Elektrode se raspodijele na glavi, kako bi se otkrile moždane promjene povezane sa stanjima kao što su
Dvadeset elektroda se simetrično rasporede po glavi.
Normalni EEG u budnom stanju pokazuje 8 do 12Hz, 50 μV sinusoidne alfa valove koji se pojačavaju i smanjuju iznad okcipitalnog i parijetalnog režnja, te beta valove >12Hz, 10 do 20 μV frontalno, isprepleteni sa theta valovima 4 do 7 Hz, 20 do 100 μV.
U EEG–u se gleda asimetrija između dvije hemisfere (što upućuje na strukturalni poremećaj), traže se izrazito usporeni valovi (pojava 1 do 4 Hz, 50 do 350μV delta valova, kao što se javlja kod smanjene svijesti, encefalopatije i demencije) i promijenjeni uzorci valova.
Promijenjeni uzorci valova mogu biti nespecifični (npr. epileptiformni zašiljeni valovi) ili od dijagnostičkog značaja (npr. 3Hz šiljak-val kompleks kod apsansa, 1Hz periodični zašiljeni valovi kod Creutzfeldt–Jakobove bolesti).
EEG je od posebne koristi kod procjene epizodnih poremećaja svijesti nejasne etiologije.
Ukoliko se sumnja na epileptični napad, a rutinski EEG je uredan, metode koje električki aktiviraju korteks (npr. hiperventilacija, fotostimulacija, san ili deprivacija sna) mogu ponekad dovesti do dokazivanja epileptičnih napadaja. Nazofaringealni odvodi mogu ponekad otkriti žarište epileptičkog napada u temporalnom režnju kada je uobičajeni EEG nespecifičan. Kontinuirani ambulantni EEG (s ili bez video nadzora) tijekom 24 sata može često pokazati jesu li povremeni gubitak pamćenja, subjektivne aure ili neuobičajene epizode motornih pokreta posljedica epileptične aktivnosti.
Ako kliničari trebaju utvrditi je li određen događaj epileptički napadaj ili psihijatrijski poremećaj, može se koristiti video kamera tijekom EEG monitoriranja u bolnici. Ova tehnika (tzv video EEG) također se koristi prije operacije, kako bi se vidjelo koja je vrsta napadaja posljedica abnormalnosti u određenom epileptogenom žarištu.