Pad se definira kao zaustavljenje osobe na tlu ili na nekoj drugoj nižoj razini, ponekad jedan dio tijela udari u neki objekt koji prekine padanje. Uobičajeno, događaji uzrokovani akutnim poremećajem ( kao np. moždani udar, epileptični napadaj) ili masivnim elementarnim nepogodama (npr udarac od strane objekta u pokretu) ne smatraju se padovima.
Svake godine 30 do 40% starijih ljudi koji žive u zajednici dožive pad; 50% stanara domova za njegu dožive pad. U SAD-u padovi su vodeći uzrok slučajne smrti i sedmi vodeći uzrok smrti u osoba ≥ 65g; 75% smrtnih slučajeva uzrokovanih padovima javlja se u 13% populacije koje je ≥65g. Medicinski troškovi za Medicare samo za ozljede uzrokovane padom iznosili su 31 milijardu $ u 2015.g i sigurno će se povećati.
Padovi ugrožavaju nezavisnost starijih ljudi i izazivaju kaskadu individualnih i socioekonomskih posljedica. Međutim, liječnici često nisu svjesni padova u bolesnika koji se ne prezentiraju s ozljedom, jer rutinska anamneza i fizikalni pregled obično ne sadržavaju specifičnu procjenu za padove. Mnogi stariji ljudi nevoljko izvijeste o padu jer ga pripisuju procesu starenja ili zato što se boje posljedičnog nametnutog ograničenja aktivnosti ili smještanja u institucije.
Etiologija
Najbolji prediktor pada je raniji pad. Međutim, padovi starijih osoba rijetko imaju jedan jedini uzrok ili faktor rizika. Pad je obično uzrokovan složenom interakcijom između sljedećih:
-
Unutarnjih čimbenika (smanjenje funkcija vezano uz dob, bolesti I nuspojava lijekova)
-
Vanjskih čimbenika (okolišne opasnosti)
-
Situacijskih čimbenika (koji se odnose na aktivnosti koja se obavljaju, npr. žurba prilikom odlaska u kupaonicu)
Unutarnji čimbenici
Promjene vezane uz dob mogu loše utjecati na sustave održavanja ravnoteže i stabilnosti (npr u stojećem stavu, hodajući ili sjedeći stav) i povećati rizik od padova. Oštrina vida, osjetljivost na kontraste, percepcija dubine i adaptacija na tamu se smanjuju. Promjene u obrascima aktivacije mišića i sposobnost da se proizvede dovoljna snaga mišića i i brzina mogu narušiti sposobnost održavanja ili povrat ravnoteže kao odgovor na perturbacije (npr stupanje na neravnu površinu, sudaranje). Zapravo, slabost mišića bilo kojeg tipa je jedan od glavnih prediktora pada.
Kronični i akutni poremećaji vidi tablicu te korištenje lijekova vidi tablicu su jedni od glavnih čimbenika rizika za padove. Rizik od padova povećava se brojem korištenih lijekova. Psihoaktivni lijekovi su najčešće prijavljivani lijekovi koji povećavanju rizika za pad i ozljede vezane uz pad.
Vanjski čimbenici
Vanjski čimbenici mogu povećati rizik od padova samostalno ili, što je još važnije, u interakciji s unutarnjim čimbenicima. Rizik je najviši kada okolina zahtijeva veću kontrolu u održavanju položaja i mobilnosti (npr. pri hodanju na skliskoj površini) i kada je okolina nepoznata (primjerice, kod preseljenja u novi dom).
Situacijski čimbenici
Određene aktivnosti ili odluke mogu povećati rizik od padova i ozljeda vezanih uz padove. Primjeri su hodanje prilikom razgovaranja ili ometanje za vrijeme obavljanja više aktivnosti pri čemu se propusti pimijetiti neku vanjsku opasnost (npr. rubnik ili stepenicu), žurni odlazak u kupaonicu (osobito noću u snenom stanju ili ako je rasvjeta nedovoljna) te žurenje prilikom javljanja na telefon.
Komplikacije
Padovi, posebno ponavljajući padovi, povećavaju rizik od ozljeda, hospitalizacija i smrti, osobito u starijih krhkih ljudi koji imaju već postojeće komorbiditete (npr. osteoporoza) i deficite u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života (npr. inkontinenciju). Dugoročne komplikacije mogu uključivati smanjenu tjelesnu funkciju, strah od padova i smještaj u instituciju. Izvještaji navode da padovi doprinose u 40% slučajeva smještaja u dom.
