Infekcija submandibularnog prostora je akutni celulitis mekih tkiva ispod usne šupljine. Simptomi su bol, disfagija i potencijalno smrtonosna opstrukcija dišnog puta. Dijagnoza se obično postavlja klinički. Liječenje uključuje osiguranje dišnog puta, kiruršku drenažu i IV primjenu antibiotika.
Infekcija submandibularnog prostora je brzo napredujući, bilateralni, indurirani celulitis unutar suprahioidnih mekih tkiva, dna usne šupljine te sublingualnog i submaksilarnog područja bez stvaranje apscesa. Premda se ne radi o pravom apscesu, klinički mu nalikuje i liječi se na sličan način.
Bolest obično nastaje iz odontogene infekcije, osobito 2. i 3. donjeg molara. Čimbenici koji doprinose infekciji su loša dentalna higijena, vađenje zuba i trauma (npr. prijelomi mandibule, laceracije dna usne šupljine).
Simptomi i znakovi
Ludwigova Angina
Ludwigova angina može uzrokovati otok ispod jezika, koji može blokirati dišni put.
Sliku omogućio Clarence T. Sasaki, MD.
Rani znakovi infekcije submandibularnog prostora su bol u zahvaćenom zubu, uz jako bolnu lokaliziranu submentalnu i sublingualnu induraciju. Brzo se može razviti otvrdnuće dna usne šupljine poput daske te induracija suprahioidnih mekih tkiva. Slinjenje, trizmus, disfagija, stridor uslijed edema grkljana i izdignuće korijena jezika prema nepcu mogu biti prisutni. Isto tako, može biti izražena vrućica, tresavica i tahikardija. Bolest za nekoliko sati dovodi do opstrukcije dišnog puta, i radi to češće od drugih infekcija vrata. Ukupna stopa smrtnosti je oko 0,3% (1).
Literatura
1. McDonnough JA, Ladzekpo DA, Yi I, et al: Epidemiology and resource utilization of ludwig angina ED visits in the United States 2006-2014. Laringoskop129(9):2041-2044, 2019. doi: 10.1002/lary.27734
Dijagnostika
Infekcija submandibularnog prostora obično je očita tijekom kliničke procjene. Ako ne, potrebno je učiniti CT za potvrdu dijagnoze.
Liječenje
Najveći prioritet je osiguranje prohodnosti dišnog puta. Budući da edem otežava endotrahealnu intubaciju, prednost se daje fiberoptičkoj nazotrahealnoj intubaciji s topičkim anestetikom u kirurškoj sali ili jedinici intenzivnog liječenja, dok je bolesnik pri svijesti. Kod nekih bolesnika potrebno je učiniti traheotomiju. Bolesnike kojima nije potrebna hitna intubacija mora se pomno nadzirati, a može im privremeno koristiti maska s kisikom.
Incizija i drenaža uz postavljanje drena duboko u milohioidne mišiće ublažava pritisak. Izbor antibiotika treba biti takav da pokrije oralne anaerobe i aerobe (npr. klindamicin, ampicilin/sulbaktam i/ilivisoka doza penicilina).