Angiografija se ponekad naziva i konvencionalnom angiografijom kako bi se razlikovala od CT angiografije (CTA— vidi: CT angiografija) i MR angiografije (MRA— vidi: Primjena MR-a). Angiografija pruža detaljni prikaz krvnih žila, najčešće onih u srcu, plućima, mozgu i nogama. Angiografija uključuje i slikovni prikaz i video prikaz (tzv. kineangiografija).
IV kontrast se injicira kroz kateter umetnut u krvnu žilu koja je povezana sa žilom koju se želi prikazati pretragom. Može se primijeniti lokalna anestezija ili sedacija. Ako je kateter uveden u arteriju, mjesto punkcije mora biti pod stalnom kompresijom 10 do 20 minuta nakon uklanjanja svih instrumenata, kako bi se smanjio rizik od krvarenja na mjestu punkcije. Kako bi se smanjio taj rizik, pacijenti bi također trebali ležati na ravnom nekoliko sati nakon pretrage ili biti hospitalizirani.
Angiografija je, iako invazivna, relativno sigurna.
Upotreba angiografije
CTA i MRA često se izvode umjesto konvencionalne angiografije. Međutim, konvencionalna angiografija je tradicionalni zlatni standard za procjenu patologije krvnih žila (npr. stenoza, okluzija, arteriovenskih ili drugih vaskularnih malformacija, aneurizmi, disekcija, vaskulitisa).
Uobičajena upotreba konvencionalne angiografije podrazumijeva sljedeće:
-
Koronarografija se obično radi prije perkutanih ili kirurških intervencija na koronarnim arterijama ili srčanim zaliscima. Obično se radi pomoću kateterizacije srca ( vidi: Kateterizacija srca).
-
Cerebralna angiografija indicirana je nakon moždanog udara ili tranzitorne ishemijske atake (TIA) - npr. ako se razmatra stentiranje ili karotidna endarterektomija.
-
Ilijačna i femoralna angiografija može se izvesti prije terapijskih intervencija za periferne arterijske bolesti.
-
Aortografija se ponekad radi u svrhu dijagnoze i prikaza anatomskih detalja kod aneurizme aorte, disekcije aorte te aortne insuficijencije.
-
Angiografija arterija oka može se izvoditi pomoću bojanja fluoresceinom.
Konvencionalna plućna angiografija, nekad zlatni standard za dijagnozu plućne embolije, sada je gotovo potpuno zamijenjena CT plućnom angiografijom [CTPA], koja je manje invazivna.
Konvencionalna angiografija obično se radi prije terapijskih angiografskih zahvata kao što su angioplastika, stentiranje krvnih žila te embolizacija tumora i vaskularnih malformacija.
Vrste angiografije
Digitalna suptrakcijska angiografija
Krvne žile se slikovno prikazuju i prije i nakon injiciranja kontrasta; zatim računalo oduzima prekontrastnu od postkontrastne slike. Prikaz irelevantnih struktura tako se eliminira, a izolira se slikovni prikaz lumena krvne žile opacificirane kontrastom.
Nedostaci angiografije
Reakcije na kontrast javljaju se povremeno ( vidi: Rendgenska kontrastna sredstva i reakcije na kontrast).
Mjesto injiciranja može krvariti ako rupturira punktirana krvna žila; može se formirati bolni hematom. Rijetko, može doći do infekcije mjesta injiciranja, koje postane crveno i otečeno, uz pojavu gnojne sekreciju u roku od nekoliko dana nakon punktiranja žile.
Rijetko, arterija se ozljedi kateterom, ili dođe do pomaka aterosklerotskog plaka, što može uzrokovati emboliju distalno. Vrlo rijetko, može doći do šoka, konvulzija, zatajenja bubrega i srčanog zastoja.
Rizik od komplikacija je veći kod starijih osoba, iako je još uvijek malen.
Doza zračenja u angiografiji može varirati i biti značajna (npr. koronarografija je povezana s efektivnom dozom zračenja od 4.6 do 15.8 mSv).
Angiografija zahtijeva visoku razinu vještine liječnika, obično posebno educiranih intervencijskih radiologa ili kardiologa.