Opsesivno–kompulzivni poremećaj je obilježen opsesijama, prisilama ili s oboje. Opsesije su neodoljive, postojane ideje, slike ili impulsi da se nešto učini. Kompulzije su patološka potreba da se djeluju po impulsu, koje, ako im se se odupire, rezultiraju prekomjernom tjeskobom i uznemirenošću. Opsjednutosti i prisile izazivaju jaki distres i ometaju akademsko i društveno djelovanje. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječi se bihevioralnom terapijom i primjenom SIPPS.
(Vidi također Opsesivno kompulzivni poremećaj u odraslih.)
Srednja dob pojave opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) je od 19 do 20 god; oko 25% slučajeva počinje prije dobi od 14 godina.
OKP obuhvaća nekoliko poremećaja, uključujući
Neka djeca, posebno dječaci, također imaju tikove.
Etiologija
Studije sugeriraju da postoji obiteljska komponenta. Ipak nema identificiranih specifičnih gena, iako životinjske studije ukazuju na nepravilnosti u genima koji utječu na funkciju mikroglije.
Iako neki stručnjaci i dalje nisu uvjereni, postoje dokazi da su neki slučajevi akutne pojave povezani s infekcijom (1, 2). Oni povezani sa skupinom beta-hemolitičkim streptokokom grupe A nazivaju se PANDAS (pedijatrijski autoimuni neuropsihijatrijski poremećaj povezan sa streptokokom). One koje su povezane s drugim infekcijama nazivaju PANS (akutni pedijatrijski neuropsihijatrijski sindrom).
Istraživanja u ovom području su u tijeku, a ako se sumnja na PANDAS ili PANS, preporučaju se konzultacije sa stručnjakom za ove poremećaje.
Literatura
-
1. Murphy TK, Roger Kurlan R, James Leckman J: The immunobiology of Tourette's disorder, pediatric autoimmune neuropsychiatric disorders associated with Streptococcus, and related disorders: A way forward. J Child Adolesc Psychopharmacol 20 (4):317–331, 2010. doi: 10.1089/cap.2010.0043.
-
2. Esposito S, Bianchini S, Baggi E, Fattizzo M, Rigante D: Pediatric autoimmune neuropsychiatric disorders associated with streptococcal infections: An overview. Eur J Clin Microbiol Infect Dis 33 (12):2105–2109, 2014.
Simptomi i znakovi
OKP tipično ima postupni i podmukli početak. Većina djece u početku skriva svoje simptome i priznaju kako su se s njima borili godinama prije postavljanja konačne dijagnoze.
Opsesije se tipično osjećaju kao brige ili strahovi od nečeg lošeg, npr. dobivanja smrtonosne bolesti, griješenja i odlaska u pakao ili nekog oblika ozljeđivanja sebe ili drugih. Prisile su namjerne voljne radnje, obično se obavljaju kako bi se neutralizirali opsesivni strahove; one uključuju provjeru ponašanja; prekomjerno pranje, brojanje, ili uređivanje; i još mnogo toga. Veza između opsesija i kompulzija može biti logična (npr. pranje ruku u svrhu izbjegavanja infekcija) , a može biti i nelogična i idiosinkratična (npr. brojanje do 50 i više kako djed ne bi dobio srčani udar). Ako su djeca spriječena u obavljanju svojih prisila, ona postaju pretjerano uznemirena i zabrinuta.
Većina djece je donekle svjesna kako njihove opsesije i kompulzije nisu normalne. Mnoga bolesna djeca su posramljena te skrivaju svoje poteškoće. Česti simptomi uključuju
-
Grube, ispucane ruke (simptom kod djece s kompulzivnim pranjem)
-
Provođenje pretjeranog vremena u kupaonici
-
Vrlo sporo obavljanje školskog rada (zbog opsesije greškama)
-
Izvođenje puno ispravaka u školskom radu
-
Angažiranje u ponavljanim ili čudnim djelatnostima, poput provjeravanja jesu li vrata zaključana, žvakanja hrane određeni broj puta ili izbjegavanja dodirivanja određenih stvari.