Više od 50% padova među starijim osobama rezultira ozljedom. Iako većina ozljeda nisu ozbiljne (npr nagnječenja, ogrebotine), ozljede vezane uz padove uzrokuju oko 5% hospitalizacija u bolesnika ≥ 65g. Oko 5% padova rezultira frakturama nadlaktične kosti, zapešća ili zdjelice. Oko 2% padova dovodi do frakture kuka. Druge teške ozljede (npr glava i unutarnje ozljede, razderotine) javlja se u oko 10% padova. Neke ozljede vezane uz padove mogu biti fatalne. Oko 5% starijih osoba s prijelomom kuka umire tijekom boravka u bolnici. Ukupna smrtnost u 12 mjeseci nakon prijeloma kuka iznosi u rasponu od 18 do 33%.
Oko polovice starijih ljudi koji padnu ne mogu ustati bez pomoći. Ležanje na podu > 2 sata nakon pada povećava rizik od dehidracije, dekubitusa, rabdomiolize, hipotermije i upale pluća.
Funkcija i kvaliteta života može se drastično smanjiti nakon pada; najmanje 50% starijih osoba koje su bile pokretne prije prijeloma kuka ne dosegnu svoju prijašnju razinu pokretnosti. Nakon pada starije osobe mogu se bojati ponovnog pada pa je pokretljivost ponekad smanjena jer je izgubljena sigurnost. Neke osobe mogu čak izbjegavati određene aktivnosti (npr. odlazak u nabavke, čišćenje) zbog spomenutog straha. Smanjena aktivnost može povećati krutost zglobova i slabost, što dovodi do daljnjeg smanjenja pokretljivosti.
Neki poremećaji koji pridonose riziku od padova
Funkcionalno oštećenje
|
Poremećaj
|
Regulacija krvnog tlaka
|
Anemija
Aritmije
Kardioinhibitorna preosjetljivost karotidnog sinusa
KOPB
Dehidracija
Infekcije (npr. upala pluća, sepsa)
Metabolički poremećaji (npr. dijabetes, poremećaji štitnjače, hipoglikemija, hiperosmolarna stanja )
Neurokardiogena inhibicija nakon mokrenja
Posturalna hipotenzija
Postprandijalna hipotenzija
Bolesti srčanih zalistaka
|
Središnje procesuiranje
|
Delirij
Demencija
Moždani udar
|
Hod
|
Artritis
DeformitetI stopala
Slabost mišića
|
Položajna i neuromotorna funkcija
|
Degeneracije malog mozga
Mijelopatije (npr. zbog vratne ili lumbalne spondiloze)
Parkinsonova bolest
Periferna neuropatija
Moždani udar
Vertebrobazilarna insuficijencija
|
Propriocepcija
|
Periferne neuropatije (npr. zbog dijabetes melitusa)
Deficit vitamina B12
|
Otolaringološka funkcija
|
Akutni labirintitis
Benigni paroksizmalni pozicijski vertigo
Gubitak sluha
Menierova bolest
|
Vid
|
Mrena
Glaukom
Makularna degeneracija (vezana uz dob)
|
Neki lijekovi koji pridonose riziku od padova
Lijekovi
|
Način djelovanja
|
Aminoglikozidi
|
Izravno vestibularno oštćenje
|
Analgetici (posebno opioidi)
|
Smanjena budnost ili sporo središnje procesuiranje
|
Antiaritmici
|
Smanjena cerebralna prokrvljenost
|
Antikolinergici
|
Smetenost/delirij
|
Antihipertenzivi (posebno vazodilatatori)
|
Smanjena cerebralna prokrvljenost
|
Antipsihotici
|
Ekstrapiramidni sindromi, drugi antiadrenergički učinci, smanjena budnost ili sporo središnje procesuiranje
|
Diuretici (pogotovo kada su bolesnici dehidrirani)
|
Smanjena cerebralna prokrvljenost
|
Diuretici Henleove petlje (visoko dozirani)
|
Izravno vestibularno oštećenje
|
Psihoaktivni lijekovi (osobito antidepresivi, antipsihotici i benzodiazepini)
|
Smanjena budnost ili sporo središnje procesuiranje
|
Procjena
Nakon liječenja akutnih ozljeda, procjena treba prepoznati čimbenike rizika i odgovarajuće intervencije, čime se postiže smanjenje rizika od budućeg pada i ozljeda vezanih uz pad (1, 2).
