MSD priručnik za liječnike

Virus majmunskih boginja

Autor: Brenda L. Tesini, MD

Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i Branimir Gjurašin, dr. med.

Prijevod: Ema Ormanec, dr. med.

Majmunske boginje uzrokuje virus majmunskih boginja, orthopoxvirus strukturalno sličan virusu velikih boginja. Bolesnici se javljaju s vezikularnim ili pustularnim osipom koji može biti bolan i često s vrućicom, malaksalošću i limfadenopatijom. Dijagnoza se postavlja serologijom i PCR tehnikom. Liječenje je potporno, a kad je uzročnik virus primjenjuju se i antivirotici. Prevencija se provodi rutinskim cijepljenjem.

Virus majmunskih boginja, poput virusa velikih boginja, spada u grupu Orthopoxvirusa. Postoje 2 različita klasa (skupine sličnih organizama koji potječu od zajedničkog pretka) majmunskih boginja: zapadnoafrički klas i klas bazena Konga. Unatoč svom nazivu, neljudski primati nisu rezervoari virusa majmunskih boginja. Pretpostavlja se da su rezervoar virusa mali glodavci i vjeverice u prašumamaa zapadne i središnje Afrike iako rezervoar nije poznat sa sigurnošću.

Povijesno gledano, ljudska bolest bila je uglavnom ograničena na sporadične slučajeve i povremene epidemije, uglavnom u Africi. Najviše prijavljenih slučajeva ima u Demokratskoj Republici Kongo. Od 2016. potvrđeni slučajevi također su prijavljeni u Sierra Leoneu, Liberiji, Srednjoafričkoj Republici, Republici Kongo i Nigeriji. Smatra se da je 20-struko povećanje incidencije posljedica ukidanja cijepljenja protiv velikih boginja 80-ih godina. Osobe koje su primile cjepivo protiv velikih boginja, čak i prije više od 25 godina, imaju smanjen rizik od razvoja majmusnkih boginja. Broj slučajeva majmunskih boginja u Africi također raste, najvjerojatnije zbog uništavanja staništa životinja koje su rezervoar virusa.

Prije 2022. slučajevi izvan Afrike bili su izravno povezani s putovanjem u zapadnu i središnju Afriku ili životinjama uvezenim iz regije. Nakon što su 2003.g. u SAD importirani inficirani glodavci kao kućni ljubimci izbila je epidemija majmunskih boginja. Smtra se da su inficirani glodavci prenijeli virus na prerijske pse, a potom su oni zarazili ljude. Epidemija je uključivala 37 potvrđenih i 10 vjerojatnih slučajeva u 6 država, a nije bilo zabilježenih smrtnih slučajeva (1).

Od svibnja 2022. slučajevi majmunskih boginja prijavljeni su u približno 70 zemalja u kojima bolest nije endemska. Nije opisan prijenos s čovjeka na čovjeka. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je izbijanje majmunskih boginja 2022. javnozdravstvenim hitnim slučajem od međunarodnog značaja (vidi WHO: Monkeypox Outbreak 2022). Većina potvrđenih slučajeva u neendemskim zemljama je u Europi i Sjevernoj Americi (vidi Centers for Disease Control and Prevention [CDC]: 2022 Monkeypox Outbreak Global Map). Više od 3500 slučajeva prijavljeno je u SAD-u od srpnja 2022. (vidi CDC: 2022 US Map & Case Count). Svi slučajevi povezani s globalnom epidemijom 2022. bili su zapadnoafrički klas. Slučajevi su zabilježeni prvenstveno kod muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima, ali majmunske boginje treba uzeti u obzir kod svih koji imaju osip koji je u skladu s majmunskim boginjama (2, 3).

Virus majmunskih boginja se najvjerojatnije prenosi sa životinja tjelesnim tekućinama, uključujući slinu i sekret iz dišnih puteva ili kontaktom sa secernirajućom ranom. To se može dogoditi ugrizima ili ogrebotinama životinja ili pripremom i konzumiranjem zaraženog životinjskog mesa.