-
Ponavljanje učestalih i napornih zahtjeva za uvjeravanjem i utjehom, ponekad deseci ili čak stotine puta na dan-molba, npr: "Mislite li da imam groznicu? Hoće li biti nevremena? Misliš li da će auto upaliti? Što ako zakasnimo? Što ako se mlijeko pokvarilo? Što ako dođe lopov?”
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Nakon što se utvrdi udoban odnos s neosuđujućim terapeutom, dijete s OKP obično otkriva mnoge opsesije i povezane prisile. Međutim, obično je potrebno nekoliko sastanka kako bi se uspostavilo povjerenje.
Za dijagnosticiranje OKP opsjednutosti i prisile moraju izazivati jaki distres i ometati obrazovno i društveno djelovanje.
Djeca s OKP često imaju simptome drugih anksioznih poremećaja, uključujući i napade panike, separacijske probleme i specifične fobije. Ovo preklapanje simptoma ponekad zbunjuje kod dijagnosticiranja.
Razvijeni su i dijagnostički kriteriji za PANDAS i PANS (1, 2).
Literatura
-
1. Chang K, Frankovich J, Cooperstock M, et al:Clinical evaluation of youth with pediatric acute-onset neuropsychiatric syndrome (PANS): Recommendations from the 2013 PANS Consensus Conference. J Child Adolesc Psychopharmacol 25 (1):3–13, 2015. doi: 10.1089/cap.2014.0084.
-
2. Swedo S, Leckman J, Rose N: From research subgroup to clinical syndrome: Modifying the PANDAS criteria to describe PANS (pediatric acute-onset neuropsychiatric syndrome). Pediatr Therapeutics 2:1–8, 2012.
Prognoza
U oko 5% slučajeva se bolest povlači nakon nekoliko godina a u oko 40% bolest se povuče do rane odrasle dobi. Liječenje se zatim može zaustaviti. Preostali su slučajevi kronični, no uz trajno liječenje se može održavati normalno funkcioniranje. Oko 5% djece je otporno na liječenje i ostaju uvelike onesposobljena.
Liječenje
Kognitivno-bihevioralna terapija je korisna ako su djeca motivirana i mogu izvršavati postavljene zadaće.
SIPPS su najučinkovitiji lijekovi i općenito se dobro podnose ( vidi: Lijekovi za dugotrajno liječenje tjeskobe i sličnih poremećaja); svi su jednako učinkoviti. Međutim, oko 50% pacijenata reagiraju samo djelomično na SIPPS i mogu zahtjevati SIPPS plus druge lijekove koji imaju serotoninergičku aktivnost (npr. litij) ili glutamatergičku aktivnost (npr. riluzol). Druga alternativa je klomipramin, triciklički antidepresiv, koji može biti učinkovitiji i ima bolju stopu odgovora od SIPPS, iako ima veći rizik od srčanih problema i napadaja.
Ako su ispunjeni uvjeti za PANS / PANDAS, kliničari mogu pokušati antibiotike (kao što su beta-laktamski koji smanjuju glutamatergičku aktivnost). Međutim, ako se simptomi nastave, tipični tretmani za OKP su korisni i trebali bi se provoditi.
Ključne točke
-
Opsesije se tipično osjećaju kao brige ili strahovi od nečeg lošeg, npr. dobivanja smrtonosne bolesti, griješenja i odlaska u pakao ili nekog oblika ozljeđivanja sebe ili drugih.
-
Prisile (npr. pretjerano pranje, brojanje, uređenje) se provode namjerno, sa svrhom neutralizacije ili zadovoljavanja opsesivnih strahova.
-
Ako nisu u mogućnosti obavljati svoje prisilne radnje djeca postaju pretjerano tjeskobna i uznemirena.
-
Uspostava ugodnog odnosa sa djetetom te održavanje neosuđujućeg stava u srhu otkrivanja opsesija i pratećih kompulzija.
-
Ako su djeca motivirana i mogu obavljati zadatke, pokušati s kognitivno-bihevioralnom terapijom, mogu biti potrebni i lijekovi (obično SIPPS).