temperature dođe do naglog povišenja, uzrok je vjerojatno infekcija.

Obično je potrebna pretraga mokraće i urinokultura.

Kulture iz endometrija su rijetko indicirane jer su uzorci dobiveni kroz cerviks gotovo uvijek zagađeni florom rodnice i cerviksa te zato što rezultati obično nisu poznati u trenutku kad se započne empirijsko liječenje. Bris kavuma je indiciran sam kada se radi o endometritisu koji ne reagira na prvu liniju liječenja a ne postoji sumnja na drugi uzrok, kada se uzima koristi se sterilna tehnika sa spekulima kako bi se pokušala izbjeći kontaminacija vaginalnom fiziološkom florom.

Hemokulture su rijetko indicirane i trebalo bi ih učiniti samo kad je endometritis otporan na uobičajeno liječenje antibioticima ili klinički nalazi ukazuju na septikemiju.

Ako unatoč terapiji vrućica perzistira > 48h (neki kliničari toleriraju do 72h) treba se postaviti sumnja na pelvični apsces ili zdjelični tromboflebitis. MSCT abdomena i zdjelice je pouzdan u otkrivanju apscesa ali tromboflebitis može potvrditi samo ako su prisutni veliki ugrušci. Ako MSCT ne potvrdi dijagnozu apscesa započinje se liječenje heparinom zbog pretpostavljenog zdjeličnog tromboflebitisa. Potvrda dijagnoze je poboljšanje na terapiju.

• Klindamicin plus gentamicin, sa ili bez ampicilina

Liječenje se provodi parenteralno (IV) antibioticima širokog spektra, sve dok žena ne bude afebrilna 48 h.

Lijekovi prvog izbora su klindamicin u dozi od 900 mg svakih 8 h uz gentamicin u dozi od 1,5 mg/kg svakih 8 h ili 5 mg/kg jednom/dan; ampicilin u dozi od 1 g svakih 6 h se dodaje ako se sumnja na infekciju enterokokima ili ako za 48 h ne dođe do nikakvog poboljšanja. Nastavak liječenja antibioticima nije nužan.