Poremećaj prejedanja

Autori: Evelyn Attia, MD B. Timothy Walsh, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Rogulj Maja, dr. med. Ivan Lozina, dr. med.

Poremećaj prejedanja karakteriziraju ponavljajuće epizoda konzumacije velike količine hrane s osjećajem gubitka kontrole. Prejedanju ne slijedi neprimjereno kompenzatorno ponašanje, poput samoizazvanog povraćanja ili zloporabe laksativa. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje podrazumijeva kognitivno-bihevioralnu terapiju ili ponekad interpersonalnu psihoterapiju ili lijekove (SIPPS/lisdeksamfetamin).

(Vidi također Uvod u poremećaje hranjenja i jedenja)

Poremećaj prejedanja zahvaća oko 3,5% žena i 2% muškaraca u općoj populaciji. Za razliku od bulimije nervoze, javlja se kod pretilih i gojaznih ljudi, jer doprinosi pretjeranom unosu kalorija; prisutan je u 30% bolesnika uključenih u program za smanjenje tjelesne težine. U usporedbi s oboljelima od anoreksije nervoze ili bulimije, pacijenti s poremećajem prejedanja su stariji i češće muškog spola.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi poremećaja prejedanja

Epizoda prejedanja podrazumijeva jedenje veće količine hrane nego što bi većina ljudi pojela u sličnom vremenskom razdoblju pod sličnim okolnostima. Tijekom i nakon prejedanja, ljudi se osjećaju kao da su izgubili kontrolu. Prejedanje ne prati "čišćenje" ( samoizazvano povraćanje, korištenje laksativa ili diuretika), pretjerano vježbanje ni post. Prejedanje je epizodno, ne podrazumijeva konstantan prekomjerni unos hrane, gramzljivost.

Poremećaj prejedanja narušava kvalitetno funkcioniranje oboljelih. Blaga do umjerena depresija i zaokupljenost oblikom tijela, težinom ili oboje češći su kod pretilih ljudi s poremećajem prejedanja nego kod pretilih ljudi koji se ne prejedaju.

Dijagnoza

Poremećaj prejedanja
  • Klinički kriteriji

Klinički kriteriji za dijagnozu poremećaja prejedanja (1) uključuju

  • Prejedanje se javlja u prosjeku najmanje jednom tjedno tijekom 3 mjeseca

  • Bolesnici imaju osjećaj nedostatka kontrole nad ishranom

Dodatno, potrebno je 3 sljedeće navedenih simptoma:

  • mnogo brže jedenje nego je normalno

  • jedenje do osjećaja neugodne prepunjenosti

  • konzumiranje velike količine hrane bez prethodnog osjećaja tjelesne gladi

  • jedenje u samoći zbog osjećaja srama

  • prisutan osjećaj gađenja, depresivnosti ili krivnje nakon prejedanja

Poremećaj prejedanja se razlikuje od bulimije nervoze (također uključuje prejedanje) zbog odsutnosti kompenzacijskih ponašanja (npr. samoizazvano povraćanje, korištenje laksativa ili diuretika, pretjerano vježbanje, post).

Literatura

  • 1. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition Text Revision, DSM-5-TRTM, Feeding and eating disorders.

Liječenje

Poremećaj prejedanja
  • Kognitivno-bihevioralna terapija

  • Ponekad interpersonalna psihoterapija (IPT)

  • Mogućnost farmakoterapije, najčešće SIPPS ili lisdeksamfetaminom

Kognitivno bihevioralna terapija se nizom istraživanja pokazala kao najbolji tretman poremećaja prejedanja, interpersonalna psihoterapija prati je po efikasnosti. Navedenim psihoterapijskim tehnikama remisija se postiže u 60% i poboljšanje je uglavnom dugoročno. Navedeni tretmani ne vode značajnom gubitku težine kod pretilih pacijenata.

Konvencionalni tretman mršavljenja ima kratkoročni učinak u smanjenju prejedanja, a pacijenti imaju tendenciju recidivu. Antidepresivi (npr.,SIPPS) također pokazuju kratkoročnu učinkovitost u uklanjanju prejedanja, dok je dugoročni učinak je nepoznat. Lisdeksamfetamin je odobren za liječenje umjerenog do teškog poremećaja prejedanja. Može smanjiti učestalost prejedanja i uzrokovati manji gubitak težine, ali njegova dugoročna učinkovitost nije poznata. Lijekovi koji smanjuju apetit (npr., topiramat) ili lijekovi za mršavljenje (npr., orlistat) mogu pomoći u tretmanu.

Ključne točke

  • Osobe s poremećajem prejedanja imaju epizode konzumiranja velikih količina hrane, ne kompenziraju povraćanjem ili drugim kompenzatornim ponašanje i imaju tendenciju prekomjerne težine ili pretilosti.

  • Poremećaja prejedanja dijagnosticira se na temelju kliničkih kriterija (uključuje prejedanje barem jednom tjedno tijekom 3 mjeseca uz osjećaj nedostatka kontrole nad jedenjem).

  • Tretman uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju ili interpersonalnu psihoterapiju, a ponekad i lijekove (npr. SIPPS, lisdeksamfetamin).