Ehokardiografija koristi ultrazvučne valove za slikovni prikaz srca i velikih krvnih žila. Omogućava procjeniti debljinu (npr. hipertrofija ili atrofija) i pokretljivost miokarda, te daje podatke o ishemiji i infarktu. Služi za procjenu sistoličke te dijastoličke funkcije lijeve klijetke, što nam pomaže u dijagnostici hipertrofije lijevog ventrikula, hipertrofične ili restriktivne kardiomiopatije, teškog srčanog zatajivanja, konstriktivnog perikarditisa i teške aortne regurgitacije. Također se koristi za procjenu strukture i funkcije srčanih zalistaka; kod detekcije vegetacija i tromba; te kod procjene plućnog arterijskog tlaka i centralnog venskog tlaka.
Tehnike
Postoje 3 modaliteta:
-
Transtorakalni
-
transezofagijski
-
intrakardijalni
Transtorakalna ehokardiografija (TTE) je najčešća ehokardiografska procedura. Kod transtorakalne ehokardiografije (TTE) ultrazvučna sonda se postavlja duž lijevog ili desnog ruba sternuma, na apeks srca, u suprasternalnu udubinu (zbog vizualizacije aortne valvule, izgonskog trakta lijeve klijetke i silazne aorte) ili subkostalno. TTE omogućava dvodimenzionalne tomografske slike većine glavnih srčanih struktura. Fokusirani TTE (usmjeren na otkrivanje značajnog perikardijalnog izljeva i disfunkciju klijetke) se ponekad radi uz krevet kritično bolesnih pacijenata u jedinici intenzivnog liječenja i hitnoj službi (ED); mnogi intenzivisti te liječnici u hitnoj službi imaju iskustva u provođenju ove pretrage u nedostatku kardiologa. Fokusirani TTE (fokusiranje na otkrivanje značajnog perikardijalnog izljeva i ventrikularne disfunkcije) također se može obaviti pomoću prijenosnih ručnih strojeva. Ručni prijenosni strojevi djeluju kao dobar alat za procijenu koji pacijenti mogu zahtijevati detaljnije pretrage.
Kod transezofagijske ehokardiografije (TEE), ultrazvučna sonda je smještena na vrhu endoskopa i vizualizira srce kroz jednjak. TEE se koristi za procjenu kardijalnih poremećaja kada je tehnički otežan prikaz TTE, kao kod pretilih te pacijenata s KOPB-om. Omogućuje detaljniji prikaz vegetacija ili foramena ovale te posteriornih srčanih struktura (npr lijevi atrij, aurikula lijevog atrija, interatrijski septum, plućne vene), jer su bliže jednjaku nego prednjog stijenci. TEE također može prikazati uzlaznu aortu, strukture < 3 mm (npr trombi, vegetacije); te umjetne zalistke.
U intrakardijalnoj ehokardiografiji (ICE), ultrazvučna sonda na vrhu katetera (umetnuta preko femoralne vene do srca) omogućuje vizualizaciju srčane anatomije. ICE se može izvesti tijekom (npr. Perkutano zatvaranje atrijalnih septalnih defekata ili patentnog foramen ovala) ili elektrofizioloških postupaka. ICE osigurava bolju kvalitetu slike uz kraće vrijeme procedure u usporedbi s TEE. Međutim, ICE je općenito skuplji.
Metodologija
Dvodimenzionalna ehokardiografija se najčešće koristi; kontrastna i spektralna Doppler ehokardiografija pružaju dodatne informacije. Trodimenzionalni ehokardiografija je posebno korisna u evaluaciji mitralnog zalistka za kiruršku korekciju.
Kontrastna ehokardiografija je dvodimenzionalni TTE kod kojeg se dobro promućkana fiziološka otopina brzo uštrca u kardijalnu cirkulaciju. Promućkana fiziološka otopina sadrži mjehuriće koji stvaraju oblačaste odjeke u desnim srčanim šupljinama koji ako postoji septalni defekt mogu prijeći u lijeve šupljine. Obično mjehurići ne prolaze plućne kapilare, no ipak jedna tvar (brzi mikromjehurići albumina) može proći te ući u strukture lijevog srca nakon IV primjene.
Spektralna Doppler ehokardiografija može zabilježiti brzinu, smjer i tip protoka krvi. Ova je tehnika korisna za otkrivanje abnormalnog protoka krvi (npr. zbog regurgitacije) i brzine (npr. zbog stenotičnih lezija). Spektralna Doppler ehokardiografija ne daje prostornu informaciju o veličini i obliku srca i njegovoj građi.
Kolor Doppler ehokardiografija kombinira dvodimenzionalnu i spektralnu Doppler ehokardiografiju kako bi dala podatke o veličini i obliku srca i njegovoj građi kao i o brzini i smjeru protoka krvi oko valvula i izgonskog trakta. Boja služi za kodiranje informacija o smjeru protoka krvi; prema konvenciji crveno je prema, a plavo od sonde.
Tkivni doppler koristi Doppler tehnike za mjerenje brzine kontrakcije miokarda (umjesto protoka krvi). Ovi podaci mogu se koristiti za izračun deformacije (postotak promjene u dužini između kontrakcija i opuštanja) i brzine deformacije (stopa promjene duljine). Mjerenje deformacija i brzina deformacije mogu pomoći pri određivanju sistoličke i dijastoličke funkciju i identificirati ishemiju tijekom testa opterećenja.
Trodimenzionalna ehokardiografija uključuje M-mode ehokardiografiju, mjere protoka krvi doppler metodom i tkivni dopler za dobivanje slike u stvarnom vremenu, te trodimenzionalni prikaz anatomije i funkcije srca. Ova procedura će se nastaviti i dalje razvijati.
Ehokardiografija u opterećenju
TTE je alternativa izotopskim slikovnim pretraga, za identificiranje ishemije miokarda za vrijeme i nakon opterećenja ili poslije farmakološkog testa opterećenja. Ehokardiografija u opterećenju otkriva regionalni poremećaj kinetike srčanog zida koji je posljedica poremećenog krvnog protoka u epikardnim krvnim žilama u opterećenju. Računalni programi mogu osigurati usporednu procjenu kontrakcije ventrikula tijekom sistole i dijastole u mirovanju kao i u opterećenju. Za razliku od dipiridamola, kod ehokardiografije u opterećenju se korisiti dobutamin, dok su ostali protkoli istovjetni.
Ehokardiografija u opterećenju je vrijedna u diksriminiranju hemodinamski značajne aortne stenoze kad transvalvularni gradijent tlaka nije toliko visok, a pacijent ima simptome. Ehokardiografija u opterećenju i radionuklidni test u opterećenju podjednako dobro otkrivaju ishemiju. Odabir pretrage često ovisi o raspoloživosti metode, iskustvu liječnika i cijeni.