Krup je akutna upala gornjeg i donjeg dišnog sustava koju najčešće uzrokuje virus parainfluence tipa 1. Manifestira se suhim kašljem poput laveža i inspiratornim stridorom. Dijagnoza je obično klinički očita ali se može postaviti anteroposteriornom RTG slikom vrata. Liječi se antipireticima, hidracijom, racemičnim adrenalinom primijenjenim pomoću raspršivača i kortikosteroidima. Prognoza je izvrsna.

Krup ponajprije pogađa djecu u dobi od 6 mj. do 3 god.

• virusi parainfluence, pogotovo tipa 1

Rjeđi uzročnici su respiratorni sincicijski virus (RSV) i adenovirusi, potom virusi gripe A i B, enterovirusi, rinovirus, virus ospica i Mycoplasma pneumoniae. Krup uzrokovan virusom gripe može biti osobito težak i može pogoditi širu dobnu skupinu djece.

Sezonska izbijanja su česta. Slučajevi uzrokovani virusom parainfluence obično se javljaju u jesen; oni uzrokovani RSV i virusom gripe obično se javljaju zimi i u proljeće. Širi se obično zrakom ili dodirom sa zaraznim sekretima.

Krupu obično prethode simptomi infekcije gornjeg dišnog sustava. Potom se, obično noću, pojave napadi kašlja nalik na lavež i promuklost, može se javiti i inspiratorni stridor. Dijete se noću može probuditi s respiratornim distresom, tahipnejom i respiratornim retrakcijama. U teškim slučajevima se, sa zamorom respiratorne muskulature, može javiti cijanoza praćena sve plićim disanjem.

Očiti respiratorni distres i grubi inspiratorni stridor su najdramatičniji fizikalni nalazi. Auskultacijom se čuje produljeni inspirij i stridor. Također mogu biti čujne krepitacije što upućuje na zahvaćenost donjih dišnih putova. S razvojem atelektaze može biti oslabljen šum disanja. Vrućica se javlja u oko 50% djece. Iako se ujutro stanje djeteta može činiti boljim, noću se ponovo može pogoršati.

Ponavljani napadi se često nazivaju spastičnim krupom. U razvoju spastičnog krupa ulogu mogu imati alergija ili reaktivnost dišnih putova, no kliničke se manifestacije ne mogu razlikovati od virusnog krupa. Spastični krup je također obično potaknut virusnom infekcijom, međutim obično bez vrućice.

Dijagnoza je obično jasna po kašlju nalik na lavež. Sličan inspiratorni stridor može nastati uslijed epiglotitisa, bakterijskog traheitisa, aspiracije stranog tijela, difterije i retrofaringealnog apscesa. Epiglotitis, retrofaringealni apsces i bakterijski traheitis imaju brži početak i uzrokuju toksičniji opći izgled i odinofagiju uz blaže izražene simptome gornjeg dišnog sustava. Strano tijelo može uzrokovati respiratorni distres i tipičan kašalj nalik na krup, no nema vrućice niti prethodne infekcije gornjeg dišnog sustava. Difterija se isključuje anamnezom o redovitom cijepljenju a potvrđuje nalazom uzročnika u kulturi virusa iz ostružaka tipične sivkaste difterične membrane.

Ako dijagnoza nije jasna, kod bolesnika treba učiniti AP i lateralnu Rtg snimku vrata i prsnog koša; subepiglotično suženje (znak zvonika) koje je vidljivo na RTG snimci vrata u AP projekciji potvrđuje dijagnozu. Bolesnike s teškom kliničkom slikom, kod kojih postoji zabrinutost da se radi o epiglotitisu, trebao bi pregledati u operacijskoj sali specijalist odgovarajuće grane koji je u stanju uspostaviti dišni put ( vidi: Liječenje). Bolesnicima treba učiniti pulsnu oksimetriju a onima s respiratornim distresom treba izmjeriti plinove u arterijskoj krvi (ABS).

• Za ambulantno liječenje, primjena vlažnog, hladnog zraka i eventualno jedna doza dugodjelujućeg kortikosteroida

• Za bolničko liječenje, ovlaženi kisik, racemični adrenalin i kortikosteroidi

Bolest obično traje 3 do 4 dana i spontano se povlači. Dijete s blažom kliničkom slikom može se njegovati kod kuće hidracijom i antipireticima. Važno je da je djetetu udobno jer zamor i plač mogu pogoršati stanje. Ovlaživači zraka mogu ublažiti isušivanje sluznice gornjih dišnih putova i često se koriste kod kuće od strane obitelji, no nije se pokazalo da mijenjaju tijek bolesti. Velika većina djece s krupom se potpuno oporavi.

Pogoršavajući ili trajni respiratorni distres, tahikardija, zamor, cijanoza, hipoksemija ili dehidracija su indikacije za hospitalizaciju. Pulsna oksimetrija je korisna za procjenu i praćenje teških slučajeva. Ako zasićenje kisika padne ispod 92%, treba primijeniti ovlaženi kisik i pratiti ABS radi registriranja retencije CO₂. Obično je dostatna udahnuta koncentracija od 30 do 40% O2. Retencija CO₂ (Paco₂> 45 mm Hg) i nemogućnost održavanja adekvatne oksigenacije obično ukazuju na zamor i potrebu za endotrahealnom intubacijom.

Racemični adrenalin primijenjen pomoću raspršivača u dozi od 5–10 mg u 3 ml fiziološke otopine svaka 2 h pruža simptomatsko poboljšanje i ublažava zamor. Međutim, učinci su prolazni; njegova primjena nema utjecaja na tijek bolesti, osnovnu virusnu infekciju i Pao₂ može izazvati tahikardiju i druge neželjene nuspojave. Ovaj lijek se preporučuje uglavnom kod bolesnika s umjereno teškim do teškim krupom.

Visoka doza deksametazona 0,6 mg / kg IM ili po jednokratno (maksimalna doza 10 mg) može djeci koristiti u prvih 24h bolesti. Može spriječiti bolničko liječenje ili pomoći djetetu koje je hospitalizirano s umjereno teškom do teškom kliničkom slikom krupa; hospitalizirana djeca koja ubrzo ne odgovore na terapiju mogu imati potrebu za ponavljanjem nekoliko doza. Virusi koji najčešće uzrokuju krup obično ne stvaraju sklonost ka sekundarnim bakterijskim infekcijama pa su antibiotici rijetko indicirani.

• Krup je akutna, virusna infekcija dišnog sustava koja pogađa djecu u dobi od 6 do 36 mj i obično je uzrokovana virusima parainfluence (uglavnom tipa 1).

• Lavežni, često spastični kašalj uz ponekad čujan inspiratorni stridor (uzrokovan edemom subglotičkog prostora) su najistaknutiji simptomi; simptomi se često pogoršavaju noću.

• Dijagnoza je obično klinička, ali RTG snimka vrata i prsnog koša u AP projekciji koja pokazuje subepiglotičko suženje (znak zvonika) podupiru dijagnozu.

• Primjenjuje se hladan, ovlaženi zrak i kisik, i ponekad kortikosteroidi i racemični adrenalin putem raspršivača.