Nije opisan prijenos s čovjeka na čovjeka. Putevi prijenosa uključuju respiratorne kapljice putem dugotrajnog kontakta licem u lice ili intimnog fizičkog kontakta, izravnog kontakta s infektivnim lezijama ili drugim tjelesnim tekućinama i fomita putem kontakta s odjećom ili posteljinom kontaminiranom krustama lezija ili tjelesnim tekućinama. Prijenos s majke na fetus Trenutačno nije poznato može li do prijenosa doći putem sjemena ili vaginalnih tekućina. U izbijanju 2022. mnogi se slučajevi pojavljuju zbog prijenosa tijekom seksualnog ili intimnog odnosa, ali to je vjerojatno izravnim kontaktom sa zaraznim lezijama ili respiratornim sekretom.

Inkubacija prosječno traje 1 do 2 mjeseca, ali može biti >1 godine. Ljudi su zarazni od trenutka kad se pojave simptomi dok se sve lezije ne pokriju i kraste ne otpadnu i otkriju zdravu kožu. To obično traje 2 do 4 tjedna.

Prijenos s osobe na osobu je moguć, ali se rjeđe događa. Osobe koje žive sa zaraženima oboljevaju u 3 do 11% (ali čak i do 50%) slučajeva (1). Poznato je da se virus prenosi i u bolničkim uvjetima. Prijavljen je jedan slučaj prijenosa na zdravstvenog radnika (5). Stopa smrtnosti je ≤ 10% u klasu sliva Kongo, ali je < 1% u zapadnoafričkom klasu.

Literatura

1. Reynolds MG, Yorita KL, Kuehnert MJ, et al: Clinical manifestations of human monkeypox influenced by route of infection. J Infect Dis 194(6):773-80, 2006. doi: 10.1086/505880. Epub 2006 Aug 8. PMID: 16941343.
2. Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Newsroom release: CDC and health partners responding to monkeypox case in the U.S, May 2022. Accessed July 26, 2022.
3. CDC: Case Definitions for Use in the 2022 Monkeypox Response. Accessed July 26, 2022.
4. Nolen LD, Osadebe L, Katomba J, et al: Extended human-to-human transmission during a monkeypox outbreak in the Democratic Republic of the Congo. Emerg Infect Dis 22 (6):1014–1021, 2016. doi: 10.3201/eid2206.150579
5. Zachary KC, Shenoy ES: Monkeypox transmission following exposure in healthcare facilities in nonendemic settings: Low risk but limited literature. Infect Control Hosp Epidemiol 43(7):920-924, 2022. doi: 10.1017/ice.2022.152. Epub 2022 Jun 9. PMID: 35676244; PMCID: PMC9272466.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi majmunskih boginja

Klinički, majmunske boginje su slične velikim boginjama. Prodrom vrućice, glavobolje i malaksalosti prati osip koji napreduje od makula i papula do čvrstih, duboko smještenih vezikula ili pustula koje s vremenom umbilikiraju, kraste i otpadaju. ††Učinak se javlja samo u muškaraca, a ne u žena.

Međutim, atipične kliničke prezentacije prijavljene su u globalnoj epidemiji 2022. godine; stoga dijagnoza može biti odgođena. U izbijanju 2022. osipi su često počeli u genitalnom, perianalnom ili oralnom području i ne šire se uvijek ili napreduju kroz tipične faze. Bol na mjestima lezija, posebno proktitis ili bol u ustima, može biti glavna tegoba. Sistemski prodromalni simptomi mogu također biti blagi, odsutni ili se pojaviti istodobno s osipom. Sekundarne bakterijske infekcije kože i pluća se mogu dogoditi.

Kliničko razlikovanje majmunskih boginja od velikih boginja i herpesvirusnih infekcija poput vodenih kozica ili herpes simpleks virusne infekcije (HSV) je teško. Dodatno, dijagnoza HSV ili dr spolno prenosiva infekcija ne isključuje koinfekciju s majmunskim boginjama.

Virus majmunskih boginjaMonkeypox