Enterobijaza je crijevna infestacija pinwormom Enterobius vermicularis, obično kod djece, ali odrasli članovi njihovog kućanstva i njegovatelji, institucionalizirani ljudi i oni koji imaju analno-oralni kontakt sa zaraženim partnerom tijekom seksa također su u opasnosti. Njezin je glavni simptom perianalni svrbež. Dijagnoza se postavlja pregledom perianalnog područja na nitaste gliste ili pretragom perianalnog otiska na jajašca. Liječi se mebendazolom ili albendazolom.

(Vidi Pristup Parazitskim Infekcijama.)

Zaraženo je čak milijardu ljudi diljem svijeta iz svih socioekonomskih klasa. Infestacija nitastim glistama je najčešća infekcija helmintima u SAD–u. Većina slučajeva se javljaju u djece školske dobi, odraslih koji se brinu za djecu, ili članova obitelji zaražene djece.

Patofiziologija

Patofiziologija enterobijaze

Jajne stanice pinworma postaju infektivne unutar nekoliko sati nakon što dospiju u perineum. Do infestacije obično dolazi prijenosom jajašaca s perianalnog područja na predmete (odjeću, posteljinu, namještaj, tepihe, igračke), s kojih jajašca budu preuzeta od strane novog domaćina, unesena u usta i progutana. Rizični čimbenik je sisanje palca. Do reinfestacije (autoinfestacije) dolazi lako, prijenosom prstima s perianalnog područja do usta. Infestacije nitastim glistama kod odraslih su moguće tijekom anilingusa.

Paraziti sazrijevaju u donjem dijelu probavnog sustava za 2 do 6 tj. Ženka migrira do perianalnog područja (obično noću) kako bi odložila jajašca. Ljepljiva želatinozna tvar u kojoj su jajašca odložena i kretanje ženke uzrokuju perianalni svrbež. Jajašca na predmetima mogu preživjeti i do 3 tj. na sobnoj temperaturi.

Životni ciklus Enterobius

• 1. Jajašca se odlažu na perianalne nabore.

• 2. Jaja se mogu progutati kada ljudi dodiruju usta nakon što su počešali perianalno područje (autoinfekcija) ili nakon rukovanja kontaminiranom odjećom ili drugim predmetima (npr. posteljina, zavjese, tepisi); rukovanje kontaminiranim predmetima također može uzrokovati da se nekoliko jajašaca prenese u zrak i na taj način proguta.

• 3. Nakon što se jaja progutaju, putuju u tanko crijevo, gdje se izlegu, oslobađajući ličinke.

• 4. Odrasli crvi se nastanjuju u lumenu cekuma.

• 5. Noću gravidne ženke migriraju izvan anusa i polažu jaja puzeći po koži perianalnog područja.

Slika ustupljena od Centers for Disease Control and Prevention Image Library.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi enterobijaze

Većina zaraženih nema simptoma ni znakova, no neki osjećaju perianalni svrbež te zbog češanja imaju perianalne ekskorijacije. Sekundarna bakterijska infekcija je rijetka. Rijetko, migrirajuće ženke se penju u ženski spolni sustav, uzrokujući vaginitis, te ponekad, peritonealne promjene.

Mnogi drugi uvjeti (npr, bol u trbuhu, nesanica, epileptički napadi) su pripisani infestaciji nitastim glistama, ali uzročna veza je malo vjerojatna. Uzročnici su pronađeni kako začepljuju lumen crvuljka u slučajevima apendicitisa, no prisutnost parazita je vjerojatno slučajna.

