Iako se pravne i medicinske definicije razlikuju, silovanje se obično definira kao oralna, analna ili vaginalna penetracija koja uključuje prijetnje ili silu protiv osobe koja to ne želi ili je onesposobljena (zbog kognitivnog ili fizičkog invaliditeta ili opijenosti). Takva penetracija, bilo željena ili ne, smatra se silovanjem, ako su žrtve malodobne.

• Ekstragenitalne ozljede

• Genitalne ozljede

• Psihički simptomi

• Spolno prenosive bolesti (STD-npr, hepatitis, sifilis, gonoreja, klamidijske infekcije, Trihomonijaza, HIV infekcija [rijetko])

• Trudnoća (1)

Većina tjelesnih ozljeda su relativno male, ali neke od razderotina gornjeg dijela rodnice su teške. Dodatne ozljede mogu nastati od udaraca, uboda ili vatrenog oružja.

Sve u svemu, psihološki simptomi silovanja su potencijalno najizraženiji. Ubrzo, većina pacijenata proživljava strah, noćne more, probleme sa spavanjem, ljutnju, stid, sram, krivnju ili kombinaciju navedenog. Neposredno nakon napada, ponašanje pacijenata može biti u rasponu od pričljivosti, napetosti, plakanja i tresavice do šoka i nevjerice s neosjetljivošću, šutnjom i smješkanjem. Ove posljednje reakcije rijetko ukazuju na nedostatak zabrinutosti, već odražavaju izbjegavanje, tjelesnu iscrpljenost ili mehanizme savladavanja za koje je potreban nadzor nad osjećajima. Ljutnja može biti pogrešno usmjerena na bolničko osoblje ili članove obitelji.

Prijatelji, članovi obitelji i službene osobe često reagiraju na osuđujući ili neki drugi negativan način. Takve reakcije mogu ometati oporavak nakon napada.

Iako se na koncu većina pacijenata oporavi, dugoročni učinci silovanja mogu obuhvaćati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), osobito među ženama. PTSP je poremećaj povezan s traumom; simptomi kojega su:

• Ponovni doživljaj traume (npr. uspomene, nametljive uznemirujuće misli ili slike)

• Izbjegavanje (npr. situacija, misli i osjećaja povezanih s traumom)

• Negativni učinci na spoznaju i raspoloženje (npr. uporna iskrivljena krivica sebe ili drugih, nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija)

• Promijenjeno uzbuđenje i reaktivnost (npr. poteškoće sa spavanjem, razdražljivost, problemi koncentracije)

Za dijagnozu PTSP-a simptomi moraju trajati > 1 mjesec, a isti se ne smiju moći pripisati fiziološkim učincima tvari ili medicinskog poremećaja i moraju značajno narušiti socijalno i profesionalno funkcioniranje. Pacijenti s PTSP-om također često boluju od depresije i/ili drugih psiholoških poremećaja (npr, zloupotreba droga).

Za bilježenje pravnih dokaza i medicinskih nalaza rabi se obrazac (ponekad iz kompleta za obradu silovanja) (tipičan izgled obrasca vidi u tablici vidi tablicu; Budući se medicinski nalaz može koristiti na sudu, rezultate bi trebalo ispisati čitljivo i na jednostavan način kako bi ih mogla razumjeti porota.

Mnogi formulari za silovanje uključuju većinu ili sva od ovih pitanja (vidi (vidi tablicu).). Pacijentu bi trebalo objasniti zbog čega se pitanja postavljaju (npr. pitanja o korištenju kontraceptiva pomažu pri procjeni opasnosti od trudnoće nakon silovanja; podaci o prethodnom spolnom odnosu pomažu prilikom procjene vrijednosti pretraga sperme).

Pretragu bi trebalo objašnjavati korak po korak, tijekom njezinog provođenja. Rezultate bi trebalo provjeriti s bolesnikom. Kad je to dostupno, fotografiraju se moguće ozljede. Pažljivo se pregledaju usta, dojke, spolni organi i rektum. Česta mjesta ozljeđivanja uključuju male usne i stražnji dio rodnice. Pretraga Woodovom svjetiljkom može otkriti spermu na koži. Kolposkopija je posebno osjetljiva za otkrivanje neupadljivih ozljeda spolnih organa. Neki kolposkopi su povezani s kamerom što omogućuje istodobno otkrivanje i fotografiranje ozljeda. Korištenje toluidin plave kako bi se istaknula područja ozljede kao dokaz razlikuje se zavisno od pravosuđa.

