Q groznica je akutna ili kronična bolest koju uzrokuje rikecijama sličan bacil Coxiella burnetii. Simptomi akutne bolesti su nagla pojava vrućice, glavobolja, malaksalost i intersticijski pneumonitis. Manifestacije kronične bolesti su posljedica zahvaćenog organskog sustava. Dijagnozu se može potvrditi sa nekoliko seroloških tehnika, izolacijom uzročnika ili PCR-om. Liječi se doksiciklinom ili kloramfenikolom.
(Vidi Pregled Rikecijskih i Srodnih Infekcija.)
Coxiella burnetii je sitni intracelularni, pleomorfni bacil koji se više ne svrstava u rod Rickettsia. Molekularna istraživanja su je reklasificirala u skupinu Proteobacteria kao i Legionella sp.
Q-groznica može biti
Akutna bolest uzrokuje febrilno stanje koje često zahvaća dišni sustav, premda može biti zahvaćena i jetra. Žene zaražene tijekom trudnoće imaju veći rizik od spontanog pobačaja i prijevremenog poroda.
Kronična Q-groznica pojavljuje u <5% bolesnika. Obično se manifestira kao endokarditis ili hepatitis; može doći i do osteomijelitisa.
Rasprostranjena je diljem svijeta, a prisutnost Q groznice se održava kao neupadljiva infekcija domaćih i uzgajanih životinja. Ovce, krave i koze su glavni rezervoari za infekciju ljudi. C. burnetii se zadržava u stolici, mokraći, mlijeku i tkivima (posebice u placenti), tako da se lako stvaraju prijenosna sredstva (razni zaraženi predmeti) i infektivni aerosoli. C. burnetii se također održava u prirodi preko krpelja, ali oni ne inficiraju ljude.
Etiologija
Slučajevi Q groznice se javljaju među radnicima koje zanimanje dovodi u bliski dodir sa uzgajanim životinjama ili njihovim produktima. Prijenos se obično zbiva udisanjem zaraženog aerosola, ali bolest se može dobiti i konzumiranjem zaraženog sirovog (neprokuhanog) mlijeka.
C. burnetii je vrlo virulentna, odupire se inaktivaciji i ostaje živa u prašini i stolici mjesecima - čak i jedan mikroorganizam može uzrokovati infekciju. Zbog tih karakteristika, C. burnetii je potencijalno sredstvo za biološko ratovanje.
Vrlo rijetko se bolest prenose s čovjeka na čovjeka.
Simptomi i Znakovi
Inkubacija prosječno traje 18 - 21 dan (kreće se od 9 do 28 dana). Akutna Q groznica je često asimptomatska; kod drugih bolesnika počinje naglo sa simptomima sličnim gripi: vrućica, jaka glavobolja, zimica, jaka malaksalost, mijalgija, anoreksija i znojenje. Vrućica može doseći do 40 °C i trajati 1 do >3 tjedna.
Rijetko, akutna Q-groznica se manifestira kao encefalitis ili meningoencefalitis.
Respiratorni simptomi (suh neproduktivan kašalj i pleuralna bol) nastupaju 4 do 5 dana od početka bolesti. Plućni simptomi mogu biti posebno teški u starijih ili iscrpljenih bolesnika. Fizikalni pregled pluća obično otkriva krepitacije, a mogu postojati i nalazi koji ukazuju na konsolidaciju. Za razliku od rikecioza, akutna Q groznica ne uzrokuje osip.
Akutna jetrena lezija, koja se zbiva u nekih bolesnika, oponaša virusni hepatitis, s vrućicom, malaksalošću, hepatomegalijom i bolovima u gornjem desnom kvadrantu, a moguća je i žutica. Glavobolja i respiratorni znakovi često izostaju.
Kronična Q-groznica se može manifestirati u roku od nekoliko tjedana do mnogo godina nakon početne infekcije. Hepatitis se može manifestirati kao vrućica nepoznatog podrijetla. Biopsija jetre može pokazati granulome koje je potrebno razlikovati od drugih uzroka granuloma jetre (npr. TBC, sarkoidoza, histoplazmoza, bruceloza, tularemija, sifilis).
Endokarditis podsjeća na subakutni bakterijski endokarditis uzrokovan sa S. viridans - premda je aortalni zalistak najčešće zahvaćen, vegetacije se mogu pojaviti na bilo kojem zalisku. Mogu se pojaviti batićasti prsti, arterijski embolusi, hepatomegalija i splenomegalija, te purpurični osip.
Stopa smrtnih slučaja je samo oko 1% u neliječenih bolesnika i veća je u onih s endokarditisom. Međutim, neki bolesnici s neurološkim simptomima imaju rezidualna oštećenja.
