Rettov sindrom je neurorazvojni poremećaj koji se javlja gotovo isključivo kod žena a utječe na razvoj nakon početnog 6-mjesečnog razdoblja normalnog razvoja. Dijagnoza se temelji na kliničkom promatranju znakova i simptoma tijekom djetetovog ranog rasta i razvoja, redovitim procjenama djetetova fizičkog i neurološkog statusa i genetskom testiranju za traženje MECP2 genske mutacije na X kromosomu (Xq28). Tretman uključuje multidisciplinarni pristup koji se usredotočuje na tretiranje simptoma.
Rettov sindrom se procjenjuje da zahvaća 1 na svakih 10.000 do 15.000 živih žena rođenih u svim rasnim i etničkim skupinama širom svijeta. Većina slučajeva su izolirani, spontane mutacije; <1% zabilježenih slučajeva nasljeđuju se ili prenosi s jedne generacije na drugu. Djevojčice s tipičnom kliničkom slikom Rett sindroma obično su rođene u terminu iz normalne trudnoće i poroda. Dječaci su rijetko pogođeni.
Etiologija
Rettov sindrom obično je uzrokovan mutacijom gena za metil CpG vezni protein (2MECP2). MECP2 gen je uključen u proizvodnju proteina naziva metil-citozin vezni protein 2 (MeCP2g) koji je potreban za razvoj mozga i djeluje kao biokemijski prekidač koji može povećati ekspresiju gena ili narediti drugim genima kad da isključe i zaustave proizvodnju vlastitih ciljanih proteina. The MECP2 gen ne funkcionira normalno u Rettovom sindroma tako da se proizvode strukturno abnormalni oblik ili neadekvatna količine proteina što može uzrokovati abnormalnu ekspresiju drugih gena.
Rettov sindrom nije uvijek uzrokovan MECP2mutacijom nego može biti uzrokovan parcijalnom delecijom i mutacijom drugih gena (npr, CDKL5 i FOXG1 geni) koji utječu na razvoj mozga u atipičnom Rettovom sindromu, mutacijama drugih dijelova MECP2 gena, a možda i drugih gena koji još nisu identificirani.
Sada kada je genetski uzrok Rettovog sindroma identificiran, izdvojen je od poremećaja autističnog spektra (nedosljedno povezani s genetskim uzrocima) u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje, Peto izdanje (DSM-5).
Simptomi i znakovi
Tijek, dob pojave i ozbiljnosti simptoma Rettovog sindroma varira od djeteta do djeteta.
Rettov sindrom karakterizira normalan rani rast i razvoja nakon čega slijedi usporavanje razvojnih miljokaza, a zatim regresija vještina s gubitkom svrhovitog korištenja ruku s kompulzivnim pokretima nalik na pranje ruku, usporen rast glave i mozga, napadaji, teškoće hodanja i intelektualne teškoće.
Postoje 4 faze koje se koriste za opisivanje simptoma Rett sindrom:
-
Faza 1 (rani početak) obično počinje kada je dijete staro između 6 i 18 mjeseci sa suptilnim usporavanjem razvoja. Simptomi mogu uključivati smanjen kontakt očima, smanjen interes za igračke, kašnjenje u sjedenju ili puzanju, smanjen rast glave, i pokrete "pranja ruku".
-
Faza 2 (razvojna regresija ili brza destruktivna faza) obično počinje u dobi između 1 i 4 godine. Nastup može biti brz ili postupan s gubitkom svrhovitih vještina ruku i govornog jezika. Tijekom ove faze, počinju karakteristični pokreti ruku kao "pranje ruku", pljeskanje, pranje, dodirivanje i opetovano prinošenje ruku na usta. Pokreti nestaju tijekom spavanja. Mogu se pojaviti nepravilnosti disanja kao što su epizode apneje u snu i hiperventilacija. Hodanje može biti nestabilno, a započinjanje motornih pokreta može biti teško. Neke djevojčice mogu također imati simptome slične onima u poremećajima autističnog spektra kao što je oštećena socijalna interakcija i oslabljena komunikacija.