Neki padovi se odmah prepoznaju zbog neke očite ozljede ili sumnje na moguću ozljedu. Međutim, budući da starije osobe često ne prijavljuju padove, trebaju biti ispitane u vezi padova ili poteškoća u kretanju najmanje jednom godišnje.
Pacijente koji prijave jedan pad treba proocijeniti vezano uz probleme u ravnoteži ili hodu pomoću osnovnog ustani-i-hodaj testa. Za testiranje, bolesnici se promatraju dok se ustaju iz standardnog naslonjača, hodaju 3 m (oko 10 koraka) u ravnoj liniji, vrate se, hodaju nazad do stolice i ponovno sjednu. Promatranje može otkriti slabosti donjih ekstremiteta, neravnotežu u stajanju ili sjedenju ili nesiguran hod. Ponekad se testiranje vremenski ograničava. Vrijeme od > 12 sekundi ukazuje na značajno povećan rizik od padova.
Pacijenti koji zahtijevaju potpuniju procjenu čimbenika rizika za padove uključuju:
-
One koji imaju poteškoće u ustani-i-hodaj testiranju
-
One koji su izvijestili o više padova tijekom ispitivanja
-
One koji se procjenjuju nakon nedavnog pada (nakon što su identificirane i liječene akutne ozljede)
Anamneza i fizikalni pregled
Kada je potrebna potpunija procjena rizičnih čimbenika, fokus je na identificiranju vanjskih, unutarnjih i situacijskih čimbenika koji se mogu smanjiti ciljnim intervencijama.
Bolesnici se ispitiuju širim pitanjima u vezi nedavnog pada ili padova te u nastavku s više specifičnim upitima o vremenu i mjestu nastupa pojedinog pada te onoga što su oni radili. Svjedocima se postavljaju ista pitanja. Bolesnike treba ispitati da li su imali neke prethodne ili pridružene simptome (np. lupanje srca, otežano disanje, bol u prsima, vrtoglavicu, omaglicu) i da li su izgubili svijest. Pacijenti također treba ispitati da li su uključeni neki očiti vanjski ili situacijski čimbenici. Anamneza treba sadržavati pitanja o prošlim i sadašnjim medicinskim problemim, korištenju lijekova na recept i bezreceptnih lijekova, te konzumaciju alkohola. Budući da je nemoguća eliminacija svih rizika od budućih padova, pacijente treba ispitati da li su bili u mogućnosti ustati nakon pada bez tuđe pomoći i da li je bilo posljedičnih ozljeda; cilj je reduciranje rizika od komplikacija nastalih budućim padom.
Fizički pregled bi trebao biti dovoljno obuhvatan da se isključe očiti unutarnji uzroci padova. Ako je pad bio nedavan, treba izmjeriti tjelesnu temperaturu, kako bi se utvrdilo da li je povišena temperatura bila jedan od faktora. Broj srčanih otkucaja i ritam treba procijeniti da bi se otkrila očita bradikardija, tahikardija u mirovanju ili nepravilan ritam. Krvni tlak treba treba izmjeriti pacijentima ležeći i nakon 1 i 3 minute u stojećem položaju kako bi se isključila ortostatska hipotenzija. Auskultacija može otkriti mnoge vrste bolesti srčanih zalistaka. Vidnu oštrinu treba procijeniti kod pacijenata koji nosi svoje uobičajene korektivne leće, ako ih trebaju. Abnormalnosti u vidnoj oštrini trebaju potaknuti detaljniji pregled vida kod oftalmologa. Vrat, kralježnica i udovi (posebno noge i stopala) trebaju se procijeniti vezano uz slabosti, deformitete, boli i ograničenja u rasponu pokreta.
