Duodenum može biti opstruiran atrezijom, stenozom i pritiskom mase izvana.
(Također pogledajte Pregled prirođenih anomalija GI.)
atrezija duodenuma
Ova anomalija je treća najčešća atrezija GI trakta. Procijenjena incidencija je 1 na 5.000 do 10.000 živorođene djece. Duodenalna atrezija nastaje uslijed izostanka kanaliziranja duodenuma u embrionalnom razvoju. Ovaj izostanak kanaliziranja može biti povezan s ishemijskim događajima ili genetskim čimbenicima.
Atrezija duodenuma, za razliku od ostalih crijevnih atrezija, često je povezana s drugim prirođenim anomalijama, kao što su sindrom Down, koji je prisutan u 25 do 40% slučajeva. Druge asocijacije anomalija su VACTERL (vvertebralne anomalije, aanalna atrezija, csrčane malformacije, ttraheoezofagealna fistula, eezofagealna atrezija, rrenalne anomalije i rradijalna aplazija i l anomalije udova), malrotacija, prstenasta gušterača, abnormalnosti žučnih putova, i mandibulofaciajlne anomalije.
Na dijagnozu atrezije duodenuma može se posumnjati prenatalno u slučaju polihidroamnija, proširenih crijeva, ascitesa ili kombinacije navedenog.
Nakon rođenja, dojenčad s atrezijom duodenuma se prezentiraju s polihidroamnijem, poteškoćama hranjenja i povraćanjem s mogućim žućnim sadržajem. Na dijagnozu se posumnja na osnovi simptoma i klasičnog nalaza “dvostrukog mjehura” na rendgenskoj slici—jedan mjehur je u želucu a drugi u proksimalnom dijelu duodenuma; u distalnom dijelu crijeva je malo ili nema zraka. Definitivna dijagnoza se postavlja rentgenskom kontrastnom pretragom koju mora učiniti radiolog s iskustvom izvođenja postupka u djece, pažljivo, da bi se izbjegla aspiracija. Postupak obično nije potreban ako će se odmah pristupiti kirurškom zbrinjavanju. Ako je kirurško zbrinjavanje odgođeno (zbog potrebe za stabilizacijom drugih problema, kao što su respiratorni distres), trebalo bi prmjeniti kontrast klistir kako bi potvrdili da znak dvostrukog mjehura nije posljedica malrotacije. Kad se posumnja na ovaj poremećaj, djecu se ne smije hraniti na usta i treba uvesti NGS za dekompresiju želuca.
Konačno liječenje je kirurški zahvat.
stenoza duodenuma
Ova anomalija se pojavljuje rjeđe od atrezije duodenuma ali se očituje na sličan način i liječi kirurški. I ona je često povezana s Downovim sindromom.
cista glavnog žučovoda
Cista glavnog žučovoda ili prstenasta gušterača mogu opstruirati duodenum pritiskom izvana. Postoje neki dokazi da je učestalost cista glavnog žućovoda u porastu.
Dojenčad s cistom glavnog žućovoda klasično se prezentiraju s trijadom simptoma: abdominalna bol (vrlo teško razlučiti u novorođenčeta), masa u gornjem desnom kvadrantu i žutica. Ako je velika, cista se može očitovati i različitim stupnjem duodenalne opstrukcije. Kod novorođenčeta se može prezentirati kolestazom. Ovi slučajevi su relativno rijetki i pojavljuju se najčešće kod novorođenčadi azijskog podrijetla.
Cista glavnog žućovoda se najčešće dijagnosticira ultrazvukom. Ove ciste mogu se dodatno definirati pomoću magnetske kolangiopankreatografije, ERCP-a, ili endoskopskim ultrazvukom.
Liječenje je ciste žućovoda je kirurško, pri čemu je cistu potrebno odstraniti u cijelosti zbog visokog rizika (20-30%) za razvoj raka u ostatnim dijelovima ciste. Kirurški zahvat se najčešće koristi je Roux-en-Y hepatojejunostoma.
Prstenasta gušterača
Prstenasta gušterača je rijetka prirođena anomalija (5-10 na 100.000 živorođene djece), često povezana s sindromom Down, kod koje tkivo gušterače okružuje drugu porciju duodenuma uzrokujući opstrukciju.
Oko dvije trećine pogođenih pojedinaca ostaju asimptomatski. Od onih koji razviju simptome, većina se prezentira u novorođenačkom razdoblju, ali manifestacija može biti odgođena do odrasle dobi. U novorođenčaeta se prezentira s polihidramnijem, poteškoćama hranjenja, i povraćanje s mogućim žućnim sadržajem.
znak dvostrukog mjehura vidljiv na RTG snimci abdomena, tipičan za atreziju duodenuma može upućivati i na prstenastu gušteraču. Dijagnoza se može postaviti rentgenskom kontrastnom pretragom gonjeg dijela probavnog sustava, ali za konačnu dijagnozu potrebno je učiniti CT ili magnetsku kolangiopankreatografiju. ERCP se može napraviti u starije djece.
Prstenasta gušterača se liječi kirurškom premosnicom prstenaste gušterače sa duodenodudenostomom, duodenojejunostomom ili gastrojejunostomom. Resekcija gušterače treba izbjegavati zbog potencijalnih komplikacija pankreatitisa i razvoja fistule gušterače.