Religija i duhovnost su slični, ali nisu identični pojmovi. Religija se često gleda kao više institucionalno utemeljena, više strukturirana, i uključuje više tradicionalnih djelatnosti, rituale i prakse. Duhovnost se odnosi na nedodirljivo i nematerijalno i stoga se može smatrati više opći pojmom, nije povezana s određenom skupinom ili organizacijom. To se može odnositi na osjećaje, misli, iskustva i ponašanja u vezi s dušom ili na traženje svetog.
Tradicionalna religija podrazumijeva odgovornost i dužnosti; duhovnost ima manje zahtjeve. Ljudi mogu odbaciti tradicionalnu religiju, ali se smatrati duhovnima. U SAD-u> 90% starijih ljudi smatraju sebe religiznima ili duhovnima; oko 6 do 10% su ateisti i ne traže značenje kroz religiju ili duhovni život. Većina istraživanja ocjenjuje religiju, a ne duhovnost, korištenjem mjera kao što je prisustvovanje vjerskim službama, učestalost privatne vjerske prakse, korištenje vjerskih mehanizama suočavanja (npr molitva, pouzdanje u Boga, usmjeravanje problema Bogu, primanje potpore preko svećenstva), i intrinzična religioznost (internalizirano vjersko opredjeljenje).
Za većinu starijih osoba u SAD-u, religija ima važnu ulogu u njihovom životu, a otprilike polovica pohađaju vjerske obrede najmanje jednom tjedno.
Kod starijih je razina sudjelovanja u religiji veća nego u bilo kojoj drugoj dobnoj skupini. Za starije osobe, vjerska zajednica je najveći izvor društvene potpore izvan obitelji, te sudjelovanje u vjerskim organizacijama je najčešći tip dobrovoljne društvene aktivnosti-češći od svih drugih oblika dobrovoljnog društvenog djelovanja u kombinaciji.
Prednosti
Religija korelira s poboljšanjem fizičkog i mentalnog zdravlja, a religiozni ljudi mogu reći da je to utjecaj Božjeg djelovanja. Međutim, stručnjaci ne mogu utvrditi je li sudjelovanje u organiziranoj religiji doprinosi zdravlju ili su psihički i fizički zdravije osobe zainteresirane za vjerske zajednice. Ako je religija korisna, razlog- jesu li vjerska uvjerenja sama po sebi ili drugi faktori- ostaje nejasan. Mnogi takvi čimbenici (npr. psihološke prednosti, poticanje zdravih navika, društvena potpora) su predloženi.
Psihološke prednosti
Religija može pružiti slijedeće psihičke prednosti:
-
Pozitivan i pun nade stav o životu i bolesti, koji predviđa poboljšanje zdravstvenih ishoda i niže stope smrtnosti
-
Osjećaj smisla i svrhe u životu, što utječe na zdravlje ponašanja i društvene i obiteljske odnose
-
Veća sposobnost da se nosi s bolesti i invalidnosti
Mnogi stariji ljudi tvrde da je religija najvažniji faktor omogućujući im da se nose s fizičkim zdravstvenim problemima i životnim stresovima (npr opadanju financijskih sredstava, gubitak bračnog druga ili partnera). U jednoj studiji,> 90% starijih bolesnika se oslanja na religiju, barem do umjerenog stupnja, kada se suočavaju sa zdravstvenim problemima i teškim društvenim okolnostima. Na primjer, pozitivan stav, pun nade, o budućnosti pomaže a osobama s tjelesnim problemima da ostanu motiviranu u oporavku.
Ljudi koji koriste religijske mehanizme suocavanja će manje vjerojatno razviti depresiju i anksioznost od onih koji nisu, ta obrnuta povezanost je najveća kod ljudi s većim tjelesnim invaliditetom. Čak je i percepcija invaliditeta čini se mijenja ovisno o stupnju religioznosti. Od starijih žena s prijelomom kuka, najviše religiozne su imale najniže stope depresije i bile su u mogućnosti hodati znatno dalje nakon što su otpuštene iz bolnice, u odnosu na one manje religiozne. Religiozni ljudi također imaju tendenciju da se brže oporave od depresije.
