Vanjske povrede mokraćnog mjehura uzrokovane su tupom ili penetrantnom ozljedom na donji dio abdomena, zdjelice ili međice. Tupa ozljeda je češći mehanizam, obično uzrokovana iznenadnim usporavanjem, npr. kod sudara motornih vozila velike brzine ili pada, te djelovanjem vanjske sile na donji dio abdomena. Najčešća popratna ozljeda je prijelom zdjelice, koja se javlja u >95% ruptura mjehura uzrokovanih tupom ozljedom. Ostale ozljede uključuju prijelome dugih kostiju te ozljede SŽS-a i prsnog koša. Penetrantne ozljede, najčešće uzrokovane vatrenim oružjem, čine <10% ozljeda mjehura.
Mjehur je najčešće ozljeđivani organ tijekom operacija zdjelice. Takve ozljede mogu se dogoditi tijekom transuretralnih operacija, ginekoloških postupaka (najčešće abdominalne histerektomije, carskog reza, ekscizije masa iz zdjelice), ili resekcija debelog crijeva. Predisponirajući faktori uključuju ožiljke od prethodnih kirurških zahvata ili terapije zračenjem, upalu i velike tumorske mase.
Ozljede mjehura klasificiraju se kao kontuzije ili rupture, ovisno o opsegu ozljede utvrđene radiološkim metodama. Rupture mogu biti ekstraperitonealne, intraperitonealne ili oboje.
Komplikacije ozljeda mjehura uključuju uroascites (slobodan urin u peritonealnoj šupljini) zbog intraperitonealne rupture, infekcije (uključujući sepsu), dugotrajne hematurije, inkontinenciju, nestabilnost mjehura i fistule. Smrtnost kod rupture mokraćnog mjehura radi vanjske ozljede doseže 20%; to je radi pratećih ozljeda drugih organa više nego od same ozljede mjehura.
Simptomi i znakovi
Simptomi mogu uključivati suprapubičnu bol i nemogućnost pražnjenja mjehura; znakovi mogu uključivati hematuriju, suprapubičnu osjetljivost, distenziju, hipovolemički šok (zbog krvarenja), te, u slučaju intraperitonealne rupture, peritonealne znakove. Tupe ozljede mokraćnog mjehura su gotovo uvijek povezane s prijelomom zdjelice i opsežnom hematurijom.
Ozljede mokraćnog mjehura koje se dogode tijekom operacija obično se prepoznaju već intraoperativno. Nalazi uključuju ekstravazaciju urina, iznenadno pojačano krvarenje, pojavu urinarnog katetera u rani, a tijekom laparoskopije, distenziju drenažne urinarne vrećice zrakom.
Dijagnoza
Simptomi i znakovi su često suptilni ili nespecifični; stoga, dijagnoza zahtijeva visoku razinu opreza. Dijagnoza se temelji na anamnezi, fizikalnom pregledu i nalazu hematurije (najčešće opsežna). Potvrda dijagnoze dobiva se retrogradnom cistografijom koristeći 350 ml razrijeđenog kontrasta kojim se direktno napuni mokraćni mjehur. Može se koristiti RTG ili CT, ali CT ima prednost radi mogućnosti evaluacije popratnih ozljeda unutarnjih organa abdomena i prijeloma zdjelice. Drenažne folije bi trebali koristiti jedino kod uporabe RTG-a. Ako se sumnja na poremećaj uretre kod muškaraca, izbjegava se retrogradno postavljanje katetera, do rezultata uretrografije.
Potrebno je učiniti digitorektalni pregled kod svih bolesnika s tupim ili prodornim mehanizmom ozljede kako bi se uočilo moguće krvarenje koje upućuje na moguću popratnu ozljedu crijeva. Također, kod žena je potrebno učiniti detaljan pregled zdjelice zbog moguće ozljede rodnice.
Liječenje
Kod svih penetrantnih ozljeda i intraperitonealnih ruptura nastalih djelovanjem tupe sile, potrebno je učiniti kiruršku eksploraciju i zbrinjavanje. Kontuzije zahtijevaju drenažni kateter dok se ne razriješi opsežna hematurija. Većina ekstraperitonealnih ruptura zahtijeva samo drenažni kateter ako se urin slobodno prazni, a vrat mokraćnog mjehura je pošteđen. Ako je vrat mjehura zahvaćen ozljedom, potreban je kirurški zahvat kako bi se spriječio mogući nastanak inkontinencije. Većina ozljeda mokraćnog mjehura koje se dogode tijekom operacija obično se identificiraju već intraoperativno.
Ključne točke
-
Većina ozljeda mokraćnog mjehura vanjskom traumom uzrokovana je djelovanjem tupe sile, a praćena je prijelomima zdjelice i opsežnom hematurijom.
-
Na dijagnozu treba pomisliti kada postoji odgovarajući mehanizam ozljede sa suprapubičnom boli i osjetljivošću, nemogućnošću pražnjenja mjehura, hematurijom, distenzijom mjehura i/ili neobjašnjivim simptomima šoka ili peritonealnim znakovima.
-
Dijagnozu potvrđuje retrogradna cistografija.
-
Kontuzije i većina ekstraperitonealnih ozljeda može se zbrinuti samo drenažnim kateterom. Intraperitonealne ozljede treba kirurški zbrinuti.
-
Većina ozljeda mokraćnog mjehura se identificira i zbrinjava intraoperativno.