Gastrointestinalni simptomi i poremećaji su vrlo česti. Anamneza i fizikalni pregled dovoljni su da dijagnosticiramo bolesnike s blažim tegobama, dok je za ostale bolesnike potrebno učiniti širu obradu.
Anamneza
Postavljajući nesugestivna pitanja, liječnik prepoznaje lokalizaciju i karakter simptoma te uočava faktore koji izazivaju pogoršanje ili olakšanje simptoma.
Bol u trbuhu je čest gastrointestinalni simptom (vidi Akutna, kronična i ponavljajuća bol u trbuhu). Određivanje lokacije boli može pomoći pri postavljanju dijagnoze. Na primjer, bol u epigastriju može odražavati probleme gušterače, želuca ili tankog crijeva. Bol u desnom gornjem kvadrantu odražava probleme jetre, žuči i žučnih vodova, kao što su kolecistitis ili hepatitis. Bol u desnom donjem kvadrantu može ukazivati na upalu slijepog crijeva, terminalnog ileuma ili cekuma što ukazuje na upalu slijepog crijeva, ileitis ili Crohnovu bolest. Bol u donjem lijevom kvadrantu može ukazivati na divertikulitis ili zatvor Bol u lijevom ili desnom donjem kvadrantu može ukazivati na kolitis, ileitis ili jajnike (kod žena) kao uzrok tegoba.
Postavljanje pitanja bolesniku o širenju boli može pomoći u postavljanju dijagnoze. Na primjer, bol koja se širi prema ramenu može odražavati upalu žučnog mjehura jer žučni mjehur može pritiskati dijafragmu. Bol koja se širi prema leđima može odražavati pankreatitis. Tražeći od bolesnika da opiše karakter boli (npr. oštra, trajna, valovi tupe boli) i način pojave (iznenadna, koja proizlazi iz perforiranog visceralnog organa ili rupturirane izvanmaternične trudnoće) može pomoći razlikovati uzroke.
Bolesnici trebaju biti ispitani o promjenama u prehrani i stolici. Što se tiče prehrane, bolesnike ispitujemo o teškoćama pri gutanju (disfagija), gubitku apetita, te prisutnost mučnine i povraćanju. Ako bolesnici povraćaju, treba ih pitali koliko često i koliko dugo i jesu li primijetili krv ili sadržaj poput taloga kave sugestivan za krvarenje iz probavnog sustava. Također, bolesnike moramo pitati o vrsti i količini tekućine koju su popili ili pokušali popiti i da li su izmokrili.
Što se tiče stolice, bolesnike treba pitati kad su posljednji put imali stolicu, koliko je često imaju i da li postoji promjena u odnosu na uobičajen broj stolica. Korisnije je pitati specifična pitanja o broju stolica, nego samo imaju li bolesnici zatvor ili proljev obzirom da ljudi različito tumače te pojmove. Bolesnike treba pitati i da opišu boju i konzistenciju stolice, uključujući i jje li se pojavila crna ili krvava (ukazuje na GI krvarenje), gnojna ili sluzava stolica. Bolesnike koji su primijetili krv treba pitati je li stolica obložena ili pomiješana s krvlju ili su primijetili samo krv bez stolice.
Ginekološka anamneza je važna u žena, jer se ginekološki i obstetrički poremećaji mogu manifestirati s GI simptomima.
Pridruženi, nespecifični simptomi, kao što su povišena tjelesna temperatura ili gubitak težine, moraju se također uzeti u obzir. Gubitak težine je simptom koji može ukazivati na ozbiljniji problem kao što je tumor, što kliničara treba potaknuti da napravi opsežniju obradu.
Bolesnici opisuju simptome različito, ovisno o svom karakteru, utjecaju bolesti na njihov život te društvenim i kulturološkim utjecajima. Primjerice, teško depresivan bolesnik može umanjiti značaj mučnine i povraćanja ili ih samo usputno spomenuti dok će ih bolesnik koji umišlja bolest prikazati dramatičnim.
Važni anamnestički podaci uključuju prisutnost ranije dijagnosticiranih poremećaja probavnog sustava, prethodna operacija abdomena i korištenje droga i tvari koje bi mogle izazvati GI simptome (npr, NSAR, alkohol).
Fizikalni pregled:
Fizikalni pregled može početi s pregledom orofarinksa kako bi se procijenila hidracija, prisustvo ulkusa ili moguća upala.
Inspekcijom abdomena u ležećem položaju (na leđima) možemo uočiti izbočenja koja upućuju na opstrukciju crijeva, ascites, ili rjeđe veliku tvorbu u trbuhu. Nakon toga treba auskultacijom utvrditi postojanje peristaltike i eventualno čuti šumove iz krvnih žila. Perkusijom dobivamo hipersonorni zvuk (timpanizam) u slučaju opstrukcije crijeva,a muklinu u slučaju ascitesa, možemo utvrditi i veličinu jetre. Palpacijom prepoznajemo područja bolne napetosti, započinjemo je u područjima blage osjetljivosti, a ako bolesnik dopušta nastavljamo s dubokom palpacijom kako bi prepoznali dublje smještene tvorbe ili organomegaliju.
Kada je trbuh osjetljiv treba procijeniti postoje li znakovi peritonealnog nadražaja kao što je "defans". "Defans" je nevoljna kontrakcija abdominalne muskulature na palpaciju i nešto je sporija od brzog, voljnog izbjegavanja palpacije koje pokazuju osjetljive ili anksiozne osobe. Nakon naglog odizanja ruke kod peritonealnog nadražaja također se pojačava bolna reakcija
Ingvinalnu regiju i sve postoperativne ožiljke treba ispalpirati zbog mogućih kila (hernija).
Digitorektalnim pregledom i traženjem tragova krvi na rukavici te pregledom zdjelice (u žena) treba dovršiti pregled trbuha.
Dodatne pretrage
U bolesnika s akutnim nespecifičnim simptomima (npr. dispepsija, mučnina) i urednim nalazima fizikalnog pregleda, rijetko će biti potrebno učiniti dodatne pretrage. Nalazi koji ukazuju na moguće značajne bolesti (uslijed alarmantnih simptoma) trebali bi potaknuti na dodatne pretrage:
-
Anoreksija
-
Anemija
-
Krv u stolici (vidljiva ili prikrivena)
-
Disfagija
-
Povišena tjelesna temperatura
-
Hepatomegalija
-
Bol koja budi bolesnika
-
Uporna mučnina i povraćanje
-
Gubitak težine
Kronični ili ponavljajući simptomi, čak i ukoliko fizikalni pregled nije uputio na dijagnozu, također opravdavaju dodatnu obradu. vidi: Dijagnostički i terapijski postupci u gastroenterologiji[Nalazi za specifičnu gastroenterološku obradu.