Nijemi limfocitni tireoiditis

Autor: Jerome M. Hershman, MD, MS
Urednik sekcije: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med.
Prijevod: doc. dr. sc. Sanja Majanović Klobučar dr. med.

Nijemi ili tihi limfocitni tireoiditis je subakutno stanje koje se spontano povlači, a nastaje pretežno u žena, u postpartalnom periodu. U početku se javljaju simptomi hipertireoze, potom hipotireoze, da bi se konačno uspostavila eutireoza. Hipertireotična faza se liječi β–blokatorima. Ako se razvije trajna hipotireoza potrebna je doživotna nadomjesna terapija levotiroksinom.

(Vidi također Pregled funkcije štitnjače.)

Izraz "tihi odnosno nijemi" ukazuje na odsutnost bolne osjetljivosti štitnjače koja obično postoji kod subakutnog tireoiditisa.

Nijemi limfocitni tireoiditis je glavni uzrok postpartalnih poremećaja funkcije štitnjače; javlja se u 5–10% žena nakon porođaja.

Biopsija štitnjače otkriva limfocitnu infiltraciju kao kod Hashimotove bolesti, ali bez limfoidnih folikula i ožiljavanja. U trudnoći i nakon porođaja skoro su uvijek pozitivna autoprotutijela na tireoidnu peroksidazu, a nešto rjeđe i ona na tireoglobulin. Dakle, izgleda da je ovaj poremećaj varijanta Hashimotova tireoiditisa.

Simptomi i znakovi

Upala se javlja u postpartalnom periodu, obično unutar 12-16 tjedana nakon porođaja. Nijemi limfocitni tireoiditis obilježen je bezbolnim uvećanjem štitnjače različitog stupnja s hipertireotičnom fazom od nekoliko tjedana, koju obično prati prolazna hipotireoza zbog upalom ispražnjenih hormonskih spremišta, nakon čega većinom dolazi do potpunog oporavka i eutireoze (kao i kod bolnog subakutnog tireoiditisa). Hipertireoidna faza traje kratko, spontano prolazi pa se zna previdjeti. Mnogim se bolesnicama dijagnoza postavi tek kad prijeđu u hipotireoidnu fazu, koja ponekad bude trajna.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

  • Serumski tiroksin (T4), trijodtironin (T3) i tireotropin (TSH)

Nijemi se limfocitni tireoiditis često ne prepozna. Sumnju obično pobuđuju klinički nalazi, posebno kad se već razvije hipotireoza. Očnih promjena nema, kao ni pretibijalnog miksedema.

Rezultati funkcijskih pretraga ovise o fazi bolesti. Inicijalno, T4 i T3 su povišeni, a TSH je snižen. U hipotireotičnoj fazi nalazi su obrnuti. Broj leukocita i SE su uredni. Iglena biopsija osigurava definitivnu dijagnozu, no većinom je nepotrebna.

Liječenje

  • Obično beta-blokator

  • Ponekad nadomjesno liječenje hormonima štitnjače

Budući da nijemi limfocitni tireoiditis ne traje duže od nekoliko mjeseci, liječenje je konzervativno; u hipertireotičnoj fazi se obično daje samo beta-blokator (npr. propranolol). Tireostatici, kirurška ili radiojodna terapija su kontraindicirani.

Ponekad je u hipotireotičnoj fazi potrebna nadomjesna terapija levotirokisnom. Većinom dolazi do potpunog oporavka funkcije štitnjače, iako ponekad hipotireoza ostaje trajno prisutna. Stoga je nakon 9–12 mjeseci nadomjesnog liječenja potrebna evaluacija funkcije štitnjače na način da se odredi TSH nakon što se nadomjesna terapija obustavi na 5 tjedana. Upala se u slijedećim trudnoćama skoro uvijek ponavlja.

Ključne točke

  • Nijemi limfocitni tireoiditis nastaje uglavnom u žena u postpartalnom periodu.

  • U početku se javljaju simptomi hipertireoze, potom nešto dulji period hipotireoze, nakon čega u većine oboljelih, ali ne i svih, uslijedi spontani oporavak.

  • Poremećaj često prolazi neprepoznat.

  • Primjena beta-blokatora je često potrebna u hipertireotičnoj fazi, a nadomjesno liječenje levotiroksinom u hipotireotičnoj fazi.