Varikoziteti predstavljaju proširene vene u distalnom jednjaku ili proksimalnom dijelu želuca, a posljedica su povišenog tlaka u portalnom venskom sustavu, obično uslijed ciroze. Mogu krvariti vrlo obilno, ali ne uzrokuju nikakve druge simptome. Dijagnoza se postavlja endoskopski. Liječenje je u prvom redu s endoskopskim podvezivanjem i intravenskom primjenom oktreotida. Ponekad je potrebno učiniti i transjugularnu intrahepatičnu portosistemsku skretnicu (TIPS).

(Vidi također Pregled krvarenje iz probavnog sustava.)

Portalna hipertenzija nastaje kao posljedica mnogih bolesti, najčešće ciroze jetre. Ako kroz duži vremenski period portalni tlak nadvisuje tlak u donjoj šupljoj veni, razviju se venske kolaterale. Najopasnije kolaterale se stvaraju u distalnom dijelu jednjaka i fundusu želuca, stvarajući izbočene, zavijene sumbukozne krvne žile poznate kao varikoziteti. Ovi varikoziteti djelomično dekomprimiraju portalni krvotok ali mogu rupturirati i uzrokovati obilno gastrointestinalno krvarenje. Neposredni uzrok rupture varikoziteta je nepoznat, ali krvarenje gotovo nikad ne započinje ako gradijent između portalnog i sistemskog tlaka nije >12 mmHg. Koagulopatije u sklopu bolesti jetre mogu ubrzati nastanak krvarenja.

Vidi i American College of Gastroenterology smjernice za postupanje kod krvarenja iz varikoziteta u cirozi jetre variceal hemorrhage in cirrhosis.

Bolesnici se obično tuže na akutno bezbolno, često obilno, krvarenje iz gornjeg gastrointestinalnog trakta. Mogu biti izraženi i znakovi šoka. Krvarenje obično potječe iz distalnog dijela jednjaka, rjeđe iz fundusa želuca. Krvarenje iz varikoziteta želuca također može biti akutno, ali je češće subakutno ili kronično.

Krvarenje u gastrointestinalni trakt može izazvati hepatičnu encefalopatiju u bolesnika sa smanjenom funkcijom jetre.

• Nadoknada tekućine, uključujući transfuziju krvi, ako je potrebno

• Endoskopsko podvezivanje (skleroterapija je drugi izbor)

• Intravenski oktreotid

• Ponekad je potrebno učiniti i transjugularnu intrahepatičnu portosistemsku skretnicu (TIPS)

Nadoknada tekućinama, uključujući transfuzije prema potrebi, obavlja se za korekciju hipovolemije i hemoragijskog šoka. Bolesnici s koagulacijskim poremećajima (npr, značajno povišen INR) mogu biti liječeni s 1 do 2 jedinice svježe smrznute plazme, ali treba dati oprezno jer davanje velikih količina tekućine bolesnicma koji nisu u hipovolemiji može zapravo potaknuti krvarenje iz varikoziteta. Bolesnici s poznatom cirozom i gastrointestinalnim krvarenjem su pod rizikom od bakterijske infekcije i trebali bi primiti antibiotsku profilaksu s norfloksacinom ili ceftriaksonom.

Budući da se varikoziteti uvijek dijagnosticiraju pri endoskopiji, primarno se endoskopski i rješavaju. Endoskopsko podvezivanje (bandaža) varikoziteta ima prednost pred skleroterapijom. Istodobno treba dati oktreotid, sintetički analog somatostatina. Oktreotid povećava splanhničku vaskularnu rezistenciju inhibirajući lučenje splanhničkih vazodilatatornih hormona (npr. glukagon i vazoaktivni intestinalni peptid). Uobičajena doza je 50 mcg intravenski odjednom, a nakon toga infuzija od 50 mcg/h. Oktreotid ima bolji učinak nego ranije korišteni lijekovi kao vazopresin ili terlipresin jer ima manje nepoželjnih učinaka.

Ako se krvarenje nastavi ili ponavlja unatoč ovim mjerama, tlak u portalnom krvotoku i smanjenje krvarenja može se postići hitnim tehnikama preusmjeravanja krvotoka iz portalnog sustava u šuplju venu. TIPS je hitna mjera izbora, a radi se o invazivnoj radiološkoj intervenciji u kojoj se žicom vodilicom prolazi iz šuplje vene kroz jetreni parenhim u portalni krvotok. Rezultat je dilatacija toga prolaza balonskim kateterom a ugrađuje se i metalni potpornik (stent), pa se tako uspostavlja zaobilazni put između portalne i jetrene venske cirkulacije. Veličina stenta je od presudne važnosti: ako je prevelik, razvit će se hepatična encefalopatija zbog prevelikog prolaska krvi mimo jetre. S druge strane, mali stentovi su skloniji okludiranju. Kirurške portokavalne skretnice, kao što je distalna spleno-renalna skretnica, funkcioniraju pomoću sličnog mehanizma ali su invazivnije i imaju veći rani mortalitet.

Mehanička kompresija krvarećih variksa pomoću Sengstaken-Blakemoreove sonde ili neke od njenih varijanti se povezuje sa znatnim morbiditetom i ne treba se koristiti kao primarna mjera liječenja. Međutim, takva sonda može omogućiti spasonosnu tamponadu dok se čeka dekompresija TIPS-om ili kirurškim zahvatom. Sonda je fleksibilna nazogastrična sonda s dva balona, želučanim i ezofagealnim. Nakon uvođenja i postavljanja želučani balon se napuše određenom zapremninom zraka a sonda se lagano povuče prema van tako da se balon čvrsto namjesti na gastroezofagealnom spoju. Ovaj balon je često dovoljan za kontrolu krvarenja, ali ako ne uspije, napuše se i ezofagealni balon na tlak od 25 mm Hg. Postupak je vrlo neugodan i može dovesti do perforacije jednjaka i aspiracije; dakle, stoga se često preporučuje endotrahealna intubacija i intravenska sedacija.

Portalni sustav se također može dekomprimirati i transplantacijom jetre, ali to je opcija samo za bolesnike koji su već na listi za transplantaciju.

Dugoročna farmakoterapija portalne hipertenzije (β-blokatorima i nitratima) opisana je na na drugom mjestu. Može biti potrebno i liječenje hepatične encefalopatije.

Splenektomija se provodi u svrhu liječenja krvarenja iz varikoziteta želuca zbog tromboze velenskih vena (ponekad i posljedica pankreatitisa).