P val
P–val predstavlja depolarizaciju atrija. Uspravan je u većini odvoda osim u aVR. Može biti bifazičan u odvodima II i V1; inicijalna komponeta predstavlja aktivaciju desnog atrija, dok druga komponetna predstavlja aktivaciju lijevog atrija.
Povećanje amplitude bilo koje ili obje komponente nalazi se kod hipertrofije atrija. Hipertrofija desnog atrija se očituje s P val > 2 mm u odvodima II, III i AVF (P pulmonale); dok se hipertrofija lijevog atrija očituje s širokim i dvošiljnim p valovum u II odvodu (P mitrale). Normalno, P osovina je 0°–75°.
QRS kompleks
QRS–kompleks predstavlja depolarizaciju ventrikula.
Q zubac je inicijalna negativna defleksija, traje <0,05 sekundi u svim odvodima osim V1–3, u kojima se svaki Q–zubac smatra patološkim, i označava preboljeli ili akutni infarkt.
R val je prva pozitivna defleksija, kriteriji za normalnu visinu nisu apsolutni, ali viši R–zupci mogu biti posljedica hipertrofije ventrikula. Druga uzlazna defleksija u QRS–kompleksu se označuje kao R′.
S–zubac je druga silazna defleksija ako postoji Q–zubac odnosno prva ako ne postoji.
QRS–kompleks može biti samo R, QS (bez R), QR (bez S), RS (bez Q), ili RSR′, ovisno o EKG odvodu, vektoru, te prisutnosti srčanih poremećaja.
Normalno, QRS–interval traje 0,07–0,10 sek. Interval od 0,10 i 0,11 sekundi se smatra nepotpunim blokom grane ili nespecifičnim intraventrikulskim smetnjama provođenja, ovisno o morfologiji QRS–kompleksa; ≥0,12 sekundi se smatra kompletnim blokom grane ili intraventrikulskim smetnjama provođenja.
Normalno, QRS osovina je 90° do –30°. Osovina –30° do –90° se smatra patološkom lijevom osi i nastaje kod lijevog prednjeg fascikularnog bloka (–60°) i inferiornog infarkta miokarda.
Osovina od 90° do 180° se smatra desnom osi; nastaje u svakom stanju koje povećava plućne tlakove i uzrokuje hipertrofiju desnog ventrikula (plućno srce, plućna embolija, plućna hipertenzija), a ponekad je prisutna i kod bloka desne grane ili lijevog stražnjeg fascikularnog bloka.
Dodatni prekordijalmi odvodi
Dodatni prekordijalni odvodi se koriste kao pomoć u dijagnostici infarkta desne klijetke i infarkta stražnjeg zida.
Desnostrani odvodi se postavljaju na desnu stranu prsišta zrcalno standardnim lijevostranim odvodima. Označavaju se V1R to V6R; ponekad se samo V4R koristi, jer nabolje detektira infarkt desne klijetke
Dodatni lijevostrani odvodi se stavljaju u 5. interkostalni prostora, V7 na stražnjoj aksilarnoj liniji, V8 u midskapularnoj liniji, te V9 na lijevom rubu kralježnice. Ovi odvodi se rijetko koriste, ali mogu pomoći kod dijagnoze posteriornog infarkta miokarda.
Uprosječivanje signala
Uprosječivanje signala QRS valova stvara numeričke podatke sastavljene od nekoliko stotina srčanih ciklusa te nam pomažu otkriti visokofrekventne potencijale, niske amplitude i mikrostruje u terminalnom dijelu QRS–kompleksa. Ti nalazi predstavljaju područja sporog provođenja kroz promijenjeni miokard, te ukazuju na povećan rizik od pojave kružne ventrikulske tahikardije.
Uprosječivanje EKG je još uvijek procedura koja se istražuje, ali se povremeno koristi za procjenu rizika od iznenadne srčane smrti (primjerice, u bolesnika s značajnjom strukutrnom bolesti srca). Najkorisnija je u identificiranju pacijenata u niskim rizikom od iznenadne smrti. Vrijednost testa za identifikaciju pacijenata s visokim rizikom razvoja iznenadne smrti nije do kraja prihvaćena.
Uprosječivanje signala se istražuje i drugim srčanim poremećajima, kod preboljelog infarkta miokarda, kardiomiopatija, Brugada sindroma, aneurizmi ventrikula, te procjenu efikasnosti operacije u korigiranju aritmija. Ova tehnika može također poslužiti za procjenu proaritmijskog učinka antiaritmika i za otkrivanje odbacivanja transplantata srca.
Uprosječivanje signala P– valova se proučava kao način za otkrivanje bolesnika s rizikom razvoja fibrilacije atrija.
Varijabilnost frekvencije srca
Varijabilnost srčane frekvencije odražava ravnotežu između simpatičke i parasimpatičke (vagusne) stimulacije srca. Smanjena varijabilnost ukazuje na smanjenu vagusnu stimulaciju i povećanu simpatičku, što predviđa povećan rizik aritmija i smrtnosti. Najčešća mjera varijabilnosti je prosjek standardnih devijacija svih normalnih R–R–intervala u 24–h EKG zapisu.
Varijabilnost srčane frekvencije se primarno koristi u istraživanju, no dokazi ukazuju da pruža korisne informacije o disfunkciji lijevog ventrikula nakon infarkta miokarda, kod zatajivanja srca i kod hipertrofične kardiomiopatije. Većina Holter monitora ima programe koji mjere i analiziraju varijabilnost srčane frekvencije.
Bežični monitor
Nova opcija za jednokanalni praćenje ritma je mali, adhezivni, vodootporan, bežični, i jednokratni uređaj koji se nosi na prsima. Jedna vrsta ovog uređaja kontinuirano bilježi srčani ritam i do 2 tjedna. Još jedan sličan uređaj radi kao zabilježavač događaja; pacijent pritisne tipku na uređaju kada se pojave simptomi (npr lupanje srca, vrtoglavica) za pohranjivanje EKG podataka 45 sek prije događaja plus 15 sekundi nakon događaja. Međutim, za razliku od zabilježivača događaja, automatizirao slanje podataka nije dostupno.