Orofaringealni tubus kruti je intraoralni uređaj koji se prilagođava jeziku pomičući ga dalje od stražnje stijenke ždrijela, čime se uspostavlja prohodnost dišnog puta.

(Vidi također Uspostava i kontrola dišnog puta, Kako izvesti manevar zabacivanja glave – odizanja brade i potiskivanja donje čeljusti, i Kako postaviti nazofaringealni tubus.)

Faringealni tubusi (orofaringealni i nazofaringealni) dio su početnog zbrinjavanja dišnog puta kod bolesnika koji ne dišu ili dišu nedostatno, a postupak uključuje:

• Pozicioniranje bolesnika

• Manevar donje čeljusti

Cilj je spriječiti opstrukciju dišnog puta uzrokovanu opuštanjem jezika koji priliježe na stražnju stijenku ždrijela.

Indikacije

Indikacije za postavljanje orofaringealnog tubusa

Orofaringealni tubus indiciran je kod bolesnika bez svijesti:

• tijekom ventilacije samoširećim balonom i maskom

• koji spontano dišu s opstrukcijom uzrokovanom mekim tkivima gornjeg dišnog puta i nemaju refleks povraćanja

Kontraindikacije

Kontraindikacije za postavljanje orofaringealnog tubusa

Apsolutne kontraindikacije

• Svijest ili prisutan refleks povraćanja

Relativne kontraindikacije

Postavljanje orofaringealnog tubusa u nekim situacijama neće biti izvedivo, primjerice kod:

• Oralne traume

• Trizmusa (spazam žvačnih mišića)

U ovim situacijama moguće je koristiti nazofaringealni tubus.

Komplikacije

Komplikacije tijekom postavljanja orofaringealnog tubusa:

• Opstrukcija dišnog puta zbog neodgovarajuće veličine ili nepravilno postavljenog orofaringealnog tubusa

• Nagon na povraćanje i moguća aspiracija želučanog sadržaja

Oprema

Oprema potrebna za postavljanje orofaringealnog tubusa

• Zaštitne rukavice, zaštitna maska i jednokratni ogrtač.

• Ručnici, plahte ili komercijalni uređaji za postavljanje vrata i glave u položaj "njušenja"

• Različite veličine orofaringealnih tubusa

• Uređaj za sukciju s Yankauerovim kateterom i Magillova kliješta (ako je potrebno ukloniti strano tijelo, a bolesnik nema refleks povraćanja)

• Nazogastrična sonda za ublažavanje želučane distenzije

Dodatno razmotriti

Dodatno razmotriti kod korištenja orofaringealnog tubusa

• Orofaringealni tubus koji se koristi istodobno s nazofaringealnim tubusom može poboljšati oksigenaciju i ventilaciju.

Anatomske odrednice

Važne anatomske odrednice prilikom postavljanja orofaringealnog tubusa

• Postavljanje vanjskog slušnog kanala u ravninu sa sternalnim usjekom može pomoći prilikom otvaranja dišnog puta i postizanja najboljeg položaja za preglednost dišnog puta u slučaju potrebe za endotrahealnom intubacijom.

• Stupanj elevacije glave koji najbolje postavlja u ravninu uho i sternalni usjek se razlikuje ovisno o bolesniku, primjerice izostaje kod djece s velikim zatiljkom, ili je velikog stupnja kod pretilih bolesnika.

Pozicioniranje bolesnika

Kako postaviti orofaringealni tubus

Položaj "njušenja" - samo kod odsutnosti ozljede vratne kralježnice:

• Postaviti bolesnika u supinacijski položaj

• Postaviti u ravninu dišni put za optimalan prolaz zraka postavljanjem bolesnika u pravilan položaj "njušenja". Pravilan položaj "njušenja" postavlja u ravninu vanjski slušni kanal i sternalni usjek. U određenim situacijama, potrebno je postaviti ručnik ili druge materijale ispod glave, vrata ili ramena, kako bi se postigao zadovoljavajući položaj "njušenja". Pretili bolesnici mogu zahtijevati više ručnika ili drugih materijala. Kod djece je obično potrebna podstava iza ramena kako bi se prilagodilo veličini zatiljka.

Ako postoji mogućnost ozljede vratne kralježnice:

• Položiti bolesnika u supinacijski položaj.

• Izbjegavati pokrete vrata koristeći manevar potiskivanja donje čeljusti ili odizanja brade bez zabacivanja glave s ciljem otvaranja dišnog puta.

Opis postupka

Opis postupka postavljanja orofaringealnog tubusa

• Ako je potrebno, očistiti orofarinks od sekreta, želučanog sadržaja ili stranog materijala.

• Odrediti odgovarajuću veličinu orofaringealnog tubusa. Tubus postaviti uz bolesnikov obraz s vrškom prema usnom kutu. Drugi kraj tubusa odgovarajuće veličine trebao bi dosegnuti kut donje čeljusti.

• Plasirati tubus u usta s vrškom usmjerenim prema nepcu, odnosno konkavnim rubom prema gore.

• Kako bi se izbjegla ozljeda, pripaziti da se usnice ne pritisnu između zuba i tubusa prilikom postavljanja tubusa.

• Rotirati tubus za 180 stupnjeva prilikom plasiranja u stražnji dio orofarinksa. Ova tehnika sprječava da tubus pogura jezik straga i time zatvori dišni put.

• Kada je u potpunosti plasiran, vanjski otvor tubusa mora biti postavljen na usnicama bolesnika.

• Moguće je i špatulom pritisnuti jezik prilikom plasiranja tubusa s vrhom usmjerenim prema dnu usne šupljine, odnosno konkavnim rubom prema dolje. Pritisak špatulom sprječava da tubus pogurne jezik straga tijekom plasiranja tubusa.

Kontrola

Kontrola postavljanja orofaringealnog tubusa

• Ventilirati bolesnika.

• Pratiti bolesnika, identificirati i otkloniti sve prepreke pravilnoj ventilaciji i oksigenaciji.

• Osigurajte orofaringealni tubus kako bi ostao na mjestu, primjerice tijekom mehaničke ventilacije nakon endotrahealne intubacije.

Upozorenja i uobičajene pogreške

Upozorenja i uobičajene pogreške prilikom postavljanja orofaringealnog tubusa

• Upotrijebiti orofaringealni tubus samo ako je bolesnik bez svijesti ili slabo reagira jer može potaknuti refleks povraćanja, što predstavlja rizik od aspiracije želučanog sadržaja. Nazofaringealni tubus preferira se kod opstrukcije dišnog puta kod bolesnika s očuvanim refleksom povraćanja.