Prikupljeni dokazi koji mogu pružiti dokaz o silovanju (vidi tablicu) obično uključuju

• Odjeća

• Razmazi bukalne, vaginalne i rektalne sluznice

• Kombinirani uzorci vlasišta i stidnih dlaka kao i kontrolni uzorci (izvučeni iz pacijenta)

• Odrezani nokti i materijal ispod noktiju;

• Uzorci krvi i sline

• Ako je dostupno, sjeme

Na tržištu su dostupne brojne vrste kompleta za prikupljanje dokaza, a u nekim državama preporučuju se neki od njih. Dokaza često nema ili su neuvjerljivi nakon tuširanja, presvlačenja, ispiranja rodnice te nakon određenog protoka vremena. Dokazi oslabi ili nestane, kako vrijeme prolazi, a osobito nakon > 36 h, međutim, ovisno o nadležnosti, dokazi se mogu prikupljati i do 7 dana nakon silovanja.

Čitavo vrijeme treba održati lanac odgovornosti prilikom predavanja dokaza te se poimence treba znati tko je odgovoran. Uzorci se preuzimaju u pojedinačne pakete, obilježavaju, stavlja se datum, zapečate se i zadržavaju do predavanja drugoj osobi (obično osoblju službe sigurnosti ili laboratorija), koja potpisuje primopredaju. U nekim nadležnostima se sakupljaju uzorci DNK za pronalaženje počinitelja.

PTSP se može učinkovito liječiti i psihosocijalno i psihofarmakološki (vidi vidi: Liječenje).

• Ceftriaxon 125 mg IM jednokratno (za gonoreju)

• Metronidazol 2 g po jednokratno (za trihomonijazu i bakterijsku vaginozu)

• Ili doksiciklin 100 mg dva puta na dan kroz 7 dana ili azitromicin 1 g jednokratno (za klamidijsku infekciju)

• Druga je mogućnost jednokratna primjena azitromicina od 2 g peroralno (što pokriva gonoreju i klamidijsku infekciju) s metronidazolom od 2 g peroralno

Protiv hepatitisa B, CDC preporučuje cijepljenje hepatitis B cjepivom, osim ukoliko je bolesnik već cijepljen i posjeduje dokumentaciju o imunosti. Cjepivo se ponavlja 1 i 6 mjeseci nakon prve doze. Hepatitis B imuni globulin (HBIG) se ne primjenjuje.

Profilaktičko empirijsko liječenje hepatitisa B i HIV–a nakon silovanja je sporno. Za HIV, većina vlasti preporučuje profilaksu; međutim, pacijentu treba reći kako je, u prosjeku, rizik nakon silovanja od strane nepoznatog napadača samo oko 0,2%. Rizik može biti veći ukoliko je prisutno bilo koje od sljedećeg:

• Analna penetracija

• Krvarenje (napadač ili žrtva)

• Muškarac-muškarac silovanje

• Silovanje od strane više napadača (npr muškarci žrtve u zatvorima)

• Silovanje u područjima s visokom prevalencijom HIV infekcije

Liječenje je najbolje započeti <4 h nakon penetracije, a ne treba se primjenjivati nakon što je prošlo >72 h. Obično se primjenjuje fiksna kombinacija doze od 300 mg zidovudina (ZDV) i 150 mg lamivudina (3TC) dvaput na dan tijekom 4 tj. Ako postoji veći rizik od infekcije, dodaje se inhibitor proteaze.

Hitna kontracepcija treba se ponuditi svim ženama s negativnim testom na trudnoću. Obično se koriste oralni kontraceptivi, no ako se primijene >72 h nakon silovanja vrlo vjerojatno neće biti učinkoviti. Antiemetik može pomoći ukoliko se pojavi mučnina. Intrauterini uložak može biti učinkovit ako se primijeni do 10 dana nakon silovanja.

Ako je trudnoća posljedica silovanja, treba utvrditi odnos pacijentice prema trudnoći i pobačaju, a ako je prikladno, treba raspraviti i mogućnost izbornog prekida trudnoće.