Treba obaviti neurološki pregled; to uključuje i testiranje snage mišića i tonusa, osjete (uključujući propriocepciju), koordinaciju (uključujući funkciju malog mozga ), stacionarnu ravnotežu i hod. Osnovna kontrola položaja tijela i proprioceptivnog i vestibularnog sistema ocjenjuju se pomoću Rombergovog testa (u kojem pacijenti stoje sa skupljenim nogama otvorenih i zatvorenih očiju) Testovi za procjenu funkcije ravnoteže na visokoj razini uključuju stajanje na jednoj nozi i hod nogom ispred noge. Ako je pacijent sposoban stajati na jednoj nozi 10 sekundi s otvorenim očima te izvoditi ispravan 3-m hod nogom ispred noge, minimalna je vjerojatnost da postoji unutarnji deficit u kontroli položaja tijela. Liječnici trebaju procijeniti pozicijsku vestibularnu funkciju (primjerice, putem Dix-Hallpike manevra- vidi: Nistagmus) i mentalni status.
Izvedbeni testovi
Procjena mobilnosti orijentirana na izvedbu ili vremenski ograničeni test ustani-i-hodaj može identificirati probleme ravnoteže i stabilnosti tijekom hodanja i drugih pokreta koji mogu ukazivati na povećani rizik od pada. Ovi testovi su posebno korisni ako je pacijent imao poteškoća prilikom izvođenja osnovnog ustani- i- hodaj testa.
Laboratorijske pretrage
Ne postoji standardna dijagnostička obrada. Ispitivanje treba temeljiti na anamnezi i pregledu te pokušaju isključenja različitih uzročnika:
-
KKS za anemiju ili leukocitozu
-
Određivanje glukoze u krvi radi otkrivanja hipo– ili hiperglikemije;
-
Mjerenje elektrolita radi dehidracije
Testovi kao što su EKG, 24-h Holter EKG-a, UZV srca se preporučuju samo kada se sumnja na srčani uzrok. Masaža karotidnog sinusa u kontroliranim uvjetima (prisutan iv pristup i srčano monitoriranje) predlaže se da bi se utvrdila preosjetljivost karotidnog sinusa i probrali bolesnici koji bi mogli reagirati na liječenje elektrostimulatorom. Rtg snimanje kralježnice i CT ili MRI glave su indicirani samo u slučaju kada anamneza i fizikalni pregled otkriju nove neurološke abnormalnosti.
Mjesta upućivanja
-
1. National Institute for Health and Care Excellence: Falls in older people: Assessing risk and prevention (Clinical Guideline [CG] 161), 2013.
-
2. U.S. Preventive Services Task Force (USPSTF): Final Evidence Summary: Falls prevention in older adults: Counseling and preventive medication. Ann Intern Med, 2012.
Prevencija
Fokus bi trebao biti na sprječavanju ili smanjenju broja budućih padova i ozljeda vezanih uz padove te komplikacija istovremeno čuvajući što više bolesnikove funkcionalne sposobnosti i neovisnosti. U periodičkim fizikalnim pregledima bolesnici bi trebali biti ispitani o padovima u protekloj godini i poteškoćama u ravnoteži i kretanju
Boplesnici koji prijave jedan pad i koji nemaju problema s ravnotežom ili hodom na ustani -i- hodaj testu ili sličnim testiranjima treba općenito informirati o smanjenju rizika od padova. To bi trebalo uključivati sigurno korištenje lijekova i smanjenje okolišnih rizika.
Bolesnici koji prijave više od jednog pada ili probleme s ravnotežom ili hodom trebaju proći procjenu radi identifikacije čimbenika rizika i mogućnosti da se on smanji.