Prakse za unapređenje zdravlja
Kod starijih osoba aktivno sudjelovanje u vjerskoj zajednici koreliras boljim održavanjem fizičkog funkcioniranja i zdravlja. Neke vjerske skupine (npr mormoni, adventisti) zagovaraju ponašanje koje unaprijeđuje zdravlje, kao što je izbjegavanje duhana i prekomjerne konzumacije alkohola. Članovi ove grupe će manje vjerojatno razviti poremećaj zlouporabe tvari i žive duže od opće populacije.
Društvene prednosti
Religijska uvjerenja i prakse često potiču razvoj zajednice i šire mrežu društvene podrške. Povećani društveni kontakt za starije povećava vjerojatnost da će bolest biti rano otkrivena i starije osobe će surađivati u terapijskim tretmanima, jer članovi njihove zajednice u interakciji s njima pitaju pitanja o njihovom zdravlju i medicinskoj skrbi. starije osobe koje imaju takve društvene mreže će se manje vjerojatno zanemariti.
Pružatelji skrbi
Vjera također koristi skrbnika. U jednoj studiji o njegovateljima bolesnika s Alzheimerovom bolesti ili terminalnim rakom, njegovatelji s naglašenim osobnim vjerskim uvjerenjima i brojnim društvenim kontaktima su se mogli boljr nositi sa stresom njegovanja tijrkom razdoblja od 2 god.
Štetni učinci
Religija nije uvijek korisna za starije osobe. Vjerska predanost može potencirati pretjeranu krivnju, nefleksibilnost i anksioznost. Religijska preokupiranost i deluzije se mogu razviti kod pacijenata s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, bipolarnim poremećajem, shizofrenijom, ili psihozama.
Neke vjerske skupine mogu obeshrabriti mentalnu i fizičku zdravstvenu zaštitu, uključujući i potencijalno životnospašavajuće terapije(npr, transfuzija krvi, liječenje po život opasnih infekcija, inzulinske terapije), a zamijeniti je vjerskim obredima (npr moleći, pjevajući, paljenjem svijeća). Neke kruće vjerske skupine mogu izolirati i otuđiti starije ljude od članova obitelji koji ne pripradaju toj zajednici, kao i šire društvene društvene zajednice.
Uloga zdravstvenih djelatnika
Razgovor sa starijim pacijentima o njihovim vjerskim uvjerenjima i praksama pomaže zdravstvenim djelatnicima u pružanju njege, budući da ta uvjerenja mogu utjecati na pacijentovo mentalno i fizičko zdravlje. Informiranje o vjerskim pitanjima tijekom posjeta liječniku je prikladno u određenim okolnostima, uključujući sljedeće:
-
Kada su pacijenti teško bolesni, pod značajnim stresom, ili blizu smrti i pitati i sugeriraju liječniku da porazgovaraju o vjerskim pitanjima
-
Kada pacijenti kažu liječniku da su vjernici i da im vjera pomaže nositi se s bolešću
-
Kad vjerske potrebe su očite i mogu utjecati na zdravlje pacijenta ili zdravstveno ponašanje
Starije osobe često imaju različite duhovne potrebe koje se mogu preklapati , ali nisu isti kao psihološka potreba. Utvrđivanje bolesnikovih duhovnih potreba može pomoći u mobiliziratnju potrebnih resursa (npr duhovno savjetovanje ili grupe podrške, sudjelovanje u vjerskim aktivnostima, društveni kontakti s članovima vjerske zajednice).