Dijagnoza

Dijagnoza enterobijaze

• Pregled perianalne regije na crve, jajašca, ili oboje

Enterobijaza se može dijagnosticirati nalazom ženke, koja je duga oko 10 mm (mužjaci su prosječno dugi 3 mm) u perianalnom području 1 do 2 h nakon što dijete ode spavati ili ujutro, ili mikroskopskom nalazom jajašaca na ljepljivoj traci pod malim povećanjem. Jajašca se sakupe rano u jutro, prije nego što se dijete ustane, lijepljenjem ljepljive trake na perianalne kožne nabore, nakon čega se ljepljiva traka zalijepi na predmetno staklo i pregleda mikroskopom. Jajašca su veličine 50×30 μm, ovalna, s tankim ovojnicama, a sadrže sklupčanu ličinku. Kap toluena kapnuta između ljepljive trake i predmetnog stakla otapa ljepilo i odstranjuje mjehuriće zraka ispod trake koji mogu ometati detekciju jajašaca. Ako je potrebno, ovaj postupak treba ponavljati 5 jutara zaredom.

Ponekad se dijagnoza može postaviti pregledom uzoraka uzetih ispod nokta pacijenta.

Jajašca se također, ali rjeđe, mogu naći u stolici, mokraći ili vaginalnim razmazima.

Liječenje

Liječenje enterobijaza

• Liječi se albendazolom, mebendazolom ili pirantel pamoatom.

Budući da je infestacija Enterobiusom rijetko škodljiva, prevalencija je visoka a reinfestacija česta, liječenje je indicirano samo kod simptomatskih infekcija. Međutim, kad su im djeca zaražena, većina roditelja traži liječenje.

Jedna doza mebendazola od 100 mg PO (bez obzira na dob) ili albendazola od 400 mg, ponovljena za 2 tj. je učinkovita u iskorjenjivanju parazita (ali ne jajašaca) u >90% slučajeva.

• Mebendazol 100 mg PO (bez obzira na dob)

• Pirantel pamoat 11 mg/kg (maksimalno 1 g) PO jednom/dan tijekom 3 dana

• Albendazole 400 mg PO

Vazelin ili druge antipruritičke kreme primijenjene 2–3×/dan na perianalno područje mogu ublažiti svrbež.

Prevencija

Prevencija enterobijaze

Reinfestacija je česta, jer se živa jajašca mogu izlučivati i 1 tj. nakon liječenja, a jajašca odložena u okoliš prije liječenja mogu preživjeti 3 tj. Budući da u pravilu postoje višestruke infestacije unutar kućanstva, može biti potrebno liječenje cijele obitelji.

Savjeti za prevenciju širenja nitasih glista:

• Pranje ruku sapunom i toplom vodom nakon korištenja WC-a, nakon mijenjanja pelena i prije rukovanja hranom (najuspješniji način)

• Često pranje odjeće, posteljine i igračaka

• Ako su ljudi zaraženi, tuširanje svako jutro kako bi se uklonila jajašca sa kože

• Usisavanje kućanstva može pomoći u eliminaciji jajašaca

• Izbjegavanje oralno-analnog kontakta tijekom seksa

Ključne točke

• Infestacija nitastim glistama je najčešća helmintska infekcija u SAD-u; u većini slučajeva se javljaja u djece školske dobi, u odraslih koji se brinu za djecu ili kod članova obitelji zaražene djece. Infekcije se također javljaju kod institucionaliziranih osoba i onih koji imaju oralno-analni kontakt tijekom spolnog odnosa.

• Infestacija nitastim glistama je rijetko opasna i reinfestacija je česta.

• Jajašca pohranjena u okolini mogu preživjeti 3 tjedna.

• Jajašca nitastih glista se mogu progutati kada ljudi dodiruju svoja usta nakon što su dirali perianalno podučje ili nakon što su dirali kontaminiranu odjeću i druge predmete (npr, posteljinu).

• Većina zaraženih ljudi nemaju simptome ili znakove, ali neki imaju perianalni svrbež.

• Infestacija nitastim glistama se dijagnosticira prikupljanjem jajašaca ujutro na samoljepljivoj traci, a potom identifikacijom istih mikroskopom; dijagnoza se također mogu postaviti pronalaskom odrasle ženke u perianalnoj regiji 1 ili 2 sata nakon što dijete ide na spavanje.

• Ako pacijenti imaju simptome infekcije, porebno je provesti liječenje s mebendazolom, albendazolom ili pirantel pamoatom.