Za više informacija o prevenciji padova kod starijih osoba, vidi Cochrane review abstract interventions for preventing falls in older people living in the community, "American Geriatrics Society/British Geriatrics Society guideline for the prevention of falls in older persons" I British Medical Journal interventions for the prevention of falls in older adults
Lista za provjeru procjene opasnosti u domu koje povećavaju rizik od padova
Lokacija
|
Opasnost
|
Otklanjanje
|
Obrazloženje
|
Osnovno kućanstvo
|
Rasvjeta
|
Preslaba rasvjeta
|
Osigurati dovoljnu rasvjetu na svim mjestima
|
Poboljšava oštrinu vida i osjetljivost na kontraste
|
|
Preizravna, stvarajući odsjaj
|
Smanjiti odsjaj s ravnomjerno raspoređenim svjetlom, indirektnom rasvjetom ili prozirnim sjenilom
|
Poboljšava oštrinu vida i osjetljivost na kontraste
|
|
Nedostupni prekidači za svjetlo
|
Osigurati noćna svjetla ili svjetla aktivirana dodirom
Ugrađivanje prekidača koji su odmah dostupni pri ulasku u sobu ili senzora osjetljivih na kretanje koji aktiviraju svjetla
|
Smanjuje rizik od spoticanja ili sudaranja s neuočenim preprekama u mračnoj sobi
|
Tepisi, prostirke, linoleum
|
Rastrgan
|
Popravite ili zamijenite rastrgani tepih
|
Smanjuje rizik od spoticanja i klizanja, posebno za ljude koji imaju problem s hodom
|
|
klizav
|
Osigurati prostirke s nekližućom podlogom
|
Smanjuje opasnost od klizanja
|
|
Uvijeni rubovi
|
Prikucati ili nalijepiti trakom tepihe ili linoleum kako bi se spriječilo uvijanje
Zamijenite prostirke ili linoleum
|
Smanjuje rizik od spoticanja
|
Stolice, stolovi, ostali namještaj
|
Nestabilan
|
Osigurati dovoljno stabilan namještaj da može podnijeti težinu osobe oslonjene na rubove stola ili rukohvate i naslone stolica
Ne koristite stolice koje imaju kotače ili pomične stolice
Popraviti olabavljene noge stolice
|
Povećava potporu osobe s oštećenjem ravnoteže te pomaže kod transfera
|
|
Stolice bez naslona za ruke
|
Osigurati stolice s naslonima za ruke koji se protežu dovoljno prema naprijed u pružanju potpore prilikom ustajanja ili sjedanja
|
Pomaže ljudima sa slabošću mišića gorneg dijela tijela i pomaže kod transfera
|
|
Zakrčeni putevi
|
Rasporediti namještaj tako da putevi nisu zakrčeni
Ukloniti nered iz hodnika
|
Smanjuje rizik od spoticanja ili sudaranja s preprekama čineći kretanje u kući lakšim i sigurnijim, pogotovo za osobe s oštećenjem perifernog vida
|
Žice i kablovi
|
Izloženi na putu
|
Pričvrstiti kablove iznad poda ili postaviti ispod podnih pokrivača
|
Smanjuje rizik od spoticanja
|
Kuhinja
|
Ormari, police
|
Previsoki
|
Držite često korištene predmete u visini struka
Instalirati police i ormare na pristupačnoj visini
|
Smanjuje rizik od padova uslijed čestih dosezanja ili penjanja na ljestve ili stolice
|
Podovi
|
Mokri ili navošteni
|
Postavite gumenu prostirku na podu u okolini sudopera
Nosite cipele s gumenim potplatom u kuhinji
Koristite vosak koji se ne kliže
|
Smanjuje opasnost od klizanja, posebno za osobe s poremećajem hoda
|
Kupaonica
|
Kada ili tuš kabina
|
Sklizak pod kade ili tuš kabine
|
Postaviti trake protiv klizanja ili gumenu prostirku
Koristite cipele za tuš ili stolicu za kupanje (stolica za kupanje omogućava osobama s oštećenjem ravnoteže sjedenje tijekom tuširanja)
|
Smanjuje rizik od klizanja na mokrom podu kade ili tuš kabine
|
|
Koristiti stranice kade za potporu ili transfer
|
Ugraditi rukohvate u tuš kabini
Ugraditi prijenosni rukohvat na rubu kade
Ponijeti rukohvate na putovanja
|
Pomaže kod transfera
|
Stalci za ručnike, vrhovi umivaonika
|
Nestabilno za upotrebu kao potpora tijekom prijenosa s toaleta, kade ili tuša
|
Učvrstiti rukohvate na zidnim nosačima
|