Dijagnoza
Simptomi nisu dovoljno karakteristični za dijagnozu Q groznice. U ranom stadiju, Q groznica sliči na brojne infekcije (npr. influencu, druge virusne infekcije, salmonelozu, malariju, hepatitis, brucelozu). Kasnije, sliči na mnoge oblike bakterijskih, virusnih i mikoplazmatskih ili drugih atipičnih pneumonija. Kontakt sa životinjama ili životinjskim proizvodima je važan podatak.
Imunofluorescentna analiza (IFA) zaraženog tkiva je dijagnostička metoda izbora; alternativno, može se napraviti enzimski povezan imunosorbentni test (ELISA). Može se rabiti serologija (u pravilu fiksacija komplementa) u akutnom i rekonvalescentnom stadiju. Antitijela na antigene druge faze se koriste za dijagnosticiranje akutne bolesti, a antitijela na antigene obje faze se koriste za dijagnosticiranje kronične bolesti.
PCR-om, se može identificirati organizam u bioptatu, međutim negativni rezultati ne isključuju dijagnozu.
C. burnetii se može izolirati iz kliničkih uzoraka, ali samo u posebnim istraživačkim laboratorijima; rutinske kulture krvi i iskašljaja su negativne.
Pacijentima sa respiratornim simptomima treba RTG prsišta koji se može vidjeti atelektaza, zasjenjenje pleure, pleuralni izljev i lobarna konsolidacija. Makroskopski nalaz na plućima može sličiti na bakterijsku pneumoniju, ali histološki više sliči na psitakozu i neke virusne pneumonije.
Kod akutne Q groznice KKS može biti uredna, ali oko 30% bolesnika ima leukocitozu. U tipičnim slučajevima, razine alkalne fosfataze, AST-a i ALT-a su blago povišene 2 do 3 puta više od normale. Ako se napravi biopsija jetre, uzorci pokazuju difuzne granulomatozne promjene.
Liječenje
Za liječenje akutne Q groznice lijek izbora je doksiciklin 1x200 mg PO prvog dana te potom 2x100 mg PO do poboljšanja stanja bolesnika uz odsutnost vrućice 5 dana za redom, a da pri tomu prima terapiju barem 7 dana - obično liječenje traje 2-3 tjedna. Rezistencija na tetracikline nije dokazana.
Za endokarditis, liječenje treba biti dulje (mjeseci, godinama pa i doživotno), u pravilu najmanje 18 mj. Preporučuje se dvojna terapija: doksiciklin 2x100 mg PO uz hidroksiklorokin 3x200 mg PO. Treba pratiti kliničko stanje, sedimentaciju eritrocita i titar protutijela kako bi se utvrdilo vrijeme za prekid liječenja. Konzultiranje s infektologom može pomoći u liječenju ove bolesti kao i u prevladavanju kompleksnih situacija na koje se može naići. Često kada je antibiotska terapija samo djelomično uspješna, oštećeni se zalisci moraju kirurški zamijeniti, premda su zabilježeni neki slučajevi izlječenja bez operacije.
Optimalni režim liječenja za kronični granulomatozni hepatitis nije definiran.
Prevencija
Cjepiva su učinkovita, te se u Australiji, gdje je komercijalno dostupno cijepivo za Q-groznicu, cjepivo preporuča za zaštitu osoba s profesionalnom izloženošću (primjerice kod radnika u klaonici i obradi mlijeka, stočara, radnika u preradi vune, poljoprivrednika).
Prije cijepljenja treba napraviti probir koji ukljućuje kožna testiranja te testiranja iz krvi kako bi se utvdila moguća imunost na Q groznicu s obzirom da osobe koje su ranije stekle imunost mogu imati ozbiljne lokalne rekacije.
Ključne Točke
-
Ovce, krave i koze su glavni rezervoari za infekciju ljudi.
-
Ljudi se obično zaraze udisanjem zaraženog aerosola - člankonošci nisu uključeni u zarazu ljudi.
-
Simptomi sliče simptomima gripe; respiratorni simptomi mogu biti posebno teški u starijih ili iscrpljenih bolesnika.
-
Kronična Q groznica obično se manifestira kao endokarditis ili hepatitis;
-
Dijagnosticiranje se provodi metodom imunofluorescentnog testa ili PCR testiranje zaraženog tkiva.
-
Liječenje akutne Q groznice je s doksiciklinom, obično traje 2 do 3 tjedna; endokarditis zahtijeva dugotrajno liječenje (mjesecima ili godinama pa i doživotno).
-
Cjepivo za sprječavanje Q groznice je komercijalno dostupno, ali samo u Australiji.