Duhovna anamneza
Uzimajući duhovnu anamnezu zdravstveni djelatnik,pokazuje pacijentu da je voljan raspravljati o duhovnim temama. Zdravstveni djelatnik može pitati pacijente jesu li njihova vjerska uvjerenja važan dio njihovog života, kako ta uvjerenja utječu na način na koji se oni brinu za sebe, bilo da su dio vjerske ili duhovne zajednice te kako bi željeli da zdravstveni stručnjak postupa u vezi s njihovim duhovnim potrebama.
Alternativno,zdravstveni stručnjak može pitati pacijente kako bi opisali svoje najvažniji mehanizam suočavanja. Ako je odgovor nereligiozan, može se pacijenta upitati jesu li vjerski ili duhovni izvori od kakve pomoći. Ako je odgovor negativan, može se pažljivo pitati pacijente o preprekama prema tim aktivnostima (npr. problemi s prijevozom, poteškoće sa sluhom, nedostatak financijskih sredstava, depresija, nedostatak motivacije, neriješeni sukobi), a kako bi se utvrdilo je li razlog slijed okolnosti ili njihov izbor. Međutim, liječnici ne bi trebali nametati vjerska uvjerenja ili mišljenja pacijentu, ako pacijent odbija pomoć
Upućivanje svećenicima
Mnogi svećenici pružaju savjetodavne usluge za starije osobe u kući ili bolnici, često besplatno. Mnogi bolesnici starije životne dobi daju prednost takvoj vrsti savjetovanja pred savjetovanjem od strane stručnjaka za mentalno zdravlja, zato što su zadovoljniji s tim rezultatima i vjerujuju da takvo savjetovanje ne nosi stigmu, kakvu djelatnosti zaštite mentalnog zdravlja imaju. Međutim, mnogi članovi zajednice svećenstva nemaju opsežnu obuku za očuvanje mentalnog zdravlja i može im promaknuti kada starije osoba treba profesionalnu skrb o mentalnom zdravlju. Za razliku od toga, mnoge bolnice imaju svećenike koji imaju opsežnu obuku o mentalnim, društvenim i duhovnim potrebama starijih osoba. Obzirom na to, uključivanje svećenika u bolnicama kao dio zdravstvenog tima može biti korisno. Oni često mogu premostiti jaz između bolničke njege i skrbi u zajednici, u komunikaciji sa svećenicima u zajednici. Na primjer, kada je pacijent otpušten iz bolnice, svećenik u bolnici može kontaktirati svećenika iz pacijentove zajednice, tako da timovi podrške iz pacijentove vjerske zajednice mogu biti pripravni za pomoć tijekom pacijentovog oporavka (npr., pružanjem usluga pomoći u kućanstvu, obroka, prijevoza) posjećivanjem pacijenta ili njegovatelja.
Podrška pacijentu u njegovim vjerskim uvjerenjima i praksama
Pacijenti ne traže medicinsku pomoć iz vjerskih razloga, već onih zdravstvenih. Međutim, zdravstveni djelatnici ne bi trebali obeshrabriti pacijenta u vjerskom angažmanu sve dok to ne ometa potrebnu medicinsku skrb, zato što takav angažman može doprijenijeti dobrom zdravlju. Osobe koje su aktivno uključene u vjerske zajednice, posebice oni koji su dio najvećih religijskih tradicija sklone su biti zdravije.
Ako pacijenti već nisu uključeni u vjerske aktivnosti, predlaganje istih zahtjeva pažljivost. Međutim, zdravstveni djelatnici mogu predložiti da pacijenti uzmu u obzir i vjerske aktivnosti, ako se pacijeti čine za to otvoreni i mogu im koristiti, pružajući mogućnost druženja, smanjujući otuđenost i izolaciju,a osnažujući osjećaj pripadnosti, dajući smisao i puninu značenja života. Te aktivnosti mogu također pomoći starijim osobama usredotočiti se na pozitivne aktivnosti, umjesto na vlastite probleme. Međutim, neke aktivnosti su prikladne samo za religioznije pacijente.