Pomaže kod prijenosa
|
Sjedalica za toalet
|
Preniska
|
Koristiti povišeno sjedalo za toalet
|
Pomaže kod transfera na ili sa tolatea
|
Vrata
|
Brave
|
Ukloniti brave s vrata kupaonice ili koristiti brave koje se mogu otvoriti s obje strane vrata
|
Omogućuju ulazak drugim osobama, ukoliko osoba padne
|
Stubišta
|
Visina
|
Previsoke stepenice
|
Ispraviti visinu stepenice na < 15 cm
|
Smanjuje rizik od spoticanja, posebno za ljude koji otežano koračaju
|
Rukohvati
|
Nedostatak
|
Ugradnja i dobro učvrščivanje rukohvata s obje trane stepeništa
Koristite cilindrične rukohvate postavljene 2,5-5 cm udaljene od zida
|
Pruža potporu i omogućuje hvatanje rukohvata s obje ruke
|
|
Prekratak i slabo vidljiv kraj rukohvata
|
Proteže se iznad najgornje i najdonje stepenice te završava okrenut prema unutra
|
Postojanje signala koji označava da se dosegla najdonja ili najgornja stepenica
|
Konfiguracija
|
Previše strmo ili predugo
|
Ugraditi podesta kada je to izvedivo ili odabrati mjeso stanovanja koje ima stubište s podestom
|
Pruža mjesto za odmor, posebno za osobe koje boluju od srčanih ili plućnih poremećaja
|
Stanje
|
Klizav
|
Postaviti gazište radi osiguranja protiv klizanja na svaku stepenicu
|
Sprječava klizanje
|
Rasvjeta
|
Neodgovarajuća
|
Ugraditi odgovarajuće osvjetljenj na vrhu i dnu stubišta
Osigurati noćna svjetla ili ljepljive trake svjetlih boja za vidljivo označavanje stepenica
|
Definira mjesto stepenice, posebno za osobe s oštećenjem vida ili percepcije
|
Fizikalna terapija i vježbanje
Pacijente koji su pali više od jednog puta ili koji imaju problema u uspostavljanju početne ravnoteže i testiranju hoda treba uputiti na fizikalnu terapiju ili neki program vježbanja. Fizikalna terapija i programi vježbanja se mogu održavati u kući, ukoliko su pacijenti ograničeno pokretni.
Fizioterapeuti prilagođavaju programe vježbanja u poboljšanju ravnoteže i hoda i popravljanju određenih specifičnih problema koji pridonose riziku za pad.
Više općih programa vježbanja u zdravstvenoj skrbi i u društvenim zajednicama također mogu poboljšati ravnotežu i hod. Na primjer, tai chi može biti učinkovit i može se raditi pojedinačno ili u grupama. Najučinkovitiji programi vježbi za smanjenje rizika od pada su oni koji
-
su prilagođeni deficitu pacijenta
-
koje pruža profesionalno trenirana osoba
-
koji imaju dovoljnu komponentu izazova za održavanje ravnoteže
-
koji se provode tijekom dužeg perioda (npr ≥ 4 mjeseca)
Mnogi centri za starije osobe, YMCA -s ili druge zdravstvene udruge nude besplatnu ili jeftiniju nastavu grupnog vježbanja prilagođenu starijim osobama i takvi tečajevi mogu pomoći u dostupnosti i ustrajnosti. Uštede od smanjenja troškova uzrokovanih padovima premašuju troškove tih programa.
Pomagala
Neki pacijenti imaju koristi od upotrebe različitih pomagala (npr. štapa, hodalica). Štapovi mogu odgovarati pacijentima s minimalnom jednostrano smanjenom funkcijom mišića ili zgloba, ali hodalice, pogotovo hodalice s kotačima, pogodnije su za pacijente s povećanim rizikom od padova zbog obostrane slabosti nogu ili oslabljenom koordinacijom (hodalice s kotačima mogu biti opasne za pacijente koji ih ne mogu u potpunosti kontrolirati ). Fizioterapeuti mogu pomoći u prilagođavanju oblika ili visine pomagala, te naučiti bolesnike kako da ih koriste ( vidi: Terapijski uređaji i uređaji za pomoć).
Lijekovi
Lijekove koji mogu povećati rizik od padova treba prekinuti ili dozu treba prilagoditi na razinu najniže učinkovite doze (vidi tablicu). Bolesnike treba procijeniti da li boluju od osteoporoze te ako se osteoporoza dijagnosticira, treba ih liječiti kako bi se smanjio rizik od prijeloma u slučaju budućih padova.
