Uzstaračke domove, postoje razne ustanove sa sadržajima i programima koji pomažu ljudima koji više ne mogu samostalno živjeti bez podrške. Primjeri su
-
Ustanove za smještaj i njegu
-
Programi potpomognutog stanovanja
-
Zajednice životne skrbi ( zajednice za nastavak njege) nude različite razine skrbi:
(Vidi također Overview of Geriatric Care.)
Ustanove za smještaj i skrb
Ustanove za smještaj i skrb osiguravaju skrb za starije osobe koje ne mogu živjeti samostalno, ali koji ne trebaju stalni nadzor kakav je u staračkim domovima. Ustanove za smještaj i skrb (koje se nazivaju i ustanove za odmor) u pravilu pružaju sljedeće:
-
Sobu
-
Obroke u zajedničkoj blagovaonici
-
Usluge vođenja kućanstva (npr, praonica rublja, čišćenje)
-
Minimalna pomoć pri osobnoj njezi
-
Ponekad nadzor primjene lijekova
Broj objekata za smještaj i njegu je u porastu, jer oni nude ekonomični,, federalnim sredstvima financiran, smještaj za sve veći broj starijih ljudi koji bi inače zahtijevaju smještaj u staračkim domovima, financirano državnim sredstvima Medicaid.
Minimalno regulirani, a ponekad i bez dozvole, ovi objekti prvenstveno služe 2 grupe, često zbrinuti zajedno-starije i deinstitucionalizirane mentalno bolesne. Iako postoje izvrsne kuće, neki objekti imaju tendenciju da smjeste osobe s invaliditetom u nekvalitetnim zgradama i zaposle nekoliko kvalificiranih djelatnika.
Liječnici trebaju pokušati osigurati da su njihovi pacijenti u objektima za smještaj i skrb sigurno i primaju odgovarajuću skrb. Liječnici možda trebaju posjetiti objekt ili poslati medicinsku sestru ili socijalnog radnika da ga ocijeni.
Programi potpomognutog stanovanja
Programi potpomognutog stanovanja omogućiuju stanarima koji imaju problema u aktivnostima svakodnevnog života da održe svoju nezavisnost, u personaliziranim uvjetima pružanjem ili uređenjem za obavljanje dnevnih obroka, osobnih i drugih potpornih usluga, zdravstvjene skrbi, i 24-satnog nadzora prema potrebi.
Programi potpomognuto stanovanja obično omogućuju sljedeće:
Prosječna godišnja cijena programa potpomogunotg stanovanja je oko 43.500 $ u 2016. godini. Ovi programi su plaćeni privatnim fondovima, osiguranjem za dugoročnu skrb, humanitarne organizacije u zajednici, ili crkvene grupe. Neke države pružaju neke naknade za pomoć u pokrivanju usluga u ovim objektima.
Zajednice za doživotnu skrb
Zajednice za doživotnu skrb pružaju ugovor koji bi trbao vrijediti do kraja života korisnika i, u najmanju ruku, zajamči mu zaštitu i pristup raznim zdravstvenim uslugama.
Zajednice za doživotnu skrb (nastavak njege staračkim domovima) nude različite razine skrbi:
-
Za ljude koji mogu živjeti samostalno
-
Za one kojima je pomoć potrebna
-
Za one koji trebaju stručnu skrb
Općenito, ljudi plaćaju pozamašan iznos za prijem ($ 50.000 do 500.000 $) kada se premještaju u zajednicu i mjesečne naknade nakon toga. U nekim zajednicama, stanovnici plaćaju samo mjesečnu naknadu za najam plus usluge ili zdravstvene pakete. U drugima slučajevima , korisnici mogu kupiti etažno vlasništvo, sudjelovanje, ili članstvo; usluge ili zdravstveni paketi se kupuju zasebno.
Postoje 3 glavne vrste zajednice:
-
Oni pokriveni all-inclusive ugovorom
-
Oni pokriveni modificiranim ugovorom imaju ograničenu količinu dugoročne skrbi prije nego se mjesečna naknada povisi
-
Oni koji su obuhvaćeni ugovorom o naknadi za usluge s naplatom zdravstvenih usluga, kako ih koriste
Ako su dobro financirane i dobro vođene, zajednice za doživotnu skrb pružaju široku paletu stambenih, društvenih, zdravstvenih usluga podrške koji omogućuju svojim građanima da žive udobno. Ipak, neke zajednice nisu dobro regulirane; u nekima je imovina korisnika iskorištena zbog beskrupuloznih trgovaca nekretninama ili dobronamjernog, ali nesposobnog menadžmenta.
Zajednice mogu zauzeti jednu zgradu ili biti proširene po tipu kampusa sa stambenim mogućnostima u rasponu od apartmana do kućica sa nekoliko soba. Mnoge zimaju zajedničke zgrade za organizirane društvene događaje, blagovaonice, klubove, sportske sadržaje,planirane izlaske a i mogućnosti za odmor. Pristup liječnicima je obično osiguran, a većina programa je povezana s lokalnim objektima akutne skrbi.
Medicare i Medicaid obično ne plaćaju boravak u zajednici za doživotnu skrb, ali može pomoći platiti stručnu skrb, kada je to potrebno. Osiguranje za dugoročnu skrb može nadoknaditi korisnicima mjesečne naknade, kao i usluge za osobnu njegu.