Interakcije lijekova su promjene u učincima lijeka zbog nedavne ili istovremene primjene drugog lijeka ili lijekova (interakcije lijek-lijek), ingestije hrane ( interakcije lijek-nutrijent), ili uzimanja dodataka prehrani (interakcije suplement-lijek).
Interakcije lijek-lijek mogu povećati ili smanjiti učinke jednog ili oba lijeka. Klinički značajne interakcije su često predvidive i obično neželjene (vidjeti Lijekovi s potencijalno ozbiljnim interakcijama lijek-lijek). Mogu dovesti do nastanka nuspojava ili terapijskog neuspjeha. Rijetko kliničari mogu koristiti predvidive interakcije lijekova za postizanje željenog terapijskog učinka. Primjerice, istovremena primjena lopinavira i ritonavira kod pacijenata s HIV infekcijom dovodi do promijenjenog metabolizma lopinavira i povećava serumsku koncentraciju i učinkovitost lopinavira.
Lijekovi s potencijalno ozbiljnim interakcijama lijek-lijek*
Pri terapijskom dupliciranju, dva lijeka sličnih osobina se uzimaju u isto vrijeme i pokazuju aditivne učinke. Na primjer, uzimanje jednog benzodiazepina zbog tjeskobe, a drugog uvečer zbog nesanice može imati kumulativni efekt i dovesti do toksičnosti.
Interakcije lijekova mogu biti
U farmakodinamskim interakcijama, jedan lijek mijenja osjetljivost ili odgovor tkiva na drugi lijek zbog jednakog (agonističkog) ili blokirajućeg (antagonističkog) učinka. Ovi učinci se obično zbivaju na razini receptora na površini stanice, ali se mogu događati i unutar stanice.
U farmakokinetskim interakcijama, jedan lijek mijenja apsorpciju, distribuciju, vezanje za proteine, metabolizam ili izlučivanje drugog lijeka. Time se mijenja prisustvo i količina lijeka na receptorskom mjestu. Farmakokinetske interakcije mijenjaju veličinu i trajanje, ali ne i vrstu učinka. Često su predvidive na temelju spoznaja o pojedinim lijekovima ili se otkrivaju praćenjem koncentracija lijekova ili kliničkih znakova.
Sprječavanje interakcija
Kliničar treba biti upoznat sa svim lijekovima koje pacijent uzima, uključujući i one koje je ordinirao drugi liječnik, kao i sve bezreceptne lijekove, biljne pripravke i dodatke prehrani. Preporučuje se upitati pacijenta o prehrambenim navikama i unosu alkohola. Propisuje se najmanji mogući broj lijekova, u najnižoj dozi, kroz najkraće moguće vrijeme. Treba utvrditi sve željene i neželjene učinke lijekova jer mnogi od tih učinaka ulaze u spektar interakcija. Poželjno je ordinirati lijekove velike terapijske širine kako nepredviđena interakcija ne bi dovela do toksičnih učinaka.
Pacijente treba promatrati i pratiti zbog mogućih nuspojava, osobito nakon promjene terapije; neke interakcije (npr. učinci koji su posredovani indukcijom enzima) se mogu pojaviti i nakon ≥ od jednog tjedna. Interakcije lijekova moraju se razmotriti kao mogući uzrok neočekivanih tegoba. Kad se jave takvi klinički znaci, propisivači bi trebali odrediti serumske koncentracije odabranih lijekova, istražiti literaturne podatke ili konzultirati stručnjaka za interakcije među lijekovima te prilagoditi dozu dok ne dođe do željenog učinka. Ukoliko prilagodba doze nije učinkovita, lijek bi trebalo zamijeniti onim koji nema interakcija s drugim lijekovima koje pacijent uzima.