Da bi dali informirani pristanak, pacijenti moraju imati pravnu i kliničku sposobnost. Zdravstveni radnici koji dobivaju informirani pristanak moraju biti osposobljeni za objašnjenje rizika i koristi od intervencije i za odgovor na odgovarajuća pitanja. Zakon nalaže da zdravstveni radnici poduzmu razumne korake kako bi adekvatno komunicirali s pacijentima koji ne govore engleski jezik ili koji imaju druge prepreke u komunikaciji.

Etička i pravna tijela uglavnom se slažu da su zdravstveni radnici dužni osigurati kao minimum da ih pacijent razumije

• Njihovo trenutno zdravstveno stanje, uključujući vjerojatni tijek ako se ne nastavi s liječenjem

• Potencijalno korisne tretmane, uključujući opis i objašnjenje potencijalnih rizika i koristi

• Obično je stručno mišljenje profesionalca kao najbolja alternativa

• Nesigurnosti povezane sa svakim od ovih elemenata

Profesionalci trebaju biti jasni oko izgleda za oporavak nakon liječenja i ako je liječenje uspješno, kakav će biti život nakon njega. Općenito, ovakvi razgovori se bilježe u medicinskom kartonu, a pacijent potpisuje dokument koji opisuje razgovor.

Iako su liječnici etički dužni pružiti dovoljno informacija i ohrabriti odluke za koje je procijenjeno da su u najboljem interesu pacijenta, pacijenti imaju pravo odbiti liječenje. Pacijentovo odbijanje liječenja ne smatra se pokušajem samoubojstva ili dokazom smanjene sposobnosti, niti se pridržavanje zdravstvenog profesionalca s tim odbijanjem pravno smatra asistiranim samoubojstvom liječnik. Umjesto toga, potonja smrt se pravno smatra prirodnom posljedicom samog procesa bolesti.

Zbunjujuće odbijanje njege, trebalo bi potaknuti liječnika da pokrene daljnju raspravu i razgovor. Ako se čini da je sposobnost pacijenta upitna, takvu sposobnost treba procijeniti, ali procjenu ne treba tražiti samo zato što pacijent odbija liječenje. Ako će odbijanje liječenja naštetiti drugim ljudima, kao što je maloljetno dijete ili drugim zavisnim licima, treba zatražiti etičko i pravno savjetovanje.