Virus zapadnog Nila je flavivirus koji je sada primarni uzročnik arbovirus encefalitis u SAD-u. Većina pacijenata ima blage simptome ili ih nema. Oko 1 od 150 pacijenata razvije tešku infekciju koja zahvaća središnji živčani sustav. Dijagnoza se postavlja na temelju seroloških nalaza. Liječenje je simptomatsko, uz intenzivno praćenje za nastavak teške infekcije.
Virus Zapadnog Nila prvi je put unesen u SAD 1999. u New Yorku. Sada je prisutan u svih 48 susjednih država (ne na Aljasci), južnoj Kanadi, Meksiku, Srednjoj i Južnoj Americi i Karipskim otocima. Virus Zapadnog Nila također je široko rasprostranjen u Africi, Bliskom istoku, južnoj Europi, bivšem Sovjetskom Savezu, Indiji i Indoneziji.
Virus zapadnog Nila prisutan je kod mnogih vrsta ptica. Mnoge zaražene ptice su asimptomatske, ali druge, posebno vrane i šojke, obole i uginu te su stoga mogući pokazatelj bolesti u nekom području. Konji zaraženi virusom Zapadnog Nila mogu se razboljeti i uginuti. Pojava slučajeva kod konja dobar je pokazatelj prijenosa virusa Zapadnog Nila na nekom mjestu. Dostupno je konjsko cjepivo. Virus se među pticama i na ljude prenosi uglavnom komarcem culexom, ali se također može prenijeti transfuzijom krvi, transplantacijom organa ili povremeno transplacentarno na fetus.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi virusa Zapadnog Nila
Većina (4 od 5) pacijenata s infekcijom virusom Zapadnog Nila nema simptome. Otprilike 1 od 5 razvije temperaturu zajedno s drugim simptomima kao što su glavobolja, bolovi u tijelu, bolovi u zglobovima, povraćanje, proljev ili osip. Oko 1 od 150 pacijenata razvije tešku zahvaćenost središnjeg živčanog sustava encefalitis, meningitis, ili mlitavu paralizu. Simptomi infekcije središnjeg živčanog sustava uključuju visoku temperaturu, glavobolju, ukočenost vrata, stupor, dezorijentaciju, komu, drhtanje, konvulzije, slabost mišića, gubitak vida, obamrlost i paralizu. Teška bolest može zahvatiti bilo koju dob, ali oni stariji od 60 godina ili s određenim kroničnim zdravstvenim stanjima (npr. dijabetes, hipertenzija) izloženi su većem riziku. Oko 1 od 10 ljudi s teškim oštećenjem središnjeg živčanog sustava umire.
Može doći do akutne mlohave paralize koja je obično klinički i patološki identična onoj u poliomijelitis, s oštećenjem stanica prednjeg roga. Akutna flakcidna paraliza izazvana virusom Zapadnog Nila može se pojaviti bez vrućice ili vidljivog virusnog prodroma i često se predstavlja kao izolirana pareza ili paraliza udova i može napredovati do paralize dišnog sustava koja zahtijeva mehaničku ventilaciju.
Većina ljudi s tipičnom vrućicom i mialgijom potpuno se oporavi, ali umor i slabost mogu trajati tjednima ili mjesecima. Pacijenti koji se oporave od encefalitisa izazvanog virusom Zapadnog Nila ili akutne mlohave paralize često imaju rezidualne neurološke nedostatke.
Dijagnoza
Dijagnoza virusa Zapadnog Nila
Infekcija virusom Zapadnog Nila dijagnosticira se pronalaskom IgM protutijela specifičnih za virus Zapadnog Nila u serumu ili cerebrospinalnoj tekućini (likvoru). Ta se protutijela obično mogu otkriti 3 do 8 dana nakon početka bolesti i traju 30 do 90 dana, ali je dokumentirana i duža postojanost. Lažno pozitivni rezultati mogu biti rezultat križno reaktivnih protutijela zbog infekcije drugim flavivirusima, nedavne imunizacije cjepivima protiv flavivirusa (žuta groznica ili japanski encefalitis) ili nespecifične reaktivnosti.
Testovi neutralizacije smanjenja plaka (PRNTs) učinjeni u referentnim laboratorijima, uključujući neke državne laboratorije za javno zdravstvo i Centre for Disease Control and Prevention (CDC), mogu pomoći u određivanju specifičnog zaraznog flavivirusa, uključujući virus Zapadnog Nila. PRNT također može potvrditi akutnu infekciju pokazujući četverostruku ili veću promjenu u titru neutralizirajućih antitijela specifičnih za virus Zapadnog Nila između uzoraka seruma u akutnoj fazi i fazi oporavka prikupljenih u razmaku od 2 do 3 tjedna.
Virusne kulture i testovi za otkrivanje virusne RNA (npr. lančana reakcija reverzne transkriptaze-polimeraze [RT-PCR]) mogu se napraviti na serumu ili CSF-u i koristiti za potvrdu infekcije.
Liječenje
Liječenje virusa Zapadnog Nila
Potporna njega za teške bolesti virusa Zapadnog Nila uključuje
-
Pomno praćenje bolesnika s encefalitisom zbog razvoja povišenog intrakranijalnog tlaka i napadaja
-
Pomno praćenje bolesnika s encefalitisom ili akutnom mlohavom paralizom zbog nemogućnosti zaštite dišnih putova
-
Mehanička ventilacija po potrebi
Akutno respiratorno zatajenje može se razviti brzo i dugotrajno ventilacijska podrška može biti potrebno.
Prevencija
Prevencija virusa Zapadnog Nila
Niti jedno cjepivo protiv virusa Zapadnog Nila nije odobreno za upotrebu kod ljudi.
Osobne mjere prevencije koje smanjuju izloženost komarcima, uključujući primjenu dietiltoluamida (DEET), mreža protiv komaraca i zaštitnih pokrivača.
Darivatelji krvi i nekih organa pretražuju se na virus Zapadnog Nila testovima na bazi nukleinske kiseline. Zdravstveni djelatnici trebali bi biti oprezni zbog mogućeg prijenosa virusa Zapadnog Nila transfuzijom krvi ili transplantacijom organa.
Nema dokaza da se ljudi zaraze virusom Zapadnog Nila pri rukovanju mrtvim ili zaraženim pticama, ali CDC ipak preporučuje nošenje rukavica pri rukovanju mrtvim pticama (ili bilo kojom životinjom).
Ključne poruke
-
Virus Zapadnog Nila širi se među pticama i prenosi na ljude ubodom zaraženog komarca.
-
Većina bolesnika ima blage simptome ili su asimptomatski, iako neki razviju tešku infekciju središnjeg živčanog sustava.
-
Dijagnoza se postavlja serološkim testiranjem na IgM specifične za virus Zapadnog Nila ili neutralizacijskim testovima smanjenja plaka koji pokazuju značajan porast između akutnih i rekonvalescentnih parova IgG.
-
Bolesnike kod kojih se razvije teška infekcija treba pomno pratiti zbog povišenog intrakranijskog tlaka, nemogućnosti zaštite dišnih putova i respiratornog zatajenja koje zahtijeva mehaničku ventilaciju.
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći alati na engleskom jeziku: Imajte na umu da PRIRUČNIKU nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.