Hypernatremia is a serum sodium concentration > 150 mEq/L (> 150 mmol/L), usually caused by dehydration. Znakovi su letargija i konvulzije. Liječi se rehidracijom pomoću fiziološke otopine IV.

(Hipernatremija u odraslih raspravlja na drugom mjestu).

Etiologija

Etiologija novorođenačka hipernatremija

Hipernatremija se razvija kada

• Gubitak vode je veći od gubitka natrija (hipernatremijska dehidracija)

• Unos natrija je veći od gubitka natrija (trovanja solima)

• Oba

Gubitak vode veći od gubitka Na najčešće je posljedica proljeva, povraćanja ili visoke temperature. Također može biti posljedica nedovoljnog hranjenja u prvim danima života (npr. kad se majka i dijete jos navikavaju na dojenje), može se razviti kod djece vrlo niske porođajne težine (VLBW) rođene s 24 do 28 tjedna. Kod djece s vrlo niskom porođajnom težinom nevidljivi gubitak vode kroz nezreli, za vodu propusni rožnati sloj kože udružen s nezrelom funkcijom bubrega i nemogućnošću koncentracije mokraće dovodi do značajnog gubitka vode. Nevidljivi gubitak vode kroz kožu također mogu značajno povećati grijači i fototerapija; izložena nedonoščad vrlo niske težine može zahtijevati i do 250 ml/kg/dan IV tekucie u prvih nekoliko dana, nakon čega se stratum corneum razvija i gubitak vode se smanjuje. Rijedak uzrok je centralni ili nefrogeni dijabetes insipidus. Novorođenčad s hipernatremijskom dehidracijom često su više dehidrirana nego je očito fizikalnim pregledom jer povećana osmolalnost pomaže u održavanju tekućine u izvanstaničnom prostoru (i zbog toga cirkulirajućeg volumena krvi).

Prekomjerna količina soli najčešće je posljedica krivo pripremjenih mliječnih pripravaka ili davanjem hiperosmolarnih otopina. Svježa smrznuta plazma i humani albumin sadrže Na i mogu doprinijeti hipernatrijemiji kad se višekratno daju nezreloj novorođenčadi.

Simptomi

Simptomi i znaci novorođenačke hipernatremije

Simptomi hipernatremije su letargija, nemir, hiperrefleksija, spastičnost, hipertermija i konvulzije. Tekstura kože može biti gnjecava.

Najteže komplikacije su intrakranijalno krvarenje, tromboza venskih sinusa i akutna tubularna nekroza bubrega.

Dijagnoza

Dijagnoza novorođenačka hipernatremija

• Koncentracija natrija u serumu

Na dijagnozu se posumnja na osnovi simptoma a potvrđuje se određivanjem koncentracije Na u serumu.

Drugi laboratorijski nalazi mogu uključivati porast ureje, umjereni porast glukoze, i ako je serumski K nizak, snižena koncentracija serumskog Ca.

Liječenje

Liječenje novorođenačke hipernatremije

• IV 0,9% fiziološka otopina, a zatim hipotonična fiziološka otopina (0,3% ili 0,45%-na otopina)

Kod teško dehidrirane novorođenčadi prvo je potrebno nadoknaditi cirkulirajući volumen, obično 0,9% bolusima fizioloske otopine 20 mg/kg IV. Nakon čega se liječi 5% glukozom u 0,3% do 0,45% fiziološkoj otopini IV, primijenjeno u količini izračunatog deficita tekućine (vidi također dehidracije kod djece) tijekom 2 do 3 dana kako bi se izbjegao nagli pad osmolalnosti seruma što bi moglo izazvati nagli pomak vode u stanice i potencijalno moždani edem. Istodobno je potrebno primijenjivati tekućinu održavanja. Cilj liječenja je smanjiti serumski Na za oko 10 mEq/L/dan (10 mmoL/L/dan). Pre brza korekcija serumskog natrija može imati značajne štetne posljedice uključujući cerebralni edem. Neprekidno treba nadzirati tjelesnu težinu, elektrolite, diurezu i i specifičnu težinu mokraće, kako bi davanje tekućine prilagodili na odgovarajući nači. Kad se uspostavi adekvatna diureza, za potrebe održavanja ili nadoknadu gubitka mokraćom, dodaje se K.

Ekstremna hipernatrijemija (Na >200 mEq/L [200 mmol/L]) uzrokovana trovanjem solju treba liječiti peritonealnom dijalizom, osobito uslijed naglog porasta serumskog Na.

Izračun tekućine za održavanje za djecu

Prevencija

Prevencija novorođenačke hipernatremije

Za prevenciju hipernatremije pažnju valja obratiti na količinu i sastav neuobičajenih gubitaka tekućine i otopine kojima se održava homeostaza. Opasnost od dehidracije je najveća kod novorođenčadi i male djece, koja nisu u mogučnosti iskazati žeđ i vlastitom voljom nadomjestiti tekućinu. Sastav obroka, kad god je u pitanju pripravljanje (npr. mliječni pripravci i koncentrirani pripravci za hranjenje sondom) zahtijevaju posebnu pažnju, osobito kad je povećana mogućnost dehidracije, kod proljeva, malog unosa tekućine, povraćanja ili vrućice.

Ključne točke

• Hipernatremija obično nastaje zbog dehidracije (npr. uzrokovana proljevom, povraćanjem, vručicom); rijetko zbog preopterećenja natrijem.

• Simptomi hipernatrijemije su letargija, nemir, hiperrefleksija, spastičnost, hipertermija i konvulzije.

• Može nastati intrakranijalno krvarenje, tromboza venskih sinusa i akutna tubularna nekroza bubrega.

• Dijagnoza se postavlja kada je koncetracija serumskog natrija > 150 mEq/L (> 150 mmol/L).

• Ako je uzrok dehidracija, potrebno je nadoknaditi cirkulirajući volumena s 0,9% fiziološkom otopinom, a zatim dati 5% glukozu u hipotoničnoj 0,3% do 0,45% otopini NaCl IV u količinama koji odgovaraju deficitu tekućine.

• Potrebno je provesti rehidraciju kroz 2 do 3 dana kako bi se izbjegao brz pad serumskog natrija, koji može imati ozbiljne posljedice.