Preponske kile razvijaju se najčešće u muške novorođenčadi, posebno ako su prijevremeno rođeni (u tom je slučaju incidencija oko 10%). Najčešće je zahvaćena desna strana, a oko 10% preponskih kila je obostrano. Budući da se preponske kile mogu ukliještiti, operativni zahvat treba učiniti ubrzo nakon postavljanja dijagnoze. Kod nedonoščadi operativni zahvat obično se ne provodi prije nego što dosegnu tjelesnu masu od 2 kg. Suprotno od toga, kod pupčanih kila rjeđe dolazi do uklještenja, zatvaraju se spontano nakon nekoliko godina pa operativni zahvat u pravilu nije potreban.

U novorođenčadi do perforacije želuca često dolazi spontano i obično se javljaju u prvom tjednu života. Iako je to rijetka pojava, perforacija je češća kod prijevremeno rođene, nego kod donošene dojenčadi. Etiologija perforacije želuca nije poznata, ali može biti povezana s prirođenim defektom stijenke želuca, obično na velikoj krivini. Trbuh se iznenada proširuje, kod dojenčadi se razvija respiratorni distres, a na nativnoj snimci trbuha vidi se masivni pneumoperitoneum. Ovaj poremećaj ima visoku stopu smrtnosti (25%), koja je još veća u nedonoščadi (60%). Nakon kirurškog zbrinjavanja perforacije prognoza je obično dobra.

Perforacija crijeva drugi je rijedak poremećaj, koji se najčešće javlja kod novorođenčadi jako niske porođajne mase (<1500 g), a tijekom prva 2 tjedna života. Bio je povezan s korioamnionitisom, postnatalnom primjenom glukokortikoida i terapijom indometacinomza zatvaranje duktusa arteriozusa. Etiologija perforacije crijeva nije poznata, ali može biti povezana s defektom mišića u stijenci crijeva ili problemom sa sintetazom dušikova oksida i lokalnom ishemijom uslijed vazokonstrikcije. Liječenje perforacije crijeva temelji se na intravenskoj nadoknadi tekućine i antibiotskoj terapiji, uz operativni zahvat.