Lateralni epikondilitis nastaje uslijed upale i sitnih razdora vlakana ekstenzornih tetiva podlaktice. Simptom je bol u području lateralnog epikondila lakta, koja se može širiti u podlakticu. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i testova provokacije. Liječenje se sastoji od mirovanja, NSAID-a i fizikalne terapije.
Teorije o patofiziologiji lateralnog epikondilitisa obuhvaćaju nesportske i profesionalne aktivnosti kod kojih se ponavlja i forsira supinacija i pronacija podlaktice, kao i pretjerana uporaba ili slabost (ili oboje) m. extensor carpi radialis brevisa i longusa podlaktice, koji polaze s lateralnog epikondila lakta. Primjerice, tijekom bekenda, kod sportova s reketom kao što je tenis, lakat i zapešće su ispruženi, a tetive ekstenzora, osobito m. extensor carpi radialis brevisa se mogu ozlijediti dok prelaze preko lateralnog epikondila i glave palčane kosti. Faktori koji doprinose ozljedi su slabost mišića ramena i pešća, prejako zategnuti reket, preslabi stisak drške, udaranje teških, vlažnih lopti i udaranje periferijom reketa.
U osoba koje izvode vježbe izdržljivosti, ozljede često nastaju zbog pretjerivanja (previše aktivnosti ili prečestog izvođenja istih pokreta) ili neravnoteže mišića ekstenzora i fleksora podlaktice. Nesportske aktivnosti koje mogu uzrokovati ili doprinijeti nastanku lateralnog epikondilitisa su one koje uključuju ponavljajuće hvatanje ili uvrtanje lakta (npr. uvrtanje odvijača ili udaranje).
S vremenom može doći do subperiostalnog krvarenja, kalcifikacija, stvaranja koštane ostruge na lateralnom epikondilu, i najvažnije, degeneracije tetive.
Simptomi i znakovi
U početku do boli dolazi u tetivama ekstenzora podlaktice i lateralnoj strani lakta kad je zglob ispružen uz opterećenje (npr. kao prilikom korištenja ručnog odvijača ili bekend udarca reketom). U osoba koje izvode vježbe izdržljivosti, lateralni epikondilitis se najbolje uočava tijekom raznih vježbi veslanja i podizanja tijela do brade, za mišiće leđa, osobito uz pronirane ruke. Bol se može širiti od lateralnog epikondila u sredinu podlaktice.
Dijagnoza
Dijagnostički znak je bol uzduž zajedničke tetive ekstenzora uz ispružene prste uz otpor i ispruženi lakat. Alternativno, dijagnoza se potvrđuje, ako se ista bol ponavlja tijekom sljedećeg manevra: Pacijent sjedi na stolici s podlakticom na stolu za ispitivanje i flektiranim laktom (svinutim) s dlanom prema dolje; ispitivač stavi ruku čvrsto na dlan pacijenta koji nastoji podići ruku ispružajući zapešće (pogledaj također: Kako pregledati lakat).
Liječenje
Liječenje se sastoji od pristupa u dva koraka. U početku se preporučuje odmor, led, NSAID i istezanje ekstenzornih mišića. Ponekad je potrebno injicirati kortikosteroide u bolno područje oko tetive. Kad se bol povuče, izvode se nježne vježbe ekstenzornih i fleksornih mišića podlaktice uz otpor, nakon čega slijede ekscentrične i koncentrične vježbe uz otpor. Treba izbjegavati aktivnosti kod kojih se pojavljuje bol tijekom ekstenzije ili pronacije ručnog zgloba. Često se savjetuju udlage za teniski lakat. Podešavanje reketa i odabir odgovarajućeg tipa reketa također mogu pomoći pri izbjegavanju dodatne ozljede.
Premda kirurški zahvat obično nije potreban, kirurški postupci za liječenje lateralnog epikondilitisa obuhvaćaju odstranjenje ožiljnog i degenerativno promijenjenog tkiva sa zahvaćenih ekstenzornih tetiva lakta. O operaciji se obično razmatra tek nakon najmanje 9 do 12 mjeseci neuspješnog konzervativnog liječenja; bolesnicima treba objasniti da operacija ne mora dovesti do zadovoljavajućeg olakšanja simptoma.
Vježbe za olakšavanje simptoma lateralnog epikondilitisa
Ključne točke
Lateralni epikondilitis može nastati iz ponavljajućih i forsiranih supinacija i pronacija i/ili ekstenzija podlaktice i ručnog zgloba; takvi pokreti uključuju m. extensor carpi radialis brevis i longus podlaktice, koji polaze s lateralnog epikondila lakta.
Tipične aktivnosti koje uključuju takve pokrete su bekhend u sportovima s reketom (npr. tenis) i korištenje odvijača.
Dijagnostički znak je bol uzduž zajedničke tetive ekstenzora uz ispružene prste uz otpor i ispruženi lakat.
Početno liječenje uključuje odmor, led, NSAID i istezanje ekstenzornih mišića, a nastavlja se vježbama snaženja ekstenzora i fleksora ručnog zgloba.
Ponekad u liječenju mogu pomoći injekcije kortikosteroida, a rijetko kirurško liječenje.