Brojne vrste gljiva uzrokuje trovanje kada se progutaju. Simptomi se razlikuju po vrstama. Identifikacija specifičnih vrsta je teška, pa liječenje obično ovisi o simptomima.
Vidi također Osnovni principi Trovanja
U prirodi ih teško razlikuju i vrlo obrazovani ljudi. Narodna pravila su nepouzdana, a iste vrste mogu imati različite stupnjeve otrovnosti, ovisno o tome gdje i kada se beru. U bolesnika koji su jeli neidentificirane gljive otkrivanje vrste može pomoći u određivanju specifičnog liječenja. Kako je iskusan mikolog rijetko dostupan za žurnu konzultaciju, liječenje bolesnika koji su postali bolesni nakon konzumacije gljiva uglavnom se bazira na simptomima. Uzorak nepojedene gljive ili njene ostatke iz povraćenog sadržaja treba poslati mikologu na analizu.
Sve otrovne gljive izazivaju povraćanje i bol u trbuhu; drugi simptomi ovise o vrsti gljiva. Općenito su manje opasne gljive koje izazivaju simptome rano (unutar 2 sata) nego gljive kod kojih simptomi nastaju obično nakon 6 sati.
Liječenje za većinu trovanja gljivama je simptomatsko i suportivno. Aktivni ugljen može biti koristan za ograničavanje apsorpciju. Do sada se pokušalo sa puno načina liječenja, posebno za Amanita vrstu, ali nijedan nije pokazao stalno pozitivan rezultat.
Rani GI simptomi
Nakon konzumacije gljiva koje uzrokuju rane GI simptome, poput Chlorofyllum molybdites, male smeđe gljive koja često raste na livadama, nastaje gastroenteritis s glavoboljama ili mialgijama. Prolijevaste stolice su ponekad krvave.
Simptomi najčešće prestanu unutar 24 sata.
Terapija je potporna.
Rani neurološki simptomi
U gljive koje izazivaju rane neurološke simptome spadaju i halucinogene gljive, koje konzumiraju ovisnici jer sadrže halucinogen psilocibin. Najčešće se upotrebljavaju članovi roda Psilocybe, premda i neki drugi rodovi sadrže psilocibin.
Simptomi počinju unutar 15 do 30 min euforijom, pojačanim maštanjem i halucinacijama. Česte su tahikardija i hipotenzija, a kod djece može nastati hiperpireksija.
Ponekad treba provesti sedaciju benzodijazepinima.
Rani muskarinski simptomi
Gljive iz rodova Inocybe i Clitocybe izazivaju rane muskarinske simptome u koje spadaju “SLUDGE“ sindrom mioza, bronhoreja, bradikardija, znojenje, otežano disanje i fascikulacije.
Simptomi mogu uključivati SLUDGE sindrom ( vidi: Česti toksični sindromi (toksidromi)), Uključujući miozu, bronchorrhea, bradikardija, diaforezu, teško disanje i fascikulacije. Simptomi su najčešće blagi, počinju unutar 30 minuta i nestaju unutar 12 sati.
Za liječenje teških muskarinskih simptoma poput otežanog disanja i bradikardije, može se dati atropin.
Odgođeni GI simptomi
U gljive koje uzrokuju kasne GI simptome spadaju članovi rodova Amanita, Gyromitra i Cortinarius.
Najtoksičnija gljiva iz roda Amanita je Amanita falloides, koja uzrokuje 95% smrti uzrokovanih otrovanjem gljivama. Početni gastroenteritis može biti težak i nastaje 6 do 12 sati nakon ingestije. Početni simptomi se smire na nekoliko dana a potom se može razviti zatajenje jetre, a ponekad i zatajenje bubrega.. U početku je potrebno pomno praćenje mogućih hipoglikemija i opetovano davanje aktivnog ugljena. Liječenje zatajenja jetre može zahtijevati transplantaciju jetre; ostali specifični tretmani (npr, N-acetylcysteine, visoke doze penicilina, silibinin, IV emulzija masti) su nedokazane učinkovitosti.
Amanita smithiana gljive uzrokuju odgođeni gastroenteritis, obično 6 do 12 sati nakon uzimanja, i akutno zatajenje bubrega (obično u roku od 1 do 2 tjedna nakon uzimanja) stoga je često potrebna i hemodijaliza.
Gljive Gyromitra mogu uzrokovati hipoglikemiju istovremeno ili neposredno nakon gastroenteritisa. Preostali mogući znaci trovanja su od strane CNS–a konvulzije te hepatorenalni sindrom koji se razvija nakon nekoliko dana. U početku je potrebno pomno praćenje mogućih hipoglikemija i opetovano davanje aktivnog ugljena. Neurološki simptomi se liječe s piridoksin 70 mg / kg polaganom IV infuzijom tijekom 4 do 6 sati (maksimalna dnevna doza od 5 g); zatajenje jetre liječi se potporno.
Većina gljiva iz roda Cortinarius raste na području Europe. Gastroenteritis može trajati 3 dana. Renalno zatajenje s bolovima u slabinama i smanjenom količinom urina nastaje 3 do 20 dana nakon ingestije i najčešće prolazi spontano.