Patofiziologija

Do infestacije obično dolazi prijenosom jajašaca s perianalnog područja na predmete (odjeću, posteljinu, namještaj, tepihe, igračke), s kojih jajašca budu preuzeta od strane novog domaćina, unesena u usta i progutana. Rizični čimbenik je sisanje palca. Do reinfestacije (autoinfestacije) dolazi lako, prijenosom prstima s perianalnog područja do usta. Infestacije nitastim glistama kod odraslih su moguće tijekom anilingusa.

Paraziti sazrijevaju u donjem dijelu probavnog sustava za 2 do 6 tj. Ženka migrira do perianalnog područja (obično noću) kako bi odložila jajašca. Ljepljiva želatinozna tvar u kojoj su jajašca odložena i kretanje ženke uzrokuju perianalni svrbež. Jajašca na predmetima mogu preživjeti i do 3 tj. na sobnoj temperaturi.

Simptomi i Znakovi

Većina zaraženih nema simptoma ni znakova, no neki osjećaju perianalni svrbež te zbog češanja imaju perianalne ekskorijacije. Rijetko, migrirajuće ženke se penju u ženski spolni sustav, uzrokujući vaginitis, te ponekad, peritonealne promjene.

Mnogi drugi uvjeti (npr, bol u trbuhu, nesanica, epileptički napadi) su pripisani infestaciji nitastim glistama, ali uzročna veza je malo vjerojatna. Uzročnici su pronađeni kako začepljuju lumen crvuljka u slučajevima apendicitisa, no prisutnost parazita je vjerojatno slučajna.

Dijagnoza

• Pregled perianalne regije na crve, jajašca, ili oboje

Enterobijaza se može dijagnosticirati nalazom ženke, koja je duga oko 10 mm (mužjaci su prosječno dugi 3 mm) u perianalnom području 1 do 2 h nakon što dijete ode spavati ili ujutro, ili mikroskopskom nalazom jajašaca na ljepljivoj traci pod malim povećanjem. Jajašca se sakupe rano u jutro, prije nego što se dijete ustane, lijepljenjem ljepljive trake na perianalne kožne nabore, nakon čega se ljepljiva traka zalijepi na predmetno staklo i pregleda mikroskopom. Jajašca su veličine 50×30 μm, ovalna, s tankim ovojnicama, a sadrže sklupčanu ličinku. Kap toluena kapnuta između ljepljive trake i predmetnog stakla otapa ljepilo i odstranjuje mjehuriće zraka ispod trake koji mogu ometati detekciju jajašaca. Ako je potrebno, ovaj postupak treba ponavljati 5 jutara zaredom.

Jajašca se također, ali rjeđe, mogu naći u stolici, mokraći ili vaginalnim razmazima.

Liječenje

• Liječi se albendazolom, mebendazolom ili pirantel pamoatom.

Budući da je infestacija Enterobiusom rijetko škodljiva, prevalencija je visoka a reinfestacija česta, liječenje je indicirano samo kod simptomatskih infekcija. Međutim, kad su im djeca zaražena, većina roditelja traži liječenje.

Jedna doza mebendazola od 100 mg PO (bez obzira na dob) ili albendazola od 400 mg, ponovljena za 2 tj. je učinkovita u iskorjenjivanju parazita (ali ne jajašaca) u >90% slučajeva.

• Mebendazol 100 mg PO (bez obzira na dob)

• Albendazole 400 mg PO

• Pirantel pamoat 11 mg/kg (maksimalna 1 g) PO

Vazelin ili druge antipruritičke kreme primijenjene 2–3×/dan na perianalno područje mogu ublažiti svrbež.

Prevencija

Reinfestacija je česta, jer se živa jajašca mogu izlučivati i 1 tj. nakon liječenja, a jajašca odložena u okoliš prije liječenja mogu preživjeti 3 tj. Budući da u pravilu postoje višestruke infestacije unutar kućanstva, može biti potrebno liječenje cijele obitelji.

Savjeti za prevenciju širenja nitasih glista:

• Pranje ruku sapunom i toplom vodom nakon korištenja WC-a, nakon mijenjanja pelena i prije rukovanja hranom (najuspješniji način)

• Često pranje odjeće, posteljine i igračaka

• Ako su ljudi zaraženi, tuširanje svako jutro kako bi se uklonila jajašca sa kože

• Usisavanje kućanstva može pomoći u eliminaciji jajašaca

Ključne Točke

• Infestacija nitastim glistama je najčešća helmintska infekcija u SAD-u; u većini slučajeva se javljaja u djece školske dobi, u odraslih koji se brinu za djecu ili kod članova obitelji zaražene djece.

• Infestacija nitastim glistama je rijetko opasna i reinfestacija je česta.

• Jajašca pohranjena u okolini mogu preživjeti 3 tjedna.

• Jajašca nitastih glista se mogu progutati kada ljudi dodiruju svoja usta nakon što su dirali perianalno podučje ili nakon što su dirali kontaminiranu odjeću i druge predmete (npr, posteljinu).

• Većina zaraženih ljudi nemaju simptome ili znakove, ali neki imaju perianalni svrbež.

• Infestacija nitastim glistama se dijagnosticira prikupljanjem jajašaca ujutro na samoljepljivoj traci, a potom identifikacijom istih mikroskopom; dijagnoza se također mogu postaviti pronalaskom odrasle ženke u perianalnoj regiji 1 ili 2 sata nakon što dijete ide na spavanje.

• Ako pacijenti imaju simptome infekcije, porebno je provesti liječenje s mebendazolom, albendazolom ili pirantel pamoatom.