Halucinogeni su raznolika skupina lijekova koji mogu uzrokovati vrlo nepredvidive, idiosinkratične reakcije. Trovanje obično uzrokuje halucinacije, s promijenjenom percepcijom, narušenim rasuđivanjem, idejama odnosa i depersonalizacije. Nema stereotipnog sindroma sustezanja. Dijagnoza se postavlja klinički. Terapija je potporna.
Halucinogeni su dietilamid lizergične kiseline (LSD), psilocibin i meskalin. Svi su izvedeni iz prirodnih produkata:
-
LSD iz gljivica koje često zagade pšenično i raženo brašno
-
Psilocibin iz nekoliko vrsta gljiva
-
Meskalin iz pejote kaktusa
Mnogi od novijih sintetičkih spojeva ( "dizajnerskih droga") su proizvedeni, obično se temelje na triptaminskim ili feniletilaminskim molekulama. triptamini uključuju N, N-dimethyltryptamine (DMT) i 5-metoksi-N, N-diisopropyltryptamine (5-MeO-DIPT).
Stvari se dodatno kompliciraju jer mnoge nedopuštene droge prodavane pod jednim imenom zapravo sadrže još jednu drogu, često ketamin ili fenilciklidin (PCP), anestetičke lijekove, dekstrometorfan, ili druge droge.
Neke druge droge, uključujući i marihuanu također imaju halucinogena svojstva. Izraz halucinogen se zadržao, premda primjena ovih droga ne mora izazvati halucinacije. Alternativni izrazi, poput psihodelika i psihotomimetika, još su manje prikladni.
Patofiziologija
LSD, psilocibin, i mnogi dizajnerski halucinogeni su agonisti serotoninskih receptora. Za meskalin, feniletilamin sličan amfetaminu, točan mehanizam djelovanja nije poznat.
Način korištenja i učinci se razlikuju:
-
LSD se uzima oralno pomoću papira impregniranog drogom ili u obliku tableta. Početak djelovanja je obično 30 do 60 minuta nakon ingestije; Trajanje učinka može biti 12 do 24 sata.
-
Psilocibin se uzima oralno; efekti obično traju oko 4 do 6 sati.
-
Meskalin se uzima oralno kao pejote gumbi. Početak učinka je obično 30 do 90 minuta nakon ingestije, Trajanje učinka je oko 12 sati.
-
DMT, kada se puši, ima početak djelovanja nakon 2 do 5 minuta; Trajanje učinka iznosi od 20 do 60 min (što objašnjava njegov ulični naziv "biznismenov ručak").
Visoki stupanj tolerancije na LSD se razvija brzo i brzo nestaje. Korisnici tolerantni na bilo koju od ovih droga su križano tolerantni i na ostale. Psihološka ovisnost uvelike varira; nema dokaza fizičke ovisnosti ili sindroma sustezanja.
Simptomi i znakovi
Intoksikacija rezultira promijenjenom percepcijom, uključujući sinesteziju (primjerice, vide zvukove, čuju boje), intenziviranje senzacija, jačanje empatije, depersonalizacije (osjećaja da sami nismo stvarni), iskrivljene osjećaje za realitet i promjenama raspoloženja (obično euforično, ponekad depresivno). Korisnici kombinaciju tih učinaka često nazivaju tripom. Razdoblja intenzivnih psihičkih učinaka mogu se izmjenjivati s razdobljima lucidnosti.
LSD može imati i nekoliko fizičkih učinaka, uključujući midrijazu, zamagljen vid, znojenje, lupanje srca i smanjenu koordinaciju. Mnogi drugi halucinogeni izazvaju mučninu i povraćanje. Uz sve, prosudba je umanjena.
Odgovor na halucinogene ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući i sama očekivanja korisnika, njegovu sposobnost za borbu s perceptualnim iskrivljenjima i samo okruženje. Kod LSD, deluzije i prave halucinacije se pojave, ali su rijetke, kao što su i napadi anksioznosti, ekstremna bojaznost i panična stanja.
Psilocibin i meskalin su više vjerojatni da će izazvati halucinacije. Kad se halucinogene reakcije javljaju, one se obično povuku vrlo brzo ako se tretiraju na odgovarajući način u sigurnom okruženju. Međutim, neki ljudi (osobito nakon korištenja LSD–a) ostaju poremećeni i mogu pokazivati trajno psihotično stanje. Nije jasno je li primjena droge ubrzala ili razotkrila od prije postojeći psihotični potencijal ili može izazvati takvo stanje u prethodno stabilne osobe.
Kronični učinci
Neki ljudi, osobito dugotrajni ili opetovani korisnici (osobito LSD–a), osjećaju jasne učinke droge dugo vremena nakon što su prestali rabiti drogu. Ti napadi (flashback-ovi) se najčešće sastoje od vidnih iluzija ali mogu obuhvaćati iskrivljenja praktički svakog osjeta (uključujući i sliku o sebi ili percepcije vremena i prostora) i halucinacije.
Flashback-ovi se mogu ubrzati uzimanjem marihuane, alkohola ili barbiturata ili stresom ili umorom ili se mogu pojaviti bez očitog razloga. Mehanizmi nisu poznati. Flashbackovi jenjavaju unutar 6 do 12 mj.
Dijagnoza
Dijagnoza se obično postavlja klinički. Koncentracije lijeka se ne mjere; Osim za PCP, većina halucinogena nije uključena u rutinskom probiru urina na psihoaktivne tvari.
Liječenje
-
Za akutne intoksikacije, suportivne mjere i ublažavanje anksioznosti i agitacije
-
Za perzistirajuće psihoze, psihijatrijska skrb
Obično je dovoljno uvjeravanje da su čudne misli, vizije i zvukovi uzrokovani drogom a ne živčanim slomom. Anksiolitici, poput klordiazepoksida i diazepama mogu pomoći pri ublažavanju teške anksioznosti.
Trajna psihotična stanja ili druge psihičke bolesti trebaju odgovarajuće psihijatrijsko liječenje. Flashback-ove koji su prolazni ili nisu pretjerano uznemirujući za bolesnika ne treba liječiti. Međutim, flashback-ove povezane s anksioznošću i depresijom potrebno je liječiti anksioliticima slično kao i akutne nepoželjne reakcije.