Agnozija je nedostatak sposobnosti prepoznavanja određenog objekta koristeći jedno ili više osjetila. Dijagnoza se postavlja klinički, najčešće uključuje neuropsihologijsko testiranje, metode slikovnog prikaza mozga (CT, MR) kako bi se otkrio uzrok. Prognoza ovisi o prirodi i veličini oštećenja te o dobi bolesnika. Nema specifične terapije, ali govorna i radna terapija mogu pomoći pacijentu da kompenzira deficit.
Agnozije nisu česte.
Etiologija
Etiologija agnozije
Agnozija nastaje zbog oštećenja (npr. zbog moždanog udara, tumora, apscesa ili traume) ili degeneracije područja mozga koji integriraju percepciju, pamćenje i identifikaciju (npr. Alzheimerovu bolest, demenciju u Parkinsonovoj bolesti). Zahvaćeno područje obično je unimodalna asocijacijska kora za zahvaćena osjetila.
Tipovi:
Vrste agnozije
Manje lezije mozga mogu uzrokovati različite oblike agnozije, koji mogu zahvatiti bilo koje osjetilo. Obično je zahvaćeno samo jedno osjetilo:
sluh (slušna agnozija - nemogućnost prepoznavanja objekata pomoću zvuka, primjerice zvuk telefona)
okus (ukusna agnozija)
miris (olfakorna agnozija)
dodir (taktilna agnozija)
vid (vidna agnozija)
Primjerice, pacijenti sa somatosenzoričkom agnozijom teže prepoznaju poznati objekt (npr. ključ, sigurnosnu iglu) koja se nalazi u ruci na strani tijela kontralateralnoj od oštećenja. Međutim, kad pogledaju objekt, odmah ga prepoznaju i mogu identificirati.
Drugi oblici agnozije uključuju specifične i složene procese unutar jednog modaliteta osjeta.
Prozopagnozija je nedostatak sposobnosti prepoznavanja dobro poznatih lica, uključujući bliske prijatelje, ili razlikovanje pojedinih objekata unutar skupine objekata, unatoč održanoj sposobnosti prepoznavanja generičkih svojstava lica i objekata. Prozopagnozija često prati oštećenja inferotemporalnog režnja - često bilateralna mala oštećenja, osobito u fuziformnom girusu.
Anozognozija je nedostatak svjesnosti da postoji deficit ili nedostatak uvida u postojeći deficit. Često prati oštećenje desnog, nedominantnog parijetalnog režnja (što je obično posljedica akutnog moždanog udara ili traumatske ozljede mozga). Pacijenti s višestrukim oštećenjima mogu biti nesvjesni jednog oštećenja, ali potpuno svjesni drugih. Pacijenti s anozognozijom mogu negirati svoj motorički deficit, tvrdeći uporno da je sve u redu čak i kad im je jedna strana tijela potpuno oduzeta. Pri pokazivanju oduzetog dijela tijela, pacijenti mogu tvrditi da taj dio tijela nije njihov.
U jednoj često pratećoj pojavi pacijenti ignoriraju oduzeti dio tijela ili hipoesteziju nekog dijela tijela ili prostor oko njih (hemineglekt, zanemarivanje). Hemineglekt najčešće zahvaća lijevu stranu tijela.
Simultanagnozija je nemogućnost da se vidi više od jednog predmeta ili komponente objekta u isto vrijeme; pacijenti ne mogu percipirati cijeli prizor. Na primjer, kada im se pokaže slika kuhinjskog stola s hranom i raznim posuđem na njemu, navode da vide samo jedan predmet, poput žlice. Simultanagnozija je obično posljedica oštećenja bilateralnog parijeto-okcipitalnog spoja.
Balintov sindrom je trijas simultanagnozije, optičke ataksije (pogrešno dosezanje vizualnih ciljeva) i očne apraksije (nemogućnost kontrole voljnih pokreta očiju, iako se oči mogu spontano pomicati u svim smjerovima). Čini se da je Balintov sindrom perceptivno-motorička disfunkcija koja zahvaća heteromodalni korteks bilateralnih dorzalnih okcipitoparijetalnih područja.
Okcipitotemporalne lezije mogu uzrokovati agnoziju povezanu s abnormalnostima u vizualnoj percepciji uključujući
nedostatak sposobnosti prepoznavanja poznatih mjesta (agnozija okoline)
poremećaje vida (vidna agnozija)
sljepoću za boje (akromatopsija)
Desnostrana temporalna oštećenja mogu uzrokovati:
Dijagnoza
Dijagnoza agnozije
Uz krevet bolesnika, pacijenta se zamoli da identificira poznate predmete osjetilom vida, dodira ili drugim osjetilima. Ukoliko se sumnja na hemineglekt (jednostrano zanemarivanje), pacijenta se zamoli da identificira oduzete dijelove tijela ili objekte u polovicama vidnog polja.
Detaljniji neurološki pregled provodi se kako bi se otkrili primarni nedostatci u pojedinim osjetilima ili u sposobnosti komunikacije koji mogu ometati testiranje na agnozije. Primjerice, kod oštećenja osjeta površinskog dodira, pacijenti ne osjećaju predmet čak i kod intaktne kortikalne funkcije. Također, afazije mogu ometati pacijentovu sposobnost izražavanja.
Neuropsihologijsko testiranje može pomoći u prepoznavanju suptilnijih agnozija. Neuropsihološko testiranje standardizirano je testiranje koje daje informacije o strukturnom i funkcionalnom integritetu mozga. Procjenjuje inteligenciju, izvršnu funkciju (npr. planiranje, apstrakciju, konceptualizaciju), pažnju, pamćenje, jezik, percepciju, senzomotorne funkcije, motivaciju, raspoloženje i emocije, kvalitetu života i osobnost.
Neuroslikovne metode (npr. CT ili MR s ili bez angiografskog protokola) potrebno je učiniti kako bi se karakteriziralo centralno oštećenje (npr. ishemija, krvarenje, ekspanzivna tvorba) i provjerilo postoji li atrofija koja bi ukazala na degenerativnu bolest mozga.
Prognoza
Prognoza agnozije
Oporavak od agnozije ovisi o:
Ukoliko je uzrok samolimitirajući ili reverzibilan, najveći dio oporavka očekuje se tijekom prva tri mjeseca, no može trajati i do godinu dana.
Liječenje
Liječenje agnozije
Kada je to moguće, liječi se uzrok agnozije (npr. kirurški i / ili antimikrobnom terapijom za apsces mozga, kirurški i / ili zračenjem za tumor mozga).
Rehabilitacijom, logopedskom ili radnom terapijom pacijenti mogu naučiti kompenzirati svoj deficit.
Ključne točke
Agnozije su rijetke, ali mogu zahvatiti bilo koje osjetilo.
Dijagnoza agnozije postavlja se traženjem pacijenta da prepozna objekte ili, za suptilne agnozije, neuropsihologijskim testovima.
Potrebno je učiniti slikovnu obradu mozga kako bi se karakterizirala uzročna lezija.
Potrebno je preporučiti rehabilitaciju logopedskom ili radnom terapijom kako bi se pomoglo pacijentima da nauče kompenzirati svoj deficit.