Cervikalna spondiloza je osteoartritis vratne kralježnice koji uzrokuje suženje spinalnog kanala, a ponekad i cervikalnu mijelopatiju zbog prodora koštanih osteoartritičnih izraslina (osteofita) u niže segmente cervikalne kralježnične moždine, a katkad zahvaća i niže živčane korijene (radikulomijelopatija). Dijagnoza se postavlja MR-om ili CT-om. Liječenje može uključivati nesteroidne protuupalne lijekove i meki vratni ovratnik ili cervikalnu laminektomiju.

(Vidi također Pregled poremećaja kralježnične moždine.)

Cervikalna spondiloza uslijed osteoartritisa je česta. Povremeno, osobito kada je spinalni kanal prirođeno uzak (< 10 mm), osteoartritis dovodi do stenoze kanala i koštanog sraza s moždinom, uzrokujući kompresiju i mijelopatiju (funkcionalni poremećaj kralježnične moždine). Hipertrofija žutog ligamenta može pogoršati taj učinak. Osteofiti u neuralnim otvorima, najčešće između C5 i C6 ili C6 i C7, mogu uzrokovati radikulopatiju (poremećaj korijena živca). Ponekad su zahvaćeni i ležna moždina i korijeni živaca, uzrokujući tako radikulomijelopatiju. Kliničke manifestacije ovise o zahvaćenim živčanim strukturama ali uobičajeno uključuju bol.

Simptomi i znakovi

Kompresija leđne moždine obično uzrokuje postupno razvijajuću spastičnu parezu, parestezije ili oboje u šakama i stopalima, a može uzrokovati i hiperrefleksiju. Neurološki ispadi mogu biti asimetrični, nesegmentalni, a pojačava ih kašalj ili Valsalvin manevar. Nakon traume, ljudi sa cervikalnom spondilozom mogu razviti sindrom centralne moždine (vidi tablicu Sindromi leđne moždine).

Konačno, može doći i do razvoja mišićne atrofije i mlohave pareze gornjih ekstremiteta na razini lezije, sa spasticitetom ispod razine lezije.

Kompresija korijena živca obično uzrokuje ranu radikularnu bol; a kasnije, može dovesti do mišićne slabosti , hiporefleksije i mišićne atrofije.

Dijagnoza

• MR ili CT

Sumnja na cervikalnu spondilozu postoji kada se pojave karakteristični neurološki ispadi u starijih bolesnika, koji imaju osteoartritis ili radikularnu bol u razini C5 ili C6.

Dijagnoza cervikalne spondiloze se postavlja MR-om, CT-om ili CT mijelografijom.

Liječenje

• Kod zahvaćanja leđne moždine ili refraktorne radikulopatije indicirana je cervikalna laminektomija.

• Kod izolirane radikulopatije, primjenjuju se nesteroidni protuupalni lijekovi i meki vratni ovratnik

Ako je leđna moždina jako komprimirana, obično je potrebna cervikalna laminektomija; stražnji pristup može smanjiti kompresiju, ali ostavlja prednje kompresivne osteofite pa može dovesti do nestabilnosti kralježnice i kifoze. Stoga, načelno se preferira prednji pristup s fuzijom kralježaka.

Pacijenti s izoliranom radikulopatijom mogu pokušati nekirurško liječenje s NSAR i mekim vratnim ovratnikom; ako je ovaj pristup neučinkovit, može biti potrebna kirurška dekompresija. Indikacije za kiruršku dekompresiju uključuju

• tvrdokorna bol

• kompromitacija kralježnične moždine (npr. progresivna mišićna slabost, disfunkcija crijeva i mjehura)

Baklofen može pomoći u smanjenju spasticiteta.

Ključne točke

• Cervikalna spondiloza uslijed osteoartritisa, osobito ako je cervikalni kanal kongenitalno uzak, može dovesti do stenoze spinalnog kanala i razvoja osteofita, koji mogu komprimirati leđnu moždinu ili korijene živaca.

• Kompresija leđne moždine obično uzrokuje postupno razvijajuću spastičnu parezu i/ili parestezije u šakama i stopalima i može uzrokovati hiperrefleksiju, što u konačnici može rezultirati atrofijom mišića s mlohavom parezom u gornjim ekstremitetima u razini kompresije i spasticitetom ispod te razine.

• Kompresija korijena živca obično uzrokuje ranu radikularnu bol, ponekad praćenu mišićnom slabosti, hiporefleksijom i mišićnom atrofijom.

• U dijagnostici koristite MR ili CT.

• Ako je kralježnična moždina jako komprimirana, učinite cervikalnu laminektomiju, obično prednjim pristupom; a za izoliranu radikulopatiju, pokušajte s NSAR i mekim vratnim ovratnikom. Ali, ako je ovakvo liječenje neučinkovito, razmislite o kirurškoj dekompresiji.