Intraamnijska infekcija je infekcija koriona, amniona, amnijske tekućine, posteljice ili kombinacija. Infekcija povećava rizik od komplikacija i problema u fetusa i novorođenčadi. Simptomi uključuju vrućicu, osjetljivost maternice, zaudarajući vaginalni iscjedak, gnojni cervikalni iscjedak i tahikardiju majke i fetusa. Dijagnoza se postavlja posebnim kliničkim kriterijima ili, kod subkliničke infekcije, analizom plodove vode. Liječenje uključuje antibiotike širokog spektra, antipiretike i porod.

• Prijevremeni porod

• Nuliparitet

• Mekonijem umrljanu amnionsku tekućinu

• Unutarnje praćenje fetusa ili maternice

• Prisutnost patogena genitalnog trakta (npr. Streptokoka grupe B)

• Višestruke digitalne preglede tijekom poroda u žena s prsnućem vodenjaka

• Produljeni porod

• Prijevremeno prsnuće vodenjaka (PROM)

• Dugotrajna ruptura plodovih ovoja (kašnjenje ≥ 18 do 24 h između rupture i poroda)

Septički šok, koagulopatija, i sindrom respiratornog distresa također predstavljaju rizike, no rijetki su ukoliko se infekcija liječi.

U dijagnostici intraamnijske infekcije nalazi se mogu kategorizirati na sljedeći način (1):

• Izolirana majčina vrućica: Jedna oralna temperatura ≥ 39 ° C ili oralna temperatura ≥ 38 do 39 ° C koja je još uvijek prisutna kada se temperatura mjeri nakon 30 minuta (izolirana majčina vrućica ne znači automatski dijagnozu infekcije)

• Sumnja na intraamnijsku infekciju na temelju majčine vrućice i kliničkih kriterija (povišen broj majčinih leukocita, fetalna tahikardija, gnojni cervikalni iscjedak)

• Potvrđena intraamnijska infekcija: Sumnja na intraamnijsku infekciju koja je potvrđena rezultatima ispitivanja amnionske tekućine (po Gramu, kulturi, razini glukoze-vidi dolje) ili histološkim dokazima infekcije ili upale posteljice

Prisutnost jednog simptoma ili znaka, koji može imati i druge uzroke, manje je pouzdano. Na primjer, fetalna tahikardija može biti posljedica primjene lijekova u majke ili fetalne aritmije. Međutim, ako nema intraamnijske infekcije, srčana akcija će se normalizirati po rješavanju uzroka.

Intraamnijska infekcija najčešće se potvrđuje nakon poroda.

• Ampicilin 2 g IV svakih 6 h

• Gentamicin 2 mg/kg IV ("loading" doza) nakon čega slijedi 1,5 mg/kg IV svakih 8 h, ili gentamicin 5 mg/kg IV svaka 24 h

Osim toga, ako je porod carskim rezom, jedna dodatna doza odabranog režima plus doza klindamicina 900 mg IV ili metronidazola 500 mg IV može se dati nakon stezanja pupčane vrpce.

Žene s blagom alergijom na penicilin mogu primiti

• Cefazolin plus gentamicin

Ženama s teškom alergijom na penicilin može se dati jedno od sljedećeg:

• Klindamicin plus gentamicin

• Vankomicin plus gentamicin

Vankomicin treba koristiti kod žena koje su kolonizirane streptokokima skupine B (GBS) ako

• GBS je rezistentan na klindamicin ili eritromicin, osim ako je testiranje otpornosti na klindamicin negativno.

• Testovi osjetljivosti na antibiotik nisu dostupni

Duljina davanja antibiotika varira, ovisno o individualnim okolnostima (npr, visina vrućice, kada je vrućica zadnji put porasla u odnosu na porod).

Antibiotici se ne bi smjeli automatski nastaviti nakon poroda; uporaba bi se trebala temeljiti na kliničkim nalazima (npr. bakterijemija, produljena vrućica) i na čimbenicima rizika za poslijeporođajni endometritis, bez obzira na način poroda. Manje je vjerojatno da će žene koje su vaginalno rodile razviti endometritis te možda neće zahtijevati poslijeporođajno antibiotike. Nakon carskog reza preporučuje se barem jedna dodatna doza antibiotika.

Antipiretici, poželjno acetaminofen prije porođaja, trebaju se dati uz antibiotike.

Samo intraamnijska infekcija rijetko je indikacija za porođaj carskim rezom. Informiranje tima za neonatalnu skrb o sumnji ili potvrdi intraamnijske infekcije i prisutnostima čimbenika rizika ključno je za optimizaciju procjene i liječenja novorođenčeta.