Infekcije Campylobacterom obično uzrokuju proljev, a ponekad bakterijemiju s posljedičnim endokarditisom, osteomijelitisom i septičnim artritisom. Dijagnoza se postavlja kulturom, najčešće iz stolice. Liječenje kada je potrebno uključuje azitromicin.
Campylobacter sp. su pokretni, zakrivljeni mikroaerofilni gram–negativni bacili koji normalno naseljavaju probavni sustav mnogih domaćih životinja i peradi.
Nekoliko vrsta je patogeno za ljude. Glavni uzročnici su C. jejuni, C. coli, i C. fetus.
C. jejuni je uobičajeni patogen koji se prenosi hranom i pogađa zdrave i kompromitirane ljude. Većinom su patogeni C. jejuni i C. fetus. C. jejuni uzrokuje proljev u svim dobnim skupinama, premda se čini kako je najveća učestalost u dobi između 1 i 5 godina. C. jejuni accounts for more cases of diarrhea in the US than Salmonella and Shigella combined. C. jejuni can cause meningitis in infants.
C. fetus and several other Campylobacter species (eg, C. coli and C. lari) typically cause bacteremia and systemic manifestations in adults, more often when underlying predisposing diseases, such as diabetes, cirrhosis, cancer, or HIV/AIDS, are present. C. fetus mnogo je rjeđi od C. jejuni i obično je oportunistički patogen koji pogađa osobe s osnovnom bolešću, starije osobe i trudnice. U trudnica, stopa gubitka fetusa može biti čak 70%. C. fetus infekcije kod zdravih domaćina javljaju se kod onih koji su profesionalno izloženi zaraženim životinjama. U pacijenata s deficijencijom imunoglobulina, ovi organizmi, uključujući C. jejuni, mogu uzrokovati teško izlječive, relapsirajuće infekcije. Hipoklorhidrija i aklorhidrija su predisponirajući faktori jer Campylobacter vrste su osjetljive na želučanu kiselinu.
Sljedeći čimbenici povezani su uz izbijanje epidemija
-
Kontakt sa zaraženim životinjama (npr. štenci)
-
Kontakt s kontaminiranom hranom ili vodom (npr. rukovanje hranom)
-
Nakon ingestije kontaminirane hrane (osobito nedovoljno termički obrađene peradi) ili vode
Moguća je i interpersonalni prijenos fekalno-oralnim putem i seksualnim kontaktom, ali nisu uobičajeni jer je za izazivanje infekcije potreban velik broj Campylobacter organizama. Prijenos Campylobacter infekcije događa se i unutar MSM populacije ("men who have sex with men"). Međutim, kod sporadičnih slučajeva izvor infekcije često nije jasan.
Komplikacije
C. jejuni enteritis povezan je s kasnijim razvojem Guillain-Barreovog sindroma (GBS), zbog unakrsne reakcije između C. jejuni protutijela i ljudskih gangliozida. Iako se procjenjuje da na 2000 C. jejuni infekcija dolazi do 1 slučaja GBS, oko 25 do 40% pacijenata koji razviju GBS prethodno su imali C. jejuni infekciju.
Postinfektivni (reaktivni) artritis može se javiti u HLA-B27-pozitivnih pacijenata nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon epizode C. jejuni proljeva. Ostale postinfektivne komplikacije uključuju uveitis, hemolitičku anemiju, hemolitičko-uremijski sindrom, mioperikarditis, imunoproliferativnu bolest tankog crijeva, septički pobačaj i encefalopatiju.
Fokalne ekstraintestinalne infekcije (npr. endokarditis, meningitis, septički artritis) javljaju rijetko kod infekcije s C. jejuni, ali su češće uz C. fetus.
Simptomi i znakovi
Najčešća manifestacija Campylobacter infekcije je vodenasti, a ponekad i krvavi proljev. Vrućica (38–40 °C), koja ima recidivirajući ili intermitentni tijek, je jedina stalna osobina sistemske infekcije Campylobacterom, premda su česti abdominalni bolovi (tipično u donjem desnom kvadrantu), glavobolja i mialgije.
Pacijenti se, osim dijarealnom bolešću, također mogu prezentirati subakutnim bakterijskim endokarditisom (češće kod infekcije s C. fetus), reaktivnim artritisom, meningitisom, ili indolentnom vrućicom nepoznate etiologije Reaktivni artritis je najčešće monoartikularan te zahvaća koljena; simptomi se spontano povlače tijekom 1 tjedna do nekoliko mjeseci.
Dijagnoza
-
Kultura stolice
-
Ponekad hemokulture
Za postavljanje dijagnoze, osobito za razlučivanje infekcije Campylobacterom od ulceroznog kolitisa, potrebna je mikrobiološka obrada. Kod bolesnika sa znakovima žarišne infekcije, kao i onih sa znakovima teške sistemske bolesti treba uzeti stolicu i krv za uzgoj uzročnika u kulturi. U obojenim razmazima stolice se nalaze leukociti.
Dostupni su i molekularni testovi stolice.
Liječenje
Većina crijevnih infekcija uzrokovanih C. jejuni prolazi spontano; ako ne, može koristiti terapija aztiromicinom peroralno u dozi od 500 mg kroz 3 dana
Budući da je rezistencija na ciprofloksacin u porastu, ovaj lijek treba koristiti samo kada se utvrdi osjetljivost, ali čak i tada je zabilježeno da se rezistencija pojavljuje s terapijom fluorokinolonima.
Za pacijente s izvancrijevnom Campylobacter infekcijom, antibiotici poput imipenema, gentamicina, ampicillina, cefalosporina 3. generacije, eritromicina trebali bi se koristiti kroz 2 do 4 tjedna kako bi se prevenirao relaps.