-
Faza 3 (pseudostacionarna faza) obično počinje u dobi između 2 i 10 god i može trajati godinama. Napadaji, motorički deficiti i apraksija su uobičajeni u ovoj fazi. Ponekad simptomi kao što su plakanje, razdražljivost, i simptomi nalik na autizam slabe tijekom ove faze. Budnost, komunikacijske vještine, raspon pažnje, i zainteresiranost za okolinu mogu se poboljšati tijekom ove faze.
-
Faza 4 (kasna faza motoričkog pogoršanja) može trajati godinama ili desetljećima. Zajednička obilježja su skolioza, smanjena pokretljivost, slabost mišića, spastičnost ili rigidnost. Hodanje ponekad može nestati. Pogled očiju postaje prominenetan za komunikacijske svrhe jer je govorni jezik odsutan, ponavljajući pokreti ruku mogu se smanjiti.
Djeca mogu razviti skoliozu. Srčane abnormalnostii (poput produljenog QT intervala) su često prisutne. Pogođena djeca mogu imati usporen rast i imaju tendenciju da imaju poteškoća u održavanju tjelesne mase.
Dijagnoza
-
Klinička procjena
-
Genetičko testiranje
Dijagnoz Rettova sindroma se postavlja klinički promatranjem simptoma i znakova tijekom djetetovog ranog rasta i razvoja. Potrebna je kontinuirana procjena djetetova tjelesnog i neurološkog statusa.
Genetičko testiranje za MECP2 mutaciju na X kromosomu (Xq28) se koristi kao dopuna kliničkoj dijagnozi.
Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar (NINDS) je izdao guidelines smjernice koje se koriste za potvrdu kliničke dijagnoze Rett sindroma. Ove smjernice dijele kliničke dijagnostičke kriterije u glavne, podržavajuće i isključujuće.
Glavni dijagnostički kriteriji uključuju gubitak svih ili dijela svrhovitih vještina ruku, ponavljajući pokreti ruku (kao što je cijeđenje, pranje, pljeskanje ili trljanje), gubitak cijelog ili dijela govornog jezika, te abnormalnosti hodanja , uključujući usmjereno hodanje, nestabilno hodanje na širokoj bazi na ukočenim nogama.
Podržavajući kriteriji nisu potrebni za dijagnozu Rettovog sindroma, ali se mogu pojaviti u neke djece. Dijete s podržavajućim kriterijima, ali nijednim od glavnih kriterija nema Rettov sindrom. Podržavajući kriteriji uključuju skoliozu, škripanje zubi, abnormalne obrasce spavanja, male ruke i noge u odnosu na visinu, hladne ruke i stopala, abnormalan tonus mišića, intenzivnu komunikaciju očima, neprimjeren smijeh ili vrištanje, smanjen odgovor na bol.
Kriteriji isključenja obuhvaćaju prisutnost drugih bolesti koje uzrokuju slične simptome, uključujući traumatsku ozljedu mozga, grubu abnormalnoost psihomotornog razvoja tijekom prvih 6 mjeseci života i teške infekcije koje uzrokuju neurološke probleme.
Prognoza
Rettov sindrom je rijedak, tako da postoji vrlo malo informacija o dugoročnoj prognozi i životnom vijeku nakon 40 godina. Ponekad srčane abnormalnosti mogu kod djece s Rettovim sindrom biti predispozicija za iznenadnu smrt, ali najčešće djeca uz sveobuhvatnu, multidisciplinarnu timsku podršku prežive dugo u odraslu dob.
Liječenje
Ne postoji lijek za Rett sindrom.
Optimalno liječenje Rettova sindroma uklučuje multidisciplinarni pristup usmjeren na riješavanje simptoma i znakova.
Program radne terapije, fizikalne terapije i komunikacijske terapije (s govorno-jezičnim terapeutom) treba osigurati za rješavanje vještina samopomoći i skrbi o sebi kao što su hranjenje i oblačenje, riješavanje ograničene pokretljivosti, teškoća hoda i deficita komunikacije.
Lijekovi mogu biti potrebni za kontrolu napadaja, za disfunkcije disanja ili motoričke poteškoće.
Redovna re-evaluacija je potrebna za procjenu napredovanja skolioze i praćenje srčanih abnormalnosti.
Može biti potrebna podrška u prehrani kako bi pogođena djeca održavala tjelesnu masu. Potrebni su posebni programi obrazovanja, socijalne i usluge podrške.
Više informacija