Ako se bilo koji drugi specifični poremećaj prepozna kao čimbenik rizika, potrebne su ciljane intervencije. Na primjer, lijekovi i fizikalna terapija mogu umanjiti rizik za bolesnike koji boluju od Parkinsonove bolesti. Vitamin D, posebno uziman s kalcijem, može smanjiti rizik od pada, osobito u bolesnika sa smanjenom razinom vitamina D u krvi. Liječenje boli, fizikalna terapija, a ponekad i kirurška zamjena zgloba može smanjiti rizik bolesnika s artritisom. Promjena u korištenju odgovarajućih naočala (unifokalnih stakala, umjesto bifokalnih ili trifokalnih ) ili operacija, pogotovo za uklanjanje mrene, može pomoći bolesniku s oštećenjem vida.
Mjere za prilagodbu okoliša
Korigiranje okolišnih rizika u kući može smanjiti rizik od padova vidi tablicu. Bolesnike treba također savjetovati kako smanjiti situacijske rizike. Na primjer, obuća treba imati nisku petu, potporu za gležanj i i čvrst, neklizajući potplat. Mnogi pacijenti s kronično ograničenom pokretnosti (npr. uzrokovano teškim artritisom ili parezom) imaju korist od kombiniranih medicinskih i rehabilitacijskih postupaka i prilagodbe okoliša. Prilagodbe invalidskih kolica (npr. pomična platforma za noge smanjuje spoticanje tijekom transfera, poluge protiv prevrtanja koje sprječavaju prevrtanje prema natrag), remeni koji se mogu ukloniti, klinasta sjedala za sprječavanja padova u bolesnika s slabom ravnotežom u sjedećem položaju ili s izrazitom slabošću prilikom sjedenja ili transfera.
Vezice mogu dovesti do više padova i drugih komplikacija i općenito ih ne bi trebalo koristiti. Nadzor od strane njegovatelja je učinkovitiji i sigurniji. Detektori pokreta mogu se koristiti, ali njegovatelj mora biti prisutan da može odmah odgovoriti na aktivirani alarm.
Štitnici za kukove (podstave ušivene u specijalno donje rublje ) su pokazali da smanjuju frakture kukova u visoko rizičnih pacijenata, ali ih mnogi nerado nose cijelo vrijeme. Mekši podovi (npr. čvrsta guma) mogu pomoći u ublažavanju siline udarca, ali pod koji je previše mekan (npr. mekana pjena) može destabilizirati pacijenta.
Bolesnike također treba educirati što da učine ako padnu i nisu u stanju ustati. Korisne tehnike uključuju okretanje iz horizontalnog položaja u vertikalni, postavljanje na sve četiri, puzanje prema čvrstoj potpornoj površini, te dizanje. Česti kontakti s članovima obitelji ili prijateljima, telefon kojeg se može doseći s poda, daljinski alarm, ili nosivi sistem uređaja za hitno javljanje može smanjiti vjerojatnost ležanja na podu kroz dugo razdoblje nakon pada.
Literatura
-
1. National Institute for Health and Care Excellence: Falls in older people: assessing risk and prevention (CG161), 2013.
-
2. U.S. Preventive Services Task Force (USPSTF): Falls Prevention in Older Adults: Counseling and Preventive Medication. Ann Intern Med, 2012.
-
3. Carande-Kulis V, Stevens JA, Florence CS, et al: A cost-benefit analysis of three older adult fall prevention interventions. J Sigurnost Res 52: 65-70, 2015. doi: 10.1016/j.jsr.2014.12.007.
Ključne točke
-
Svake godine, 30 do 40% starijih ljudi koji žive u zajednici te 50% korisnika domova za starije dožive pad.
-
Padovi uzrokuju > 40% slučajeva smještaja u domove za njegu i oni su sedmi vodeći uzrok smrti u ljudi ≥ 65g.
-
Uzroci su multifaktorijalni i uključuju smanjenjenje funkcionalne sposobnosti vezano uz dob i bolest, opasnosti iz okoliša i nuspojave lijekova.
-
Procijeniti bolesnikove predisponirajuće čimbenike i procijeniti opasnosti u domaćinstvu.
-
U mjeri u kojoj je to moguće treba liječiti uzroke poremećaja, promijeniti ili prestati koristiti neke lijekove i ukloniti opasnosti iz okoliša.
-
Bolesnici koji su pali više od jednog puta i koji imaju probleme tijekom testiranja ravnoteže i hoda mogu imati koristi od fizikalne terapije ili programa vježbanja.
-
Naučite tehnike za dizanje s poda i razmotriti korištenje nosivog uređaja za hitno javljanje.