Virus majmunskih boginja

Autor: Brenda L. Tesini, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i Branimir Gjurašin, dr. med.
Prijevod: Ema Ormanec, dr. med.

Majmunske boginje uzrokuje virus majmunskih boginja, orthopoxvirus strukturalno sličan virusu velikih boginja. Bolesnici se javljaju s vezikularnim ili pustularnim osipom koji može biti bolan i često s vrućicom, malaksalošću i limfadenopatijom. Dijagnoza se postavlja serologijom i PCR tehnikom. Liječenje je potporno, a kad je uzročnik virus primjenjuju se i antivirotici. Prevencija se provodi rutinskim cijepljenjem.

Virus majmunskih boginja, poput virusa velikih boginja, spada u grupu Orthopoxvirusa. Postoje 2 različita klasa (skupine sličnih organizama koji potječu od zajedničkog pretka) majmunskih boginja: zapadnoafrički klas i klas bazena Konga. Unatoč svom nazivu, neljudski primati nisu rezervoari virusa majmunskih boginja. Pretpostavlja se da su rezervoar virusa mali glodavci i vjeverice u prašumamaa zapadne i središnje Afrike iako rezervoar nije poznat sa sigurnošću.

Povijesno gledano, ljudska bolest bila je uglavnom ograničena na sporadične slučajeve i povremene epidemije, uglavnom u Africi. Najviše prijavljenih slučajeva ima u Demokratskoj Republici Kongo. Od 2016. potvrđeni slučajevi također su prijavljeni u Sierra Leoneu, Liberiji, Srednjoafričkoj Republici, Republici Kongo i Nigeriji. Smatra se da je 20-struko povećanje incidencije posljedica ukidanja cijepljenja protiv velikih boginja 80-ih godina. Osobe koje su primile cjepivo protiv velikih boginja, čak i prije više od 25 godina, imaju smanjen rizik od razvoja majmusnkih boginja. Broj slučajeva majmunskih boginja u Africi također raste, najvjerojatnije zbog uništavanja staništa životinja koje su rezervoar virusa.

Prije 2022. slučajevi izvan Afrike bili su izravno povezani s putovanjem u zapadnu i središnju Afriku ili životinjama uvezenim iz regije. Nakon što su 2003.g. u SAD importirani inficirani glodavci kao kućni ljubimci izbila je epidemija majmunskih boginja. Smtra se da su inficirani glodavci prenijeli virus na prerijske pse, a potom su oni zarazili ljude. Epidemija je uključivala 37 potvrđenih i 10 vjerojatnih slučajeva u 6 država, a nije bilo zabilježenih smrtnih slučajeva (1).

Od svibnja 2022. slučajevi majmunskih boginja prijavljeni su u približno 70 zemalja u kojima bolest nije endemska. Nije opisan prijenos s čovjeka na čovjeka. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je izbijanje majmunskih boginja 2022. javnozdravstvenim hitnim slučajem od međunarodnog značaja (vidi WHO: Monkeypox Outbreak 2022). Većina potvrđenih slučajeva u neendemskim zemljama je u Europi i Sjevernoj Americi (vidi Centers for Disease Control and Prevention [CDC]: 2022 Monkeypox Outbreak Global Map). Više od 3500 slučajeva prijavljeno je u SAD-u od srpnja 2022. (vidi CDC: 2022 US Map & Case Count). Svi slučajevi povezani s globalnom epidemijom 2022. bili su zapadnoafrički klas. Slučajevi su zabilježeni prvenstveno kod muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima, ali majmunske boginje treba uzeti u obzir kod svih koji imaju osip koji je u skladu s majmunskim boginjama (2, 3).

Virus majmunskih boginja se najvjerojatnije prenosi sa životinja tjelesnim tekućinama, uključujući slinu i sekret iz dišnih puteva ili kontaktom sa secernirajućom ranom. To se može dogoditi ugrizima ili ogrebotinama životinja ili pripremom i konzumiranjem zaraženog životinjskog mesa.

