Rinitis je upala nosne sluznice s kongestijom, iscjetkom iz nosa i raznim drugim simptomima koji ovise o uzroku (npr. svrbež, kihanje, vodenasta ili gnojna rinoreja, anosmija). Rinitis je klasificiran kao alergijski ili nealergijski. Uzroci nealergijskog rinitisa su obično virusi, premda ga mogu izazvati i nadražajne tvari. Dijagnoza se obično postavlja klinički; Liječenje obuhvaća vlaženje zraka, simpatomimetičke amine i antihistaminike. Kod bakterijske superinfekcije potrebno je odgovarajuće liječenje antibioticima.
Postoji nekoliko oblika nealergijskog rinitisa. (Vidi također Alergijski rinitis.)
Akutni rinitis
Akutni rinitis, manifestira se kod edema i vazodilatacije nosne sluznice, curenja nosa, i opstrukcije, obično je rezultat obične prehlade; ostali uzroci uključuju streptokokne, pneumokokne i stafilokokne infekcije.
Kronični rinitis
Kronični rinitis je općenito produljenje subakutne upale (riješeno u 30 do 90 dana), ili zaraza rinitisom. Rjeđe se može pojaviti i kod sifilisa, tuberkuloze, rinoskleroma, rinosporidioze, leishmanijaze, blastomikoze, histoplazmoze i lepre - sve su infekcije u kojima dolazi do stvaranja granuloma i uništenja mekih tkiva, hrskavice i kosti. Često dolazi do začepljenja nosa, gnojnog iscjetka i čestog krvarenja. Rinosklerom uzrokuje progresivno začepljenje nosa induriranim upalnim tkivom u lamini propriji. Rinosporidioza je obilježena krvarećim polipima. Suhi zrak i nadražajne tvari iz zraka mogu izazvati kronični rinitis.
atrofični rinitis
Atrofični rinitis, oblik kroničnog rinitisa, rezultira atrofijom i sklerozom mukozne membrane; mukozna membrana se mijenja iz cilijarnog, pseudostratificiranih kolumnarnog epitela u stratificirani pločasti epitel, a lamina proprija je smanjena veličinom i prokrvljenošču. Atrofični rinitis je povezan sa starijom životnom dobi, granulomatozom s poliangiitisom (ranije poznatom kao Wegenerovom granulomatozom) i jatrogeno izazvanim pretjeranim odstranjenjem nosne sluznice. Premda točna etiologija nije poznata, ulogu često imaju i bakterijske infekcije. Do atrofije nosne sluznice često dolazi u starijih pacijenata.
vazomotorni rinitis
Vazomotorni rinitis, također poznat pod nazivom nealergijski rinitis, je kronična bolest kod koje povremeno proširenje krvnih žila nosne sluznice izaziva vodenasti iscjedak iz nosa i kihanje. Etilogija nije poznata, a ne može se utvrditi ni alergijski uzrok. Čini se kako suhi zrak pogoršava ovo stanje.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi nealergijskog rinitisa
Akutni rinitis dovodi do kašlja, niske vrućice, kongestije nosa, rinoreje i kihanja.
Manifestacije kroničnog rinitisa su slične onima kod akutnog rinitisa, ali u produljenim ili teškim slučajevima, bolesnici mogu imati sluzavu, smrdljivu mukopurulentnu sekreciju, stvaranje krusti i/ili krvarenje iz nosa.
Atrofični rinitis izaziva povećanje nosnih šupljina, stvaranje krusti i bakterijskih kolonija, nosne kongestije, anosmije i epistakse koja može biti ponavljajuća i teška.
Vazomotorni rinitis izaziva kihanje i vodenastu rinoreju. Otečena sluznica može biti svijetlo do tamnocrvena. Poremećaj je obilježen razdobljima remisije i egzacerbacije.
Dijagnoza
Dijagnoza nealergijskog rinitisa
Različite forme rinitisa se otkrivaju klinički. Testiranje je nepotrebno.
Vazomotorni rinitis se razlikuje od specifičnih virusnih i bakterijskih infekcija nosa u tome što nema gnojnog iscjetka i krusta. Od alergijskog rinitisa se razlikuje po odsutnosti alergena.
Liječenje
Liječenje nealergijskog rinitisa
Za virusni rinitis, dekongestivi, antihistaminici ili oboje
Za atrofični rinitis, lokalno liječenje antibioticima, estrogenima, vitaminom A i D
Za vazomotorni rinitis, vlaženje sluznice i ponekad lokalni kortikosteroidi te oralni pseudoefedrin
Viralni rinitis se može liječiti simptomatski dekongestivima (ili lokalnom vazokonstrikcijom simpatomimetičkim aminima, poput oksimetazolina svakih 8 do 12 sati, 0,25%-tnog fenilefrina svakih 3 do 4 sata, ne dulje od 7 dana; ili sistemskom primjenom simpatomimetičkih amina, poput pseudoefedrina u dozi od 30 mg oralno svakih 4 do 6 sati). Antihistamini (vidi tablicu Inhalirani nazalni stabilizatori mastocita) mogu biti od pomoći, ali oni s antikolinergičnim svojstvima isušuju sluznici i tako povećavaju iritaciju. (Vidi također Obična prehlada.) Dekongestivi također mogu ublažiti simptome akutnog baterijskog rinitisa i kroničnog rinitisa, dok je kod podležeće bakterijske infekcije potrebno učiniti kulturu, određivanje uzročnika , antibiogram i odrediti odgovarajuće liječenje antibioticima. Ako simptomi potraju, biopsija može biti potrebna kako bi se isključio rak.
Liječenje atrofičnog rinitisa je usmjereno na smanjivanje stvaranja krusta i ublažavanje neugodnog mirisa ispiranjem, lokalnom primjenom antibiotika (npr. bacitracin, mupirocin), lokalnom ili sistemskom primjenom estrogena te vitamina A i D. Začepljenje ili smanjenje prohodnosti nosnih šupljina kirurškim zahvatom smanjuje stvaranje krusta koje nastaju isušivanjem atrofične sluznice suhim zrakom.
Liječenje vazomotornog rinitisa metodom pokušaja i pogrješke ne daje uvijek zadovoljavajuće rezultate. Bolesnicima koristi ovlaživanje zraka, što se može postići isparivačima vode kod centralnog grijanja ili isparivačima u radnoj ili spavaćoj sobi. Topički kortikosteroidi (npr mometazon 2 potiska 2 puta na dan) i antihistaminici mogu biti od koristi. Sistemska primjena simpatomimetičkih amina (npr. u odraslih pseudoefedrin 30 mg oralno svakih 4 do 6 sata prema potrebi) ublažava simptome, ali se ne preporučuje za dugotrajniju uporabu, zbog toga što zadebljavaju sluz i mogu izazvati tahikardiju i nervozu. Lokalna primjena vazokonstriktora se izbjegava jer uzrokuje gubitak osjetljivosti krvnih žila nosne sluznice na druge vazokonstriktorne podražaje-npr. vlažnost i toplinu udahnutog zraka. Povratna kongestija može rezultirati nakon 3 do 5 dana kontinuirane uporabe; kronična uporaba i ovisnost poznata je kao medikamentozni rinitis.