Hipermagnezemija je koncentracija magnezija u serumu > 2.6 mg/dL (> 1.05 mmol/L). Najčešći uzrok je bubrezno zatajenje. Simptomi uključuju hipotenziju,depresiju disanja i srčani arest. Dijagnozu potvrđuje mjerenje serumske koncentracije magnezija. Liječi se parenteralnim davanjem kalcijevog glukonata, ponekad i furosemida; u teškim slučajevima od pomoći je hemodijaliza.

(See also Overview of Disorders of Magnesium Concentration.)

Simptomatska hipermagnezemija je rijetka. Najčešće se pojavljuje kod pacijenata s bubrežnim zatajenjem nakon uzimanja lijekova koji sadrže magnezij, primjerice antacidi i laksativi.

Simptomi uključuju hiporefleksiju, hipotenziju, depresiju disanja i srčani arest.

• koncentracija magnezija u plazmi > 2.6 mg/dL (> 1.05 mmol/L)

Koncentracija magnezija od 6 do 12 mg/dl (2.5 do 5 mmol/l) uzrokuje promjene u EKG- zapisu u vidu produženja PR intervala, širokih QRS kompleksa i visokih amplituda T-valova. Duboki tetivni refleksi nestaju kad se koncentracija magnezija u serumu približi vrijednosti 12 mg/dL (5.0 mmol/L); hipotenzija, depresija disanja i narkoza razvijaju se s daljnjim rastom koncentracije magnezija u serumu. Kod koncentracije magnezija u serumu > 15 mg/dL (6.0 to 7.5 mmol/L) može nastupiti srčani arest.

Liječenje teškog trovanja magnezijem sastoji se od kardiorespiratorne podrške uz intravensko davanje 10-20 ml 10%-tne otopine kalcijevog glukonata. Time se mogu oporaviti mnoge magnezijem inducirane promjene, uključujući depresiju disanja.

Intravenska primjena furosemida može povećati izlučivanje magnezija, ukoliko je bubrežna funkcija očuvana, a pritom treba paziti na održavanje volumnog statusa.

Hemodijalizu valja razmotriri kod teške hipermagnezemije, obzirom da znatan udio magnezija u krvotoku (oko 70%) nije vezan za proteine te se može ukloniti hemodijalizom. U slučaju heodinamske nestabilnosti, peritonealna dijaliza je opcija.