Nije opisan prijenos s čovjeka na čovjeka. Putevi prijenosa uključuju respiratorne kapljice putem dugotrajnog kontakta licem u lice ili intimnog fizičkog kontakta, izravnog kontakta s infektivnim lezijama ili drugim tjelesnim tekućinama i fomita putem kontakta s odjećom ili posteljinom kontaminiranom krustama lezija ili tjelesnim tekućinama. Prijenos s majke na fetus Trenutačno nije poznato može li do prijenosa doći putem sjemena ili vaginalnih tekućina. U izbijanju 2022. mnogi se slučajevi pojavljuju zbog prijenosa tijekom seksualnog ili intimnog odnosa, ali to je vjerojatno izravnim kontaktom sa zaraznim lezijama ili respiratornim sekretom.

Inkubacija prosječno traje 1 do 2 mjeseca, ali može biti >1 godine. Ljudi su zarazni od trenutka kad se pojave simptomi dok se sve lezije ne pokriju i kraste ne otpadnu i otkriju zdravu kožu. To obično traje 2 do 4 tjedna.

Prijenos s osobe na osobu je moguć, ali se rjeđe događa. Osobe koje žive sa zaraženima oboljevaju u 3 do 11% (ali čak i do 50%) slučajeva (1). Poznato je da se virus prenosi i u bolničkim uvjetima. Prijavljen je jedan slučaj prijenosa na zdravstvenog radnika (5). Stopa smrtnosti je ≤ 10% u klasu sliva Kongo, ali je < 1% u zapadnoafričkom klasu.

Literatura

  • 1. Reynolds MG, Yorita KL, Kuehnert MJ, et al: Clinical manifestations of human monkeypox influenced by route of infection. J Infect Dis 194(6):773-80, 2006. doi: 10.1086/505880. Epub 2006 Aug 8. PMID: 16941343.

  • 2. Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Newsroom release: CDC and health partners responding to monkeypox case in the U.S, May 2022. Accessed July 26, 2022.

  • 3. CDC: Case Definitions for Use in the 2022 Monkeypox Response. Accessed July 26, 2022.

  • 4. Nolen LD, Osadebe L, Katomba J, et al: Extended human-to-human transmission during a monkeypox outbreak in the Democratic Republic of the Congo. Emerg Infect Dis 22 (6):1014–1021, 2016. doi: 10.3201/eid2206.150579

  • 5. Zachary KC, Shenoy ES: Monkeypox transmission following exposure in healthcare facilities in nonendemic settings: Low risk but limited literature. Infect Control Hosp Epidemiol 43(7):920-924, 2022. doi: 10.1017/ice.2022.152. Epub 2022 Jun 9. PMID: 35676244; PMCID: PMC9272466.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi majmunskih boginja

Klinički, majmunske boginje su slične velikim boginjama. Prodrom vrućice, glavobolje i malaksalosti prati osip koji napreduje od makula i papula do čvrstih, duboko smještenih vezikula ili pustula koje s vremenom umbilikiraju, kraste i otpadaju. ††Učinak se javlja samo u muškaraca, a ne u žena.

Međutim, atipične kliničke prezentacije prijavljene su u globalnoj epidemiji 2022. godine; stoga dijagnoza može biti odgođena. U izbijanju 2022. osipi su često počeli u genitalnom, perianalnom ili oralnom području i ne šire se uvijek ili napreduju kroz tipične faze. Bol na mjestima lezija, posebno proktitis ili bol u ustima, može biti glavna tegoba. Sistemski prodromalni simptomi mogu također biti blagi, odsutni ili se pojaviti istodobno s osipom. Sekundarne bakterijske infekcije kože i pluća se mogu dogoditi.

Kliničko razlikovanje majmunskih boginja od velikih boginja i herpesvirusnih infekcija poput vodenih kozica ili herpes simpleks virusne infekcije (HSV) je teško. Dodatno, dijagnoza HSV ili dr spolno prenosiva infekcija ne isključuje koinfekciju s majmunskim boginjama.

Virus majmunskih boginjaMonkeypox

Majmunske boginje su klinički slične malim boginjama. Prije izbijanja 2022. kožne lezije na bilo kojem dijelu tijela imale su isti stupanj razvoja.

U globalnoj epidemiji 2022. atipične kliničke manifestacije uključuju lezije kože koje počinju u genitalnoj, perianalnoj ili oralnoj regiji, lezije lokalizirane na određenom anatomskom mjestu i lezije koje su u različitim fazama progresije na određenom anatomskom mjestu (npr. vezikule i pustule postojeće jedno uz drugo).

Za razliku od velikih boginja, limfadenopatija je česta kod majmunskih boginja.

Image courtesy of the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

Virus majmunskih boginja

Majmunske boginje su klinički slične malim boginjama. Prije izbijanja 2022. kožne lezije na bilo kojem dijelu tijela imale su isti stupanj razvoja.

U globalnoj epidemiji 2022. atipične kliničke manifestacije uključuju lezije kože koje počinju u genitalnoj, perianalnoj ili oralnoj regiji, lezije lokalizirane na određenom anatomskom mjestu i lezije koje su u različitim fazama progresije na određenom anatomskom mjestu (npr. vezikule i pustule postojeće jedno uz drugo).

Za razliku od velikih boginja, limfadenopatija je česta kod majmunskih boginja.

Image from U.K. Health Security Agency.

Virus majmunskih boginja

Majmunske boginje su klinički slične malim boginjama. Prije izbijanja 2022. kožne lezije na bilo kojem dijelu tijela imale su isti stupanj razvoja.

U globalnoj epidemiji 2022. atipične kliničke manifestacije uključuju lezije kože koje počinju u genitalnoj, perianalnoj ili oralnoj regiji, lezije lokalizirane na određenom anatomskom mjestu i lezije koje su u različitim fazama progresije na određenom anatomskom mjestu (npr. vezikule i pustule postojeće jedno uz drugo).

Za razliku od velikih boginja, limfadenopatija je česta kod majmunskih boginja.

Image from U.K. Health Security Agency.

Virus majmunskih boginja

Majmunske boginje su klinički slične malim boginjama. Prije izbijanja 2022. kožne lezije na bilo kojem dijelu tijela imale su isti stupanj razvoja.

U globalnoj epidemiji 2022. atipične kliničke manifestacije uključuju lezije kože koje počinju u genitalnoj, perianalnoj ili oralnoj regiji, lezije lokalizirane na određenom anatomskom mjestu i lezije koje su u različitim fazama progresije na određenom anatomskom mjestu (npr. vezikule i pustule postojeće jedno uz drugo).

Za razliku od velikih boginja, limfadenopatija je česta kod majmunskih boginja.

Image from U.K. Health Security Agency.

Virus majmunskih boginja

Majmunske boginje su klinički slične malim boginjama. Prije izbijanja 2022. kožne lezije na bilo kojem dijelu tijela imale su isti stupanj razvoja.

U globalnoj epidemiji 2022. atipične kliničke manifestacije uključuju lezije kože koje počinju u genitalnoj, perianalnoj ili oralnoj regiji, lezije lokalizirane na određenom anatomskom mjestu i lezije koje su u različitim fazama progresije na određenom anatomskom mjestu (npr. vezikule i pustule postojeće jedno uz drugo).

Za razliku od velikih boginja, limfadenopatija je česta kod majmunskih boginja.

Image from U.K. Health Security Agency.

Virus majmunskih boginja

Majmunske boginje su klinički slične malim boginjama. Prije izbijanja 2022. kožne lezije na bilo kojem dijelu tijela imale su isti stupanj razvoja.

U globalnoj epidemiji 2022. atipične kliničke manifestacije uključuju lezije kože koje počinju u genitalnoj, perianalnoj ili oralnoj regiji, lezije lokalizirane na određenom anatomskom mjestu i lezije koje su u različitim fazama progresije na određenom anatomskom mjestu (npr. vezikule i pustule postojeće jedno uz drugo).

Za razliku od velikih boginja, limfadenopatija je česta kod majmunskih boginja.

Image from NHS England High Consequence Infectious Disease Network.

Virus majmunskih boginja

Majmunske boginje su klinički slične malim boginjama. Prije izbijanja 2022. kožne lezije na bilo kojem dijelu tijela imale su isti stupanj razvoja.

U globalnoj epidemiji 2022. atipične kliničke manifestacije uključuju lezije kože koje počinju u genitalnoj, perianalnoj ili oralnoj regiji, lezije lokalizirane na određenom anatomskom mjestu i lezije koje su u različitim fazama progresije na određenom anatomskom mjestu (npr. vezikule i pustule postojeće jedno uz drugo).

Za razliku od velikih boginja, limfadenopatija je česta kod majmunskih boginja.

Image from NHS England High Consequence Infectious Disease Network.

Virus majmunskih boginja

Majmunske boginje su klinički slične malim boginjama. Prije izbijanja 2022. kožne lezije na bilo kojem dijelu tijela imale su isti stupanj razvoja.

U globalnoj epidemiji 2022. atipične kliničke manifestacije uključuju lezije kože koje počinju u genitalnoj, perianalnoj ili oralnoj regiji, lezije lokalizirane na određenom anatomskom mjestu i lezije koje su u različitim fazama progresije na određenom anatomskom mjestu (npr. vezikule i pustule postojeće jedno uz drugo).

Za razliku od velikih boginja, limfadenopatija je česta kod majmunskih boginja.

RICHARD USATINE MD / SCIENCE PHOTO LIBRARY

Dijagnoza

Dijagnoza majmunskih boginja
  • Lančana reakcija polimerazom (PCR)

Dijagnoza majmunskih boginja postavlja se kulturom, lančanom reakcijom polimeraze (PCR), imunohistokemijom ili elektronskom mikroskopijom, ovisno o dostupnim testovima.

PCR testovi koji koriste kožne lezije (krov ili tekućina iz vezikula i pustula i/ili suhih krusta) su optimalan uzorak. PCR krvi ograničen je kratkim trajanjem viremije i ne preporučuje se. U SAD-u je PCR testiranje dostupno u javnozdravstvenim i komercijalnim laboratorijima.

Testiranje treba razmotriti u bolesnika s klinički kompatibilnim lezijama i epidemiološkim čimbenikom rizika, kao i kod svih bolesnika s karakterističnom lezijom (duboko smještena vezikula ili pustula sa središnjom umbilikacijom). (Vidi također CDC: Case Definitions for Use in the 2022 Monkeypox Response.)

Liječenje

Liječenje majmunskih boginja

Većina pacijenata s majmunskim boginjama ima blagu, samoograničenu bolest. Ovo posebno vrijedi za zapadnoafričku klasu koja je odgovorna za trenutnu globalnu epidemiju. Liječenje je potporno, nazogastričnom sukcijom i IV nadoknadom tekućine.

U bolesnika s teškom bolešću, komplikacijama ili kod kojih postoji rizik od teške bolesti treba razmotriti antivirusno liječenje. To uključuje bolesnike s hemoragičnim ili konfluentnim lezijama, zahvaćenošću sluznice ili genitalija ili drugim komplikacijama koje zahtijevaju hospitalizaciju; imunokompromitirani pacijenti, pedijatrijski pacijenti, trudnice ili dojilje; i pacijenti s aktivnim eksfolijativnim stanjima kože. Za Zika virusnu infekciju nema specifičnog liječenja. Međutim, postoji nekoliko alternativa.

  • Antivirusni lijek tecovirimat: odobrila Američka agencija za hranu i lijekove [FDA] za liječenje velikih boginja—dostupan u oralnim i intravenskim formulacijama od CDC-a putem protokola za hitan pristup novim lijekovima (IND) za primarno ili rano empirijsko liječenje majmunske boginje u svim životnim dobima; Odobren za boginje i majmunske boginje u Europskoj uniji

  • Može se razmotriti primjena antivirusnog lijeka cidofovira.

  • Vaccinia imunoglobulin (IV)

Svi ovi lijekovi djeluju protiv majmunskih boginja in vitro i na eksperimentalnim modelima, ali malo je podataka koji bi usmjeravali izbor liječenja; serija slučajeva od 7 pacijenata prijavila je upotrebu tekovirimata i brincidofovira (1). Pojavila se kao formalni sustav zdravstvene zaštite u SAD–u početkom prošlog stoljeća. (Vidi također CDC: Information for Healthcare Providers on Obtaining and Using TPOXX [Tecovirimat] for Treatment of Monkeypox i CDC: Monkeypox: Treatment Information for Healthcare Professionals.)

Literatura

  • 1. Adler H, Gould S, Hine P, et al: Clinical features and management of human monkeypox: a retrospective observational study in the UK. Lancet Infect Dis 22(8):1153-1162, 2022. doi: 10.1016/S1473-3099(22)00228-6. Epub 2022 May 24. Erratum in: Lancet Infect Dis 22(7):e177, 2022.

Prevencija

Prevencija majmunskih boginja

Cijepljenje

Cjepivo protiv velikih boginja JYNNEOS je 2019. FDA licencirala za prevenciju i majmunskih i velikih boginja na temelju podataka o imunogenosti i podataka o učinkovitosti iz studija na životinjama. Savjetodavni odbor za praksu cijepljenja (ACIP) preporučuje da ljudi koji su izloženi riziku od profesionalne izloženosti ortopoksvirusima prime JYNNEOS ili ACAM2000 cjepivo za zaštitu od infekcije (vidi CDC: Monkeypox and Smallpox Vaccine Guidance). JYNNEOS se također može ponuditi osobama s visokim rizikom od društvene izloženosti majmunskim boginjama u okruženju lokalnih epidemija.

Prošli podaci promatranja iz Afrike sugeriraju da cjepivo protiv malih boginja je najmanje 85% učinkovit u sprječavanju majmunskih boginja, jer je virus majmunskih boginja usko povezan s virusom koji uzrokuje male boginje (1). Međutim, prethodno cijepljenje protiv velikih boginja ne osigurava uvijek doživotni imunitet, ali vjerojatno smanjuje težinu bolesti.

Kontrola infekcije

Nehospitalizirani pacijenti s majmunskim boginjama trebali bi

  • Izolirajte kod kuće dok se lezije ne povuku, kraste ne otpadnu i ne formira se svježi sloj netaknute kože

  • Izbjegavajte izravan fizički kontakt s drugim ljudima i životinjama

  • Nemojte dijeliti potencijalno kontaminirane predmete, kao što su posteljina, ručnici, odjeća, čaše za piće ili pribor za jelo, i trebali biste očistiti i dezinficirati površine i predmete koje često dodirujete

  • Nosite masku ako je neophodan bliski kontakt s drugima u kući

Mjere kontrole infekcije u bolnici uključuju držanje pacijenata u privatnoj sobi sa zatvorenim vratima. Posebna obrada zraka nije potrebna osim ako se ne provode postupci koji bi mogli proširiti zarazne oralne sekrete (npr. intubacija, ekstubacija). Treba izbjegavati aktivnosti koje mogu rezultirati distribucijom osušenih materijala u zraku ili na površinama (npr. korištenje ventilatora, trešenje prljave posteljine). Odgovarajuća osobna zaštitna oprema (PPE) uključuje ogrtač, rukavice, masku razine N95 (ili ekvivalent) i zaštitu za oči. Za standardnu dezinfekciju trebali bi se koristiti bolnički dezinficijensi registrirani prema EPA-i s tvrdnjom da se pojavljuju virusni patogeni. Za pacijente sa zapadnoafričkim klasom, otpadom se može postupati u skladu s uobičajenim smjernicama za infektivni medicinski otpad. Za pacijente s kladom sliva Kongo, medicinski otpad je klasificiran kao kategorija A prema propisima o opasnim materijalima Ministarstva prometa SAD-a (DOT) i njime treba upravljati u skladu s tim (vidi CDC: Infection Prevention and Control of Monkeypox in Healthcare Settings).

Svo zdravstveno osoblje koje brine o pacijentima s majmunskim boginjama mora pratiti simptome najmanje dva puta dnevno tijekom 21 dana od njihovog posljednjeg susreta. Ljudi koji su izloženi visokom riziku (vidi CDC: Monitoring People Who Have Been Exposed) treba ponuditi postekspozicijsku profilaksu putem cijepljenja s JYNNEOS ili ACAM2000. Cijepljenje bi idealno trebalo biti u roku od 4 dana od izlaganja, ali može biti učinkovito do 14 dana nakon izlaganja (vidjeti CDC: Monkeypox and Smallpox Vaccine Guidance).

Literatura

  • 1. Jezek Z, Grab B, Szczeniowski MV, et al: Human monkeypox: secondary attack rates. Bull World Health Organ 66(4):465-70, 1988. PMID: 2844429; PMCID: PMC2491159.

Više informacija

Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.

  • CDC: 2022 U.S. Monkeypox Outbreak

  • WHO: Multi-country monkeypox outbreak: situation update

  • WHO: Fact sheets: Monkeypox

  • CDC: Monkeypox

  • CDC: Monkeypox and Smallpox